Kako poboljšati vizualni komfor pomoću prirodnog svjetla

Prirodno osvjetljenje – i kako ga nadopuniti umjetnom rasvjetom – bitni su faktori koje treba razmotriti za vizualnu udobnost unutrašnjih prostora.

Odsustvo nelagode u trenutku posmatranja nije dovoljno za mjerenje vizualne uspješnosti prostora. Faktori poput brzine treptaja, osvjetljenja ili svjetlosnog zasljepljenja pomažu u određivanju kakvoće vizualnog komfora u unurašnjim prostorima. Ostali faktori koji su ključni i koje treba uzeti u obzir uključuju prikaz boje, jačinu refleksije i ravnomjernu raspodjelu svjetlosti. Ključno je usavršiti količinu i pozicije otvora u objektu kako bi se kontrolisao prirodni intenzitet svjetlosti. Dakle, sve što utječe na naš vid, utječe i na zdravlje našeg tijela i uma, uključujući i biološki sat (spavanje i budnost), otkucaje srca, funkcionisanje naših organa i stanje duha. Promjenjiva i dinamična priroda prirodne rasvjete prilika je za arhitekturu da pozitivno doprinosi općem blagostanju korisnika.

Uvijek dajte prednost prirodnom svjetlu

Prirodno svjetlo je najugodnije, jer je ono izvor osvjetljenja kojem se naše oči prirodno prilagođavaju. Ne samo da ima dokazan utjecaj na zdravlje i blagostanje – povećava svjesnost tokom dana, poboljšava obrasce spavanja, smanjuje rizik od depresije, te donosi ogromne uštede energije, smanjujući upotrebu umjetne rasvjete. Prilikom dizajniranja novog projekta, u potpunosti iskoristite orijentaciju objekta i pružite korisnicima najbolju moguću prirodnu svjetlost kroz ispravan dizajn otvora. Ovisno o specifičnoj upotrebi svake prostorije, trebalo bi razmotriti i različitu upotrebu prostora u različitim trenucima ili dobu dana.

Osvjetljenje i svjetlost

Osvjetljenje, izraženo u luksu, je svjetlosna snaga koja dolazi iz svih smjerova i dostiže zadanu tačku. Prilikom mjerenja na određenoj površini, primjera radi, na radnim stolovima u uredu, osigurajte da osvjetljenje dostigne 500 luksa. Vrijednosti manje ili veće od 500 luksa generišu nelagodu. Ovo vrijedi za umjetnu rasvjetu u uredima, na nivou radnog mjesta, međutim, kako bismo uzeli u obzir prirodnu varijabilnost dnevnog svjetla, bolje je uputiti se na novi evropski standard o dnevnom svjetlu, ukratko objašnjeno u nastavku. Osvjetljenje, izraženo u kandeli po kvadratnom metru (cd / m2), odgovara različitim intenzitetima svjetlosti po jedinici površine, koje emitiraju ili reflektiraju izvori svjetlosti i površine koje nas okružuju. U osnovi opisuje svjetlinu, s tače vizualnih opažanja i psiholoških osjetila. Ovim mjerenjem možemo prepoznati kontraste svjetlosti i odsjaja i razumjeti je li svjetlost ravnomjerno raspoređena ili dolazi iz određenog izvora.

Procijenite količinu i kvalitetu svjetlosti

Za procjenu količine svjetlosti, raspodjelu svjetlosti u prostoru i osvjetljenje treba mjeriti u određenim i relevantnim tačkama za funkcije koje će se obavljati u određenoj prostoriji. Da bi se procijenila kvaliteta svjetlosti, prvo se mora modelirati korisno osvjetljenje dnevnog svjetla (UDI), koje integriše ocjenu razine dnevnog svjetla i blještavila, postavljajući kao prihvatljiv raspon vrijednosti koje se kreću između 100 i 2000 luksa. Zatim se mora izračunati dnevna autonomija (DA), što je postotak godišnjih dnevnih sati u kojima se određena tačka u prostoru održava iznad određene razine osvjetljenja, koju je postavio korisnik. Novi evropski standard za dnevno svjetlo EN17037 kaže da trebaju biti ispunjeni sljedeći kriteriji (minimalni zahtjevi za prostornu autonomiju dnevnog svjetla): osvjetljenje od 300 luksa na 50% prostora tokom više od polovine dnevnog sata i osvjetljenje od 100 luksa na 100% prostora tokom više od polovine dnevnog sata.

Autonomija dnevnog svjetla određuje se smještajem, orijentacijom, zasjenjenjem i položajem prozora, omjeru prozora u odnosu na pod. Sljedeći su aspekti ključni za postizanje učinkovite ravnoteže između svih ovih varijabli:

Razmotrite odnos između otvora i prostora: Omjer prozora u odnosu na pod

Izračun odnosa između otvora i površine prostora naziva se omjer prozora naspram poda (WFR) i dobiva se dijeljenjem ukupne površine otvora na ukupnu površinu prostora. Ovaj faktor pomaže u definisanju broja otvora koji će učinkovito djelovati u svakom prostoru. Također se mogu razumjeti faktori poput veličine, položaja i vrste ostakljenja otvora. U nekim zemljama, obvezno je imati najmanje 17% omjera za sve nove stambene zgrade. Ova vrijednost mora se pomnožiti s vrijednošću prolaska vidljive svjetlosti odabranog stakla (VLT), objašnjenom u nastavku, kako bi se osiguralo da se dizajn kreće unutar pragova koji osiguravaju određene učinkovite razine vizualne udobnosti (obično vrijednost iznad 0,15).

Vidljivi prijenos svjetlosti

Kao što je gore opisano, odnos između otvora i prostora mora biti nadopunjen vidljivim prijenosom svjetlosti (VLT), što odgovara količini vidljive svjetlosti koja prolazi kroz staklo. Staklo s VLT od 50% omogućuje 50 posto svjetlosti i blokira preostalih 50 posto. Sa ovakvom vrijednošću možemo ugraditi velike otvore u projekat i istovremeno kontrolisati količinu svjetlosti koja prolazi kroz njega, uz dodatak zaštite od UV zraka i odsjaja. Da bi se postigli učinkoviti rezultati, sve ove analize moraju se dodati u izračun drugih relevantnih faktora, kao što je koeficijent sunčeve topline i U-vrijednost. Treba, naravno, uzeti u obzir i lokalne propise kao i tehničke specifikacije odabranih vrsta prozora.

print