U vrijeme crtanja presudna je odluka o “težini” koju će dimnjak imati u projektu. Odnedavno se mnogi dimnjaci obnavljaju, prenamjenjuju, ili prilagođavaju novim čišćim tehnologijama. Da li zauzima istaknutu ulogu u dijaznu, ili je skriven od pogleda, u nastavku donosimo neke savjete za dizajn dimnjaka i mogućnosti upotrebe.

Dimnjak se karakteriše kao “nesagoriva vertikalna konstrukcija koja sadrži kanal kroz koji se dim i plinovi iz kamina, ili peći istiskuju prema van i kroz koji se stvara zračna struja.” Iako se njegove cijevi mogu sakriti u zidove ili druge konstrukcije, vrh dimnjaka obično ostaje istaknut kako bi se opasni plinovi prenijeli iznutra ka van, a da ne prljaju unutrašnjost ili štete zdravlju stanara. Budući da su to vertikalni elementi, postoje dimnjaci koji postaju glavna obilježja u urbanom krajoliku, posebno u industrijskim projektima. U vrijeme crtanja presudna je odluka o “težini” koju će dimnjak imati u projektu. Odnedavno se mnogi dimnjaci obnavljaju, prenamjenjuju, ili prilagođavaju novim čišćim tehnologijama. Da li zauzima istaknutu ulogu u dijaznu, ili je skriven od pogleda, u nastavku donosimo neke savjete za dizajn dimnjaka i mogućnosti upotrebe.

Izgradnja efikasnog dimnjaka nije jednostavan zadatak. Osim što moraju biti dobro dimenzionisani kako bi se dim pravilno odvodio, mora se uzeti u obzir i okolni kontekst, poput vjetra, obližnjih građevina ili ograničenja visine zgrade. U teoriji je operacija jednostavna. Kako su plinovi unutar dimnjaka puno vrući od vanjskog zraka, oni su i manje gusti. To stvara razliku u pritisku unutar dimnjaka, gdje gušći dio ostaje niže, a lakši se diže više, tvoreći prirodni protok zraka.

Ako je dimnjak predugačak, može se dogoditi da se plinovi ohlade prije nego što dođu do vrha i na kraju se vrate u izvor. Iz ovih i drugih razloga, projektovanje dimnjaka zahtijeva mješavinu tehničkog i empirijskog znanja, a uvijek je razborito konsultovati nekoga s iskustvom u ovoj vrsti projekta ili posla.

Općenito, vrh dimnjaka mora biti najmanje 50 centimetara viši od krova. Postoje lokalni propisi koji određuju minimalne visine kako dim ne bi ometao susjedne objekte. Što je manje složen oblik osovine dimnjaka, to je manja šansa za probleme, i općenito, dimnjak bi trebao biti veličine otvora kamina od 1/10 do 1/12.

Osim toga, nečistoća u dimnjaku može uveliko ometati njegove performanse, pa je periodično održavanje neophodno.

Postoje mnoge mogućnosti dizajna za kreativne dimnjake. Veliki industrijski dimnjaci privlače pažnju kao urbane znamenitosti. Primjera radi, ogromni dimnjak muzeja Tate Modern u Londonu jedno je od najupečatljivijih obilježja horizonta uz rijeku Temzu.

Međutim, zbog zabrinutosti zbog onečišćenja i sigurnosti (zbog mogućnosti trovanja ugljičnim monoksidom), postoje mjesta koja su izravno zabranila kamine na drva. Uz to, s deindustrijalizacijom mnogih zemalja i zastarjelošću većine industrijskih dimnjaka, mnogi ostaju veliki neaktivni spomenici ili se ponovno koriste za nove namjene. Konstrukcije mogu ostati netaknute, sačuvati se ili čak poslužiti za umjetničke preobrazbe ili druge svrhe.

Ali u domaćim razmjerima, vatra i dalje fascinira ljudska bića. Iako su kamini na drva na nekim mjestima zabranjeni, kamini na plin, bioetanol i pelete stekli su veliku popularnost, jer smanjuju dim i veliko onečišćenje povezano s kaminima na drva. Široko korištena alternativa je pelet. Isto tako, opcija bioetanola ne emitira dim, što uklanja potrebu za dimnjacima. Postoje i električni kamini koji ne proizvode prljavštinu ili mirise, ali troše veliku količinu električne energije. U plinskim kaminima plamen se stvara kao u peći, a toplina se širi u okoliš zagrijavanjem vulkanskog kamenja smještenog u dnu kamina.

Očito, prilikom rada s vatrom, arhitekti moraju voditi veliku brigu kako bi osigurali sigurnost i ispunili važne zahtjeve. Bilo da se radi o peći, roštilju, kaminu ili industrijskoj peći, od vitalne je važnosti poštivanje svih propisa i razmatranje dimnjaka od faze projektovanja, tako da oni ne postanu neugodan dodatak već izgrađenom objektu.