Kako i zašto je izgrađen most Øresund?

Most Øresund jedna je od najupečatljivijih građevina ikad izgrađenih zahvaljujući činjenici da se pretvara u podvodni tunel.

Most Øresund čudo je modernog inženjerstva. Sastoji se od kombinovane cestovne i željezničke pruge duge 8 kilometara, koja zatim prelazi u podvodni tunel. Most / tunel je ukupne dužine 12 kilometara i spaja Dansku i Švedsku.

Most je otvoren u julu 2000. godine, kao primarno sredstvo tranzita za cijelu regiju. Konstrukcija nosi podatkovni kabal kroz svoju infrastrukturu koji služi kao centralna veza za velik dio internetskog pristupa u cijeloj Evropi.

U pogledu značajnih postignuća mosta, most Øresund najduži je kombinovani cestovno-željeznički most u cijeloj Evropi.

Zašto je sagrađen most Øresund

Odlučiti se za izgradnju mosta koji ide preko velikog plovnog puta koji zatim prelazi u potopljeni tunel činilo se kao prilično osebujan izbor. Ne viđaju se često tuneli koji prolaze plovnim putevima, a još je neobičnije vidjeti tunel koji počinje usred plovnog puta. Međutim, dizajnerska ograničenja projekta opravdavaju konačnu konstrukciju.

Inženjeri koji stoje iza mosta morali su dizajnirati tranzitnu konstrukciju dovoljno visoku i široku da dopušta brodski promet kroz kanal – dakle dio mosta. Međutim, most također nije mogao biti toliko visok da ne bi ometao obližnju zračnu luku Kopenhagen.

Inženjeri su bili zabrinuti da će most biti prevelika prepreka slijetanju i uzlijetanju aviona zbog čega su odlučili odgovarajući dio mosta pretvoriti u tunel. U početnoj fazi ocjenjivanja projekta održan je natječaj za dizajn koji bi odredio način konstrukcije mosta i tunela. To je učinjeno i radi promocije, ali i radi udruživanja kolektivnih inženjerskih umova kako bi se osigurao optimalan konačni dizajn.

Još jedno značajno ograničenje mosta bila je i željeznička pruga ispod mosta. Ovo ograničenje spriječilo je inženjere da idu s tradicionalnim ovješenim mostom. Umjesto toga, odlučili su se na dizajn koji ostaje na kablovima, a koji prenosi težinu kroz više kablova nazad do glavnih potpornih tornjeva. Posljednje ograničenje po pitanju dizajna bilo je da svaki potporni toranj ostane potpuno nepovezan s ostatkom dizajna. To osigurava da ako bi se zrakoplov ikada srušio na jedan od tornjeva nosača, drugi bi mogao spriječiti da se građevina potpuno uruši. Most Øresund dizajniran je sa dugim upotrebnim vijekom, imajući na umu sve moguće načine kvarova.

Kako su izgrađeni most i tunel

Gradnja mosta Øresund bila je inženjersko čudo. Bio je to dio cestovni most, dijelom željeznički i dijelom tunel. Broj ograničenja dizajna i pokretnih dijelova u procesu bio je apsolutno zapanjujući.

Najveći problem u procesu projektovanja bilo je otkrivanje načina prijelazne konstrukcije s mosta u tunel. Ne postoji nijedno zemljište ili tačka na kojoj bi se to moglo učiniti jednostavno, pa su inženjeri morali iskopati morsko dno kako bi izgradili masivni umjetni otok na kojem bi ogao otpočeti tunel. Umjetni otok koji je izgrađen nosi naziv Peberholm.

Ovaj je otok bio glavno prijelazno i ​​centralno mjesto cijelog tranzitnog sistema, ali je u potpunosti napravljen od iskopanog morskog dna. To je značilo da se tunel ne može bušiti, već je tunel trebao biti predgrađen na otok.

Most Øresund je koštao 4,5 milijardi američkih dolara, što se u početku plaćalo državnim financiranjem i zajmovima, ali se sada otplaćuje korištenjem cestarine. Očekuje se da će sistem naplate putarine za most u potpunosti isplatiti most u roku od 30 godina od njegovog završetka odnosno 10 godina od sada, 2030. godine.

Što se tiče konstrukcije nosača mosta, postoje 4 glavne kule. Te masivne kule izlivene su u dijelove koji su postavljeni pomoću posebno izgrađenih platformi.

Još jedna zanimljivost pored poprilično dugačkog i jedinstvenog oblika jeste ta da je u konstrukciju ugrađen sistem za održavanje vozila. Budući da su bile potrebne svakodnevne građevinske inspekcije kako bi se osigurala sigurnost, ispod željezničkog dijela mosta nalazi se motorizirani prolaz. Ovo je vozilo opremljeno raznim alatima, čak i velikom hidrauličkom rukom koja može doći do površine ceste. Iako mnogi veliki građevinski projekti mogu biti poprilično štetni za okoliš, velika je pažnja poduzeta tokom izgradnje ovog mosta kako ne bi naštetili okolnom podvodnom ekosistemu. Na umjetnom otoku danas živi preko 500 vrsta biljaka i postalo je utočište biolozima.

print