Katarina Jeremić rođena je 15.10.1996. u Beogradu. Mlada je arhitektica, puna entuzijazma i motivacije. Završila je Arhitektonsku tehničku školu u Beogradu i potom nastavila studije na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu, gdje je završila i osnovne i master studije, modul: Arhitektura. Tokom školovanja se trudila, što više, širiti vidike, a tome je ponajviše doprinio semestar proveden u Nemačkoj, u gradu Detmold na TH OWL, gdje se bavila temom uvođenja vještačke inteligencije u arhitekturu na smjeru Computational Design. Tokom studija je provela veći dio kao demonstrator na više predmeta u želji da svoju strast prema arhitekturi podijeli sa mlađim kolegama. Nakon završenog smjera Arhitektonske tehnologije na masteru, zaposlila se u firmi Easy Building gdje započinje da stvara iskustvo baveći se projektima za izvođenje drvenih montažnih kuća. Svoju kreativnost održava konstantno radeći projekte sa kolegama za internacionalne, regionalne i lokalne konkurse koji obuhvataju i grafički dizajn, dizajn namještaja… Sa svojom kolegicom, arh. Marinom Marković, radi na razvoju novootvorenog biroa Studio 306 koji također pruža konsultantske usluge i inženjerske djelatnosti.

Zbog čega ste odlučili postati arhitekta i kako danas vidite svoj posao?

Arhitektura i građevinarstvo su neminovno pratili moj život od malih nogu, imajući roditelje za inženjere iz tih sfera. Sa potpunom slobodom u odabiru svog puta, ovaj nisam mogla zaobići. Lični senzibilitet je magnetno privučen kako kreativnom, tako i inženjerskom stranom arhitekture. Tokom čitavog školovanja, otkrivala sam nove perspektive pristupanju raznolikim arhitektonskim problematikama koje djeluju i formiraju prostor i društvo u njemu.

Ono što je fascinantno, jeste da, razvojem tehnologija, granice se sve više pomjeraju u tom djelovanju, u nekim slučajevima, pak i nestaju, a utjecaj arhitekture na svijet oko nas raste. Kako sam tek ušla u poslovne vode, ne mogu konkretno definisati viđenje svog posla, ali ću uvijek težiti da održim dijete u sebi koje može rezonovati svojom maštom nove ideje prilikom svakog projektnog zadatka.

Koji su vam najveći izazovi s kojima se susrećete u poslu?

Teško je mladim osobama, sa tek započetim karijerama, doći do posla, a gotovo nemoguće birati ih. Vjerujem da će trud i rad dovesti do situacija u kojima ćemo moći raditi na projektima koji nam odgovaraju više po kreativnom senzibilitetu i vizijama. Uz to, malo vremena ostaje za istraživački rad koji može dodatno unaprijediti način rada i projektovanja. Možda je utopistički scenario, ali nadamo se da je moguće stvoriti uslove u kojima vlada kreativna sloboda.

Ko su vam uzori u arhitekturi?

Arhitektura je struka širokog dijapazona djelovanja koja zalazi u sve oblasti života. U svakoj se može pronaći veliki broj ljudi koji su na neki način doprinijeli, nešto novo osmislili i ostavili neki pečat svojim radom. Ne bih mogla nikog izdvojiti, jer je inspiracija na svakom koraku, ćošku, u svakom članku, knjizi, magazinu, samo čovjek kao stvaralac – arhitekta – treba biti otvorenog uma, ne bi li upijao sve te resurse i pretočio ih u svoje projekte koristeći maksimume svojih kapaciteta i najbitnije – mašte.