Dvostruke fasade. Gotovo neobjašnjivi naziv za fasadne sisteme koji se sastoje od dva sloja, obično stakla, gdje zrak struji kroz međukonstrukcijsku šupljinu. Ovaj prostor (koji može varirati od 20 cm do nekoliko metara) djeluje kao izolacija od ekstremnih temperatura, vjetrova i zvuka, poboljšavajući toplinsku učinkovitost objekta i za visoke i za niske temperature. Možda je jedan od najpoznatijih primjera objekata sa dvostrukom fasadom zgrada “The Gherkin”, arhitektonske kompanije Foster + Partners.

Protok zraka koji struji kroz šupljine može se odvijati prirodno ili mehanički, a dva staklena sloja mogu sadržavati uređaje za zaštitu od sunca.

Iako koncept dvostrukih fasada nije nov, sve je veća tendencija da ih arhitekti i inženjeri koriste. Naročito u dizajnu nebodera, gdje pogoduju prozirne fasade, toplinska i zvučna udobnost, smanjeni troškovi klimatizacije i eliminacija upotrebe specifične tehnologije za prozore.

Uz to, fasade s dvostrukom površinom prilagodljive su i hladnijim i toplijim vremenskim uslovima. Upravo ih ta svestranost čini toliko zanimljivim: kroz manje izmjene, poput otvaranja ili zatvaranja ulaznih ili izlaznih krila ili aktiviranja cirkulatora zraka, mijenja se ponašanje fasade.

U hladnim klimatskim zonama, zračni tampon djeluje kao prepreka gubitku topline. Zrak zagrijan na suncu koji se nalazi u šupljini može zagrijati prostore van ostakljenja, smanjujući potražnju za unutrašnjim suistemima grijanja.

U toplijim klimatskim zonama, šupljina se može postaviti sa vanjske strane, kako bi se ublažili solarni dobici i smanjilo opterećenje hlađenja. Prekomjerna toplina odvodi se postupkom poznatim kao efekt dimnjaka, pri čemu razlike u gustoći zraka stvaraju kružno kretanje zbog kojeg topliji zrak izlazi. Kako temperatura zraka u šupljini raste, ona se istiskuje, dovodeći lagani povjetarac u okolinu, dok se izolira od povećanja topline.

Općenito, dvostruke fasade uveliko zavise od vanjskih uslova (sunčevo zračenje, vanjska temperatura itd.) koji izravno utiču na unutrašnju udobnost i korisnikovu kvalitetu života. Stoga je pažljiv dizajn ključan za svaki slučaj, a zahtijeva detaljno poznavanje solarne orijentacije, konteksta, lokalnog zračenja, temperaturnih uslova, popunjenosti objekata i još mnogo toga.

U nastavku navodimo neke od njihovih prednosti i nedostataka:

Prednosti

Smanjuje potražnju za hlađenjem i grijanjem;

Dopušta jasan pogled i prirodno svjetlo;

Poboljšava izolaciju, kako toplinsku, tako i zvučnu;

Omogućuje prirodnu ventilaciju i obnovu zraka, stvarajući zdraviju sredinu.

Nedostaci

Mnogo veći početni troškovi izgradnje;

Potrošnja prostora;

Potreba za održavanjem;

Možda neće ispravno funkcionisati ako se kontekst značajno promijeni (na primjer, zasjenjenje drugim zgradama).