Dronovi šire svoju popularnost ne samo među širom javnosti i krajnjim potrošačima, već i među stručnjacima koji rade u građevinskoj i arhitektonskoj industriji. Ova nova tehnologija, baš poput 3D printa i robotizacije, općenito obećava revoluciju arhitektonske profesije, ali korisno je znati u kojoj mjeri njezina praktična primjena može utjecati na način na koji arhitekte funkcionišu. Čini se da, za sada, dronovi imaju velike potencijale kada je u pitanju nekoliko aspekata inženjerske struke.

Istraživači i kompanije već eksperimentišu sa izgradnjom uz pomoć dronova. U 2012. godini švicarska arhitektonska kompanija Gramazio Kohler i robotika Raffaello D’Andrea udružili su se s ETH Zürich-om kako bi isprogramirali flotu dronova da podignu i stave hiljadu polistirenskih opeka u FRAC centar u Orleansu u Francuskoj. Slično tome, istraživač Federico Augugliaro i saradnici Instituta za dinamičke sisteme i kontrolu i Gramazio Kohler Istraživački centar, koristili su dvije dron letjelice da konstruišu konop mosta dovoljno jak da nosi težinu čovjeka. Sve ovo mogu biti impresivni podvizi koji će unaprijediti tehnologiju, ali još uvijek je dostupno malo informacija o načinu na koji se trenutno mogu koristiti u praksi. Vjerovatno će proći određeno vrijeme prije nego što vidimo da programirani dronovi grade čitave stambene objekte, ali oni već uveliko mogu pridonijeti u istraživanju gradilišta, prikupljanju korisnih podataka i stvaranju nevjerojatnih slika u marketinške svrhe.

Korištenje dronova od strane (arhitektonskih) kompanija i onih koji rade u inženjerskog industriji, i dalje spada u zakonodavno sivilo. Neke države su već razvile posebne propise kojima se olakšava tehnologija u komercijalnom i potrošačkom sektoru i stvorili su način da kompanije podnesu zahtjev za dozvolu od slučaja do slučaja. Zbog nedostatka strogog regulatorskog okvira i dok god upotreba dronova ne ugrožava sigurnost ljudi ili imovine, arhitektonske kompanije mogu koristiti dronove uglavnom za prikupljanje podataka o gradilištu, praćenje građevinskih radova i stvaranje marketinških materijala.

Regulacijska ograničenja uključuju letenje izvan vidokruga operatora, iznad određenih visina i u blizini drugih konstrukcija ili iznad gužve. Proizvođači i operateri malih letjelica moraju proći kroz nekoliko pravnih obruča prije nego što puste dronove u zraku. Evropska unija npr. ne reguliše civilnu upotrebu dronova lakših od 250 g. Neke zemlje EU-a, uključujući Češku, Francusku, Njemačku, Irsku, Italiju, Holandiju, Norvešku, Rumunjsku i Švedsku također imaju nacionalne propise. Bosna i Hercegovina još uvijek nema pravilnik o upotrebi zrakoplovnih sistema na daljinsko upravljanje, koji bi korisnicima dronova dao tačne smjernice i propisane mjere letenja. Prema trenutno važećim propisima u BiH, upotreba dronova je donekle regulisana na osnovu člana Zakona o zrakoplovstvu koji, između ostalog, pod pojmom zrakoplova definiše i “druga sredstva namijenjena za upotrebu u zračnom prostoru pod uslovom da se njima rukuje na visini višoj od 30 metara iznad zemlje ili nivoa mora”, što i odgovara operacijama dronova, a tu je i član Naredbe o pravilima letenja u kojem stoji da zrakoplovni modeli na motorni pogon i drugi leteći objekti kojima je moguće upravljati smiju letjeti na udaljenosti manjoj od 1,5 km od naseljenog mjesta isključivo uz odobrenje BHDCA.

Mogućnost opremanja dronova s kamerama visoke razlucije, infracrvenim skenerima i termalnim senzorima omogućuje prikupljanje važnih podataka koji mogu utjecati na projekat još u fazi projektovanja. Mogu istraživati gradilišta, provjeravati kvalitetu gradnje i snimati završene objekte s moćnijim mogućnostima zahvaljujući poboljšanjima u baterijskom vijeku i ostalim faktorima. Međutim, upotreba dronova zahtijeva ulaganje u resurse i obuku, tako da mnogi među arhitektonskim kompanijama koje koriste ove letjelice odlučili su zaposliti specijaliste za dronove. Upotreba satelitskih slika za planiranje gradilišta uobičajena je među arhitektama i ovi su vizuali često dostupni u niskoj rezoluciji i proizvode manje tačne podatke. Podaci koje prikupljaju dronovi mogu u potpunosti eliminisati potrebu za angažovanjem geodeta za kreiranje topografskih istraživanja. Umjesto toga, arhitekti mogu koristiti ove podatke za izradu preciznih 3D modela terena i gradilišta, te ih izravno uvesti u izradu u softverima za mdoeliranje,  kao što je Rhino.