Ako vas pitaju o udobnosti, što vam prvo padne na pamet? Luksuzne završne obrade, plišane stolice i uglađeni interijeri? Rijetki bi pomislili na njihov ured, a krivac za to je temeljno nepoznavanje alternativne definicije udobnosti. Definicija stanja fizičke dobrobiti izvedena je iz odredbi koje su nužne da bi korisnici izvršavali zadatke specifične za prostor, a očito je da udobnost nije samo prostor koji je ugodan za slobodno vrijeme. Arhitekti i dizajneri odgovorni su za vizualne, toplinske i zvučne kvalitete prostora, a da ne spominjemo kakvoću zraka u zatvorenom prostoru naših ureda i domova. To je osnovno s obzirom na to da tipični urbanist 21. stoljeća u prosjeku provodi 90% vremena u zatvorenom. Stalno doživljavamo fizičke, psihološke i fiziološke posljedice ravnoteže (ili neravnoteže) unutrašnjeg dizajna.
Udobnost kao holistički cilj arhitekture nije shvaćen dovoljno ozbiljno. Osim mjerenja akustičkih i vizualnih aspekata izgrađenog prostora, arhitekti moraju dobro razumjeti temeljne koncepte koji pokreću najbolje prakse. Čvrsto shvatanje kako će odabir materijala utjecati na kvalitativne procjene konferencijskih dvorana, domova, pozorišta itd., može poboljšati osnovno tektonsko donošenje odluka koje zauzvrat može stvoriti ugodnije prostore.
Faktori udobnosti i kako se mjere?
Akustična udobnost
Akustičku udobnost karakteriše odgovarajući nivo zvuka. To znači odsutnost neželjenih zvukova i kvalitetu zvukova koje želimo čuti. U zavisnosti od vrste objekta (stambeni, uredski, školski, zdravstveni ili ugostiteljski) i djelatnosti, treba koristiti odgovarajuće deskriptore udobnosti.
Vizualna udobnost
Presudno za optimalan osjećaj dobrobiti je svjetlost. Različiti zadaci zahtijevaju određene nivoe svjetlosti; optimalna prostorna raspodjela doprinosi iskustvu prirodne i umjetne svjetlosti. Vizualna povezanost s vanjskim svijetom kroz vanjske poglede usko sarađuje s našim biološkim satom i zajedno s kvalitetom unutrašnjeg prostora pruža općenito uvažavanje estetike. Toplinska udobnost određuje se temperaturom zraka, vlagom i odsustvom propuha. Idealan nivo topline varira između 21-24 °C. Kvaliteta zraka određuje se opskrbom svježim zrakom i količinom zagađujućih čestitca i mirisa. Obično se procjenjuje mjerenjem koncentracije CO2 i HOS (hlapljivih organskih spojeva), kao i broja mikročestica i prisutnosti bioloških toksina.
Resursi, učinkovitost i dobrobit
Arhitekti, proizvođači i izvođači trebali bi biti svjesni rukovanja otpadom, pogotovo što projekti fleksibilnosti i obnove postaju sveprisutniji. Neke strategije koje treba imati na umu prilikom dizajniranja novih projekata ili intervencija kreću se od lakog demontiranja modularnih i montažnih građevinskih sistema, pa sve do 3D printa i što je najvažnije, sve veće upotrebe BIM potencijala za smanjenje vremena gradnje, stvaranja otpada i logističkih troškova.