Adnan Đug dipl.ing.arh.

Omotač zgrade je granica između između unutrašnjeg i vanjskog prostora, ima zaštitnu i regulatornu funkciju i omogućava razmjenu energije (sunčevo zračenje, toplota), svjetlosti i zraka. Navedeno se najviše ogleda kroz otvore a oni pored ostalog regulišu i funkciju pristupa unutrašnjem prostoru. Omogućavaju nam da vidimo i budemo viđeni. Time prozori i vrata dobivaju i značajan sociološki aspekt. Dijele privatno i javno i definiraju tranziciju iz unutrašnjeg u vanjsko, iz toplog u hladno i obratno, iz umjetnog u prirodno, iz zatvorenog u otvoreno.

Ljudi provode sve više vremena u zatvorenom prostoru, po studijama između 80-90% vremena u toku dana a pri tome zadovoljstvo nekim objektom je blisko povezano uz mogućnost otvaranja prozora kako bi dobili svježeg zraka. Dakle istorijski, počevši od „praznih mjesta“ u masivnim suhozidima, rješavajući prve statičke probleme premoštavanjem dva oslonca prostom gredom kako bi povećali taj „prazan prostor“, ljudska potreba za „prozorom u svijet“ se nadograđivala bogatim ukrasima i dekoracijama lučnih prozora romanike i gotike i dovela nas do kompleksnih izraza i arhitektonskih stilova industrijskog i modernog doba sa sve sofisticiranijom materijalizacijom. Od „praznog mjesta“ u zidu došli smo do savremenih staklenih zavjesa – whole building window.

Niti jedan element moderne zgrade se danas ne susreće sa takvim mnoštvom često i oprečnih zahtjeva kao prozor. Želimo zrakonepropusne zgrade ali istovremeno želimo i neophodne minimalne izmjene zraka. Želimo životno neophodno sunčevo zračenje ali istovremeno i zaštitu od prekomjerne insolacije. Želimo da uživamo u miru i tišini ali i da onda kada to želimo čujemo zvukove okoline koja nas okružuje.

Plod ovakvih stremljenja je sve izraženija kompleksnost planiranja, izgradnje i upravljanja savremenim objektima, koja nameće izrazite specijalizacije kako bi se savladali svi aspekti gradnje.

Za naše okruženje, u tom smislu je primaran standard za prozore i vrata kao proizvod – EN 14351-1. On definiše osnovne karakteristike prozora i vrata u kontekstu savremenih zahtjeva koji se postavljaju pred njega: od toplotne izolacije, solarnih dobitaka, transparentnosti do zvučne izolacije, zrakopropusnosti i ponašanja nakon izloženosti vanjskim silama, poput pritiska usljed djelovanja vjetra ili vode.

Esencijalne karakteristike koje definišu performanse cjelokupnog elementa kako je navedeno u tablici ZA.1, prilogu EN 14351-1 su: vodenepropusnost, emisija nedozvoljenih supstanci, otpornost na udar vjetra, otpornost na udarce (samo za vrata sa potpuno staklenim krilom), nosivost sigurnosnih uređaja, visina (svijetla visina prolaza, samo za vrata), sposobnost otpuštanja (samo za vrata koja se zaključavaju na putevima evakuacije), akustične performanse, toplotna provodljivost, svojstva radijacije (odnosi se na transparentne površine) i zarkopropusnost.

Sve pobrojano možemo dodatno reducirati na najznačajnije karakteristike: toplotnu provodljivost, zatim vodenepropusnost, otpornost na udar vjetra i zrakopropusnost (koje se testiraju zajedno), uz zvučnu izolaciju te karakteristike stakla: solarni faktor i transparentnost.

Počevši od toplotne provodljivosti, najčešće legislativom je definisan Uw faktor prozora i on se za objekte u kojima se boravi kreće do max. vrijednosti od 1,4-1,6 W/m²K. Međutim sa već uobičajenim trostrukim staklima čiji je Ug faktor 0,5 ili 0,6 W/m²K (stakleni paket 4/18/4/18/4 sa oba polja punjena Argonom i dva LowE stakla), danas je sasvim lako dobiti prozor sa Uw faktorom nižim od 1 W/m²K, pa sve do 0,8 W/m2K. Ako bi radili komparaciju na primjeru stambenog prostora sa 10m² stolarije i poredili prozore sa Uw 1,2 i 0,8 W/m²K uštede energije bi bile preko 30%.

Ovdje sve značajnu ulogu ima i solarni faktor stakla g-vrijednost (g), koji predstavlja procent prolaska solarne toplotne radijacije kroz staklo, čija vrijednost pada sa povećanjem broja stakala u staklenom paketu i ovisi o LowE premazu staklenih šajbi. Za smanjenje pregrijavanja zbog izloženosti prozora suncu poželjan je što niži g- faktor u vrijednostima ispod 0,6 ili 60%.

Korelacija vodenepropusnosti, otpornost na udar vjetra i zarkopropusnosti je dokazana brojim ispitivanjima te se stoga testovi provode zajedno. Prema EN 12211 test zrakopropusnosti se treba uraditi prije testiranja otpornosti na opterećenje vjetrom, te nakon provedenog ciklusa testiranja. Vrijednosti zarkopropusnosti se klasiraju od 1 do 4, pri čemu je više bolje, a za klasu 4 ne smiju biti prekoračene maksimalne vrijednosti od 9,9 m³/hm² (propuštanje ukupne površine prozora) i 2,5 m³/hm (propuštanje na spoju ram krilo). Obzirom da su euro normom navedene vrijednosti izrazito visoke, klasu 4 zrakopropusnosti postiže najveći broj savremenih prozora.

Klasifikacija otpornosti na opterećenje vjetrom izražava se kombinacijom rezultata ispitivanja prema postignutoj klasi u Pa i relativnog frontalnog ugiba, pri čemu se samo najveći ugib može koristiti za ukupnu klasifikaciju i označava se slovom i brojem npr. B5 ili C5. Slovo označava klasu ugiba za A – 1/100, B – 1/200, C – 1/300 a broj ispitni pritisak npr. klasa 5 odgovora ispitnom pritisku od 2000 Pa. I ovdje je pravilo veće je bolje. C klasa predstavlja najmanji ugib a klasa 5 ili viša, najveći pritisak nakon kojeg nije došlo do oštećenja neke od komponenti ili trajne deformacije prozora.

Ispitivanje vodonepropusnosti oponaša nepropusnost prozora i vrata na udarnu kišu nošenu vjetrom. Test u principu predstavlja više vizuelnu inspekciju prodora vode nego specifično mjerenje količine prodrle vode, prema tome ispitivanje se provodi sve dok se ne primijeti prvi prodor vode što predstavlja kraj ispitivanja. Klase se označavaju također slovom i brojem npr. 9A i vrijedi pravilo više je bolje. Slovom A se označava test na „nezaštićenom“ uzorku, a slovom B na „djelimično zaštićenom“ uzorku, dok brojevi od 1 do 9 označavaju klasu u odnosu na ukupno vrijeme u kome je uzorak bio izložen stalnom prskanju vodom uz rast pritiska. Iznad klase 9A svi rezultati se označavaju klasom E i brojem koji predstavlja vrijednost max. pritiska u Pa pri kome prozor nije propustio vodu. Dakle prozor klasiran sa 9A nije propustio vodu unutar 55 min. testa neprekidnim prskanjem vodom i sa krajnjim pritiskom od 750 Pa kome je pri kraju testa bio izložen najmanje 5 min. a prodor vode se desio pri pritisku od 900 Pa.

Test ispitivanja otpornosti na opterećenje vjetrom i vodonepropusnosti je pored toplotne izolacije najbolji pokazatelj kvalitete izvedbe prozora ili vrata. Ovisi i o veličini elementa a najslabije rezultate u pravilu postižu veliki prozori sa pokretnom prečkom – štulpom. Balkonska dvokrilna vrata sa pokretnom prečkom visine iznad 1,8 m rijetko imaju bolje rezultate opterećenja vjetrom od C1/B1 što je najniža klasa. Za jednokrilne savremene prozore ta vrijednost ne bi smjela biti manja od C5/B5.

Kod zvučne izolacije prozora presudna komponenta je staklo. Pri tome sama konfiguracija staklenog paketa obzirom na prirodu prenosa zvuka: razmaci između stakala, debljina (masa) stakala ili dodatne mjere poput laminiranja stakala, značajno utječu na zvučnu izolaciju stakla a time i prozora. Zvučnu izolaciju prozora je prema EN 14351-1 moguće odrediti i tabelarno neovisno o proizvođaču ili tipu prozora ali samo do Rw ≤ 39 dB. To je i približna granica kod koje staklani paketi sa manjom zvučnom izolacijom prilikom ugradnje u prozor rezultuju većom ukupnom vrijednosti zvučne izolacije prozora. Nakon tih približno 40 dB prozora potrebno je ugrađivati značajno bolja stakla sa aspekta zvučne izolacije kako bi postigli ukupno veće vrijednosti izolacije prozora. Npr. staklo sa Rw = 34 dB ugrađeno u prozor najčešće rezultuje sa Rw prozora većom za 1 – 2 dB. Dok staklo sa Rw = 48 dB rezultuje sa za 1 – 2 dB nižom ukupnom Rw prozora.

Relacija toplotne provodljivosti stakla (samim tim Uw prozora) i zvučne izolacije je najčešće neproporcionalna za te dvije karakteristike, te je postizanje max. vrijednosti sve kompleksnije, a najčešće na uštrb jedne od dvije.

Više informacija putem tehničke podrške profine BH d.o.o.

KÖMMERLING – Vaš prozor u bolji svijet