Još je rano iznositi nijansirane argumente o budućnosti, budući da se suočavamo s onim što će nesumnjivo biti puno ozbiljnija situacija u drugoj polovini 2020. U nastavku slijede neka razmatranja o utjecaju na arhitektonsku i građevinsku profesiju. Nema sumnje da će se stvari znatno izmijeniti nakon COVID-19 pandemije i da će politički, ekonomski, pa i arhitektonski drugačije izgledati.
Demografija: Ako kriza potraje više od godinu dana, druga „izgubljena generacija“ studenata, koja ulaže svoje znatne dizajnerske i misaone talente u okruženje koje cijeni „dizajnersko razmišljanje“, bi mogla napustiti profesiju. Sjetimo se kako je recesija 2008. eliminisala tradicionalniju generaciju koja nije bili u stanju shvatiti tehnologiju i održati svoje kompanije živima, kolika je šansa da se ista priča ponovi dva puta?
Poslovi: Kompanije će rezati svoje viškove i mrtvi teret i možda će izvršiti poneku stratešku izmjenu, što znači da kada dođe do porasta, nedostajat će talenta, jer kompanije nemaju rezerve za zadržavanje osoblja. Da li će tada uopšte biti talenata koji žele posao? Rad na daljinu može biti poželjna opcija za poboljšanje ravnoteže između posla i života.
Tehnologija: Posljednja recesija doživjela je prijelaz profesije sa CAD-a na BIM. Jedanaest godina kasnije na raspolaganju je puno veći niz alata: velika količina podataka, analitika, fotogrametrijski sistemi, mašinsko učenje i veliki razvoj „BuildTech-a“. Neke će prakse obuhvatiti ove alate kako bi redefinisale svoje mogućnosti; drugi će, poput mnogih u 2008., koristiti nove tehnologije (poput BIM-a) poprilično površno, u smislu samog poboljšanja crteža.
Praktične metode: Budući da je cjelokupnost prakse pokazala sposobnost za digitalni i rad na daljinu, mreže talentovanih kompanija proširit će se, a intenzivirani procesi temeljeni na podacima (za kompanije koje žele dalje eksperimentisati) otvorit će mogućnosti za stvaranje novih vrijednosti kroz digitalnu uslugu poput analitike, digitalne izrade i proširene stvarnosti / iskustva.
Struktura prakse: Većina praksi jednostavno je preselila svoj posao van ureda i domova, pokazujući da fizički ured možda nije toliko bitan za vođenje kompanije. Nova generacija mlađih, digitalno pogodnih praksi, s radnicima i talentima širom svijeta, pojavit će se kako bi se nadmetala s tradicionalnijim članovima. Oni će biti fleksibilni, manje podložni ekonomskoj dinamici. Može se pojaviti dizajnerska verzija Gig radnika (dežurnih i privremenih radnika na mrežnim platformama), koji su manje usredotočeni na kompletne projekte, a više na diskretne zadatke.
Izgradnja: Između brige o zdravlju, imigracije, nestabilne struje opskrbe i pritisaka na cijene, građevinci bi se mogli masovno okretati automatizaciji na gradilištu i montažnoj gradnji. Potrebni alati i procesi zahtijevaju digitalnu infrastrukturu koja nije prikladna za tradicionalno crtanje, a izvođači će je pronaći ili kod arhitekata ili negdje drugo.
Talenat: “Opstanak najprikladnijih” sugeriše da će neke od najboljih kompanija ove decenije izaći iz prašine krize, a današnji će studenti pažljivo posmatrati s akademske strane, pripremajući se za nove stvarnosti kroz oporavak od krize i tražit će od svojih profesora ono što smatraju bitnim za pripremu za radno mjesto.
Prostor: Neki od neučinkovitih prioriteta dizajna ustupit će mjesto epidemiološkim razmatranjima: kako ovaj prostor djeluje u pandemiji? Jesu li korisnici više ili manje zdravi? Može li se čistiti? Može li se izvesti tehnički, prostorno i estetski prema novim pravilima interakcije i društvene udaljenosti?
Grad: Gradovima je najteže pala pandemija COVID-19 jer je dovela u pitanje blizinu i gustoću. Ako su društvena distanciranja i „boravak u kući“ redovne strategije za upravljanje pandemijom, promjenjiva priroda urbanog prostora – i potencijalno oživljavanje gradskih područja – prilika su za arhitekte da preispitaju i redefinišu životne osnove.
Nema sumnje da će svijet poslije COVID-19 izgledati drugačije – politički, ekonomski i arhitektonski. Trajanje i dubina krize će odrediti potencijale gore predloženih razmatranja.
