Piše: MA. Adna Šovšić Kurešepi, dipl.ing.el., CETEOR Sarajevo, asovsic@ceteor.ba

Uvod

Dekarbonizacija energetskog sektora u BiH predstavlja veliki izazov budući da zahtjeva strukturne promjene,  promjene političkih i ekonomskih prilika. S tim u vezi, njemačka organizacija za tehničku saradnju – GIZ (Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit) kroz projekat “Dekarbonizacija energetskog sektora u Bosni i Hercegovini” (u nastavku DecES)  pruža podršku Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (MVTEO) i entitetskim ministarstvima energetike u razvoju individualnih i organizacionih kapaciteta. Kroz projekat se žele uspostaviti funkcionalne jedinice koje su posvećene planiranju, koordinaciji i praćenju dugoročnih scenarija dekarbonizacije usklađenih s ciljevima koji se trebaju postići do 2050. godine. Aktivnostima projekta se želi unaprijediti sposobnost javnih institucija za provođenje javnih konsultacija i uspostavljanje dijaloga između civilnog društva i javnog i privatnog sektora.

Kao dio potprojekta ‘Razvoj programa podrške energijskoj efikasnosti u sektoru stambenih zgrada’, DecES podržava razvoj fundamentalnih elemenata potrebnih za uspostavu programa energijske efikasnosti za stambeni sektor, podržava nadležna tijela u stvaranju programa za energijsku efikasnost koji kroz participativan proces uključuju finansijske institucije, kompanije i domaćinstva još od rane faze planiranja. Međutim, kako bi se potaknule promjene u energijskoj efikasnosti sektora stambenih zgrada, osim alata politike, postoji potreba za uspostavom odgovarajućih modela za poticanje ulaganja u energijsku efikasnost. Trenutno se mjere energijske efikasnosti i projekti koji se bave rezidencijalnim sektorom finansiraju na različite načine, a velik dio tržišnog finansiranja dolazi iz komercijalnog i privatnog sektora. Međutim, sve je veća potreba za stvaranjem i podrškom nacionalnih inicijativa za dekarbonizaciju energijske efikasnosti u ovom sektoru.

Analiza kapaciteta privatnog sektora za provođenje strategije obnove zgrada u Bosni i Hercegovini

U okviru projekta CETEOR je napravio analizu kapaciteta privatnog sektora za implementaciju Strategije obnove zgrada u BiH do 2030 koja je trenutno u fazi usvajanja. U cilju analize kapaciteta radne snage iz područja prerađivačke industrije, građevinarstva, trgovine na veliko i malo, te stručnih, znanstvenih i tehničkih djelatnosti koje su od značaja za projekat ”Dekarbonizacija energetskog sektora u BiH”, nadležnih institucije su dostavile različite vrste podataka u vezi sa zaposlenim i nezaposlenim licima kao i registriranim poslovnim subjektima na nivou entiteta i države, na osnovu kojih su izvršene procjene od interesa.

Analiza kapaciteta privatnog sektora je između ostalog podrazumjevala detaljnu analizu i procjenu kapaciteta privatnog sektora u BiH u vezi s implementacijom mjera obnove četiri kategorije objekata  definisane Strategijom. Prosječan broj objekata predviđenih Strategijom za sanaciju za sve nivoe sanacije u toku jedne godine, i pripadajuće im bruto kvadrature sa prosječnim brojem radnika čiji je angažman procjenjen, dat je tabelom u nastavku.

Tabela 1. Prosječan broj radnika angažovanih na sanaciji objekata za sve nivoima sanacije u jednoj godini

Prema Strategiji je predviđena obnova 8.853 objekata u prosjeku, odnosno 2.082.813 m2 bruto površine na godišnjem nivou u prosjeku, u periodu do 2030. godine. Prema broju objekata previđenih za obnovu najveće učešće uzima SFH (Slobodnostojeće kuće) kategorija sa 7.584 objekata, što iznosi 86% objekata ( 32% od ukupne kvadrature objekata), dok na kategoriju AB (Stambene zgrade u nizu) po broju objekata otpada 3 %  (35 % od ukupne kvadrature objekata) što predstavlja i najveći udio u ukupnom fondu objekata čija je sanacija predviđena Strategijom. S tim u vezi, za potrebe implementacije obnove objekata je procijenjeno.

Slika 1. Pregled kapaciteta radne snage za obnovu ukupnog fonda objekata

Sa slike se zaključuje da su najdeficitarnije profesije iz oblasti molerskih radova (moler/soboslikar i moler) i aktivnosti gradilišta (predradnik za građevinske materijale), odnosno da za provođenje sanacije objekata predviđenih Strategijom, privatni sektor sa 20% angažmana nema kapacitet da odgovori zahtjevima postavljenim Strategijom. Kapacitet radne snage se može proširiti nezaposlenim, profesijama od interesa za obnovu i nezaposlenim iz sličnih/srodnih profesija. Takav pristup bi zahtjevao edukaciju nezaposlenih iz oblasti profesija od interesa odnosno prekvalifikaciju, kako bi stekle vještine potrebne za implementaciju mjera energijske efikasnosti i održivu energetsku obnovu.

Analizirajući po kategorijama objekata kapacitet privatnog sektora za obnovu ukupnog fonda objekata u BiH, uz uvažavanje statističkih podatka i stavova predstavnika privatnog građevinskog sektora, dolazi se do zaključka da privatni sektor raspolaže kapacitetom za obnovu objekata AB1 kategorije koja po kvadraturi zauzima 35% od ukupnog fonda ili H kategorije koja po kvadraturi zauzima 2% od ukupnog fonda objekata previđenih za sanaciju.

Za potrebe sanacije ukupnog fonda objekata predviđene Strategijom, privatni građevinski sektor ne može odgovoriti zahtjevima za radnom snagom procjenjenim parametrima radne snage u okviru dokumenta „Development of analysis of private sector capacities to implement Building Renovation Strategies in BiH„ koji je dio okvira DecES projekta.  Procjena o nedostatku radne snage se zasniva na poređenju potrebnog broja radnika za provođenje sanacije objekata definisanog parametrima radne snage sa raspoloživom radnom snagom u građevinskom sektoru, i  nezaposlenom radnom snagom iz oblasti od interesa. Takvoj procjeni doprinosi i pretpostavka da je energetska obnova dodatni angažman u odnosu na posao koji građevinski sektor u BiH već provodi i koji predstavlja glavni izvor prihoda i profita za ove kompanije (izgradnja novih objekata). Dodatno, u prilog ovoj pretpostavci je i činjenica da osim kroz pojedinačne projekte, ne postoji zvaničan podatak o trenutnoj stopi energetske obnove zgrada.

Kako je prethodno prikazano, najdeficitarnije profesije su iz oblasti molerskih radova (moler/soboslikar i moler) i aktivnosti gradilišta (predradnik za građevinske materijale). Uvidom u statističke podatke o nezaposlenim, se dolazi do zaključka da postoji mogućnost priširenja kapaciteta radne snage sa nezaposlenim, profesijama od interesa za obnovu i nezaposlenim iz sličnih/srodnih profesija. Takav pristup kako je već prethodno pomenuto, bi zahtjevao edukaciju nezaposlenih iz oblasti profesija od interesa odnosno prekvalifikaciju, kako bi stekli vještine potrebne za implementaciju mjera energijske efikasnosti i održivu energetsku obnovu.

Imajući u vidu  trend odlaska domaće radne snage u inozemstvo,  kapaciteti privatnog građevinskog sektora u periodu 2020.-2030. godina zavisit će u znatnoj mjeri i od potražnje radne snage u inozemstvu (naročito u zemljama EU), ali i poslova u novogradnji u BiH.  Stoga je bitno naglasiti, da pomenuti faktori mogu uticati na promjenu procjenjenog kapaciteta radne snage u vremenskom okviru predviđenom za implementaciju Strategije.

da je najviše radnika potrebno angažovati za sanaciju kategorije objekata SFH (Slobodnostojeće kuće), odnosno  4.456 radnika različitih profesija i kvalifikacija na nivou jedne  godine, što iznosi 64% od ukupnog broja radnika predviđenih za sanaciju ukupnog fonda objekata. Slika u nastavku daje pregled profesija i kvalifikacija potrebnih angažovanih radnika za rad na sanaciji svih kategorija objekata.