Autor: MA Lejla Ramić, dipl. biolog, E-mail: lramic@ceteor.ba
CETEOR d.o.o. Sarajevo
Kvaliteta života u našim gradovima, u posljednje vrijeme, nalazi se na veoma niskoj razini što ima štetne posljedice na ljudsko zdravlje i dobrobit naših sugrađana. Povećanje zagađenosti zraka i sve učestalija pojava izrazito visokih temperatura u odnosu na ruralna područja, pojava poplava i ekstremnih događaja povezanih s klimarskim promjenama uslovljeno je ubrzanom i najčešće neplanskom gradnjom na uštrb ionako nedovoljno zastupljenih zelenih površina. Nesumnjivo, urbanizacija će i dalje imati znatne uticaje na ekologiju, ekonomiju i društvo na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou.
Zastupljenost zelenih površina u različitim gradovima svijeta varira. Još u prošlom stoljeću u razvijenim zemljama stručnjaci su predložili standard dostupnosti od 40 m² urbanih zelenih površina visoke kvalitete ili 140 m² šumskih površina po stanovniku u prigradskim naseljima za postizanje ravnoteže između emisije CO2 i proizvodnje O2 kako bi se uspostavio ekološki optimum za dobrobit stanovnika. U gradovima koji su poznati po svom zelenilu dostupnost zelenih površina obično iznosi od 15 do 25 m2 po stanovniku. Međunarodni minimalni standard predložen od strane Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) je minimalna dostupnost 9 m² zelenilih površina po stanovniku grada.
Iako su urbana područja izuzetno osjetljiva na klimatske promjene, ona istovremeno posjeduju značajan potencijal za adaptaciju i prilagodbu klimatskim promjenama te kroz povećanje zastupljenosti urbanog zelenila pružaju mogućnost njihovog održivog razvoja.
Zelena infrastruktura s posebnim naglaskom na urbane šume može doprinijeti poboljšanju okoliša kroz niz mjera ublažavanja. To posebno vrijedi za drvenu komponentu vegetacije zbog veće biomase i proširenih krošnji. Dugoročna rješenja ponajprije podrazumijevaju pametno planiranje gradova, odnosno plansko podizanje tzv. zelene i plave infrastrukture kako bi se izbjegla ili smanjila opasnost ekstremnih događaja.
Stabla u urbanim sistemima pružaju razne ekosistemske usluge kao što su potpora biološkoj raznolikosti, uklanjanje zagađenja zraka, stvaranje kiseonika, smanjenje buke, regulacija temperature i mikroklime, zaštita podzemnih voda i očuvanje kvaliteta vode, stabilizacija i sprečavanje erozije tla te poboljšanje kvaliteta tla i skladištenje ugljika. Drveće također uklanja velike količine zagađujučih materija iz zraka (O3, PM10, PM2.5, NOx SO2, CO). Brojne su studije i naučna istraživanja koja ukazuju da je zelena infrastruktura ključna za oporavak klime u gradovima. Analize pokazuju da je korištenjem zelenih zidova u gradskim ulicama moguće smanjiti koncentracije NO2 za 40%, a koncentracije PM10 čestica za čak 60%, što sugerira da je potencijal zelene infrastrukture u poboljšanju kvalitete zraka u gradovima bio znatno podcijenjen.
U borbi s najvećim izazovom današnjice – ubrzanim klimatskim promjenama, pored potrebe povećanja planskog podizanja zelene infrastrukture u urbanim sredinama, potrebno je i pametno birati vrste drveća i biljaka koje imaju veći potencijal za skladištenje ugljika i veću učinkovitost otklanjanja čestičnog zagađenja iz zraka.
U prvom redu, značajno je uzeti u obzir sposobnost vrste da se prilagodi urbanim sredinama. Drveće koje raste u gradovim izloženo je različitim abiotičkim i biotičkim uticajima kao što su zbijeno tlo, ograničena dostupnost vode, suša, različiti biljni paraziti i bolesti te zagađivači zraka što može voditi usporenom rastu stabla i smanjenju životnog vijeka. Pored toga, preporučeno je izbjegavati sadnju vrsta koje mogu izazvati alergijske reakcije kod ljudi, kao i drveće koje emitiraju biogene hlapljive organske spojeve.
Prilikom odabira stabala za sadnju uzmite u obzir sljedeće:
- Stabla koja brzo rastu pohranjuju najviše ugljika tokom svojih prvih desetljeća, često najproduktivnijeg razdoblja stabla.
- Dugovječna stabla mogu zadržati ugljik pohranjen generacijama, a da ga ne ispuštaju tokom razgradnje.
- Veliki listovi i široke i guste krošnje omogućuju maksimalnu fotosintezu.
- Vrste koje imaju veću učinkovitost otklanjanja čestičnog zagađenja iz zraka.
- Autohtone vrste će bolje napredovati u klimatskim uslovima našeg područja i lakše će se adaptirati urbanim sredinama.
- Vrste koje su otporne na bolest i štetočine i ne zahtijevaju upotrebu gnojiva i tretiranje različitim hemijskim sredstvima.
- Vrste koje ne izazivaju alergijske reakcije kod ljudi i emitiraju biogene hlapljive organske spojeve.
- Izbjegavajte invazivne strane vrste koje imaju sposobnost mjenjanja uslova staništa i imaju nepovoljan uticaj na rast i razvoj drugih biljaka.
Zanimljivo istraživanje provedeno je u cilju procjene sposobnosti uobičajeno korištenih vrsta drveća u kontroliranju čestičnog zagađenja zraka i obuhvatilo je 328 gradova u 60 zemalja svijeta. Identifikovano je ukupno 3 602 vrsta od kojih je na osnovu učestalosti izdvojeno 100 vrsta koje su dalje analizirane. Deset najčešće korištenih vrsta su obični bagrem (Robinia pseudoacacia L.), javor mliječ (Acer platanoides L.), javorolisni platan (Platanus acerifolia (Aiton) Willd.), trnovac (Gleditsia triacanthos L.), srebrnolisni javor (Acer saccharinum L.), negundovac (Acer negundo L.), pajasen (Ailanthus altissima (Mill.)), malolisna lipa (Tilia cordata Mill.), breza (Betula pendula Roth) i bijela murva (Morus alba L.). Sve pomenute vrste imaju srednju učinkovitost otklanjanja čestičnog zagađenja, dok su srebrnolisni javor, trnovac, negundovac i bijela murva visoko alergene vrste. Bagrem, trnovac, negundovac i pajasen su izrazito agresivne vrste, vrlo adaptibilne na različite uslove sredine, brzo se šire i potiskuju razvoja autohtonih i kultiviranih vrsta. Za naše prostore predstavljaju invazivne strane vrste.
Podaci također ukazuju da se za uređenje urbanih područja češće koriste listopadne vrste u odnosu na zimzelene. Zimzelene vrste drveća zbog visoke lisne površine koja se zadržava u svim sezonama pokazuju veću sposobnost poboljšanja kvaliteta zraka, kao i veću sposobnost skladištenja ugljika. Listovi igraju veoma važnu ulogu u otklanjanju zagađujućih tvari, odnosno vrijeme zadržavanja listova predstavlja značajnu osobinu koja uslovljava učinkovitost pojedinih vrsta u otklanjanju zagađenja. Zimzelene vrste su stoga poželjnije, kao i listopadne vrste koje općenito imaju duži period zadržavanja listova.
Prilikom planiranja zelene infrastrukture ili uređenja svojih vrtova, razmotrite sadnju sljedećih vrsta:
| Naziv vrste | Naučni naziv vrste | Efikasnost uklanjanja čestičnog zagađenja | Sposobnost prilagodbe na urbanu sredinu |
| Virginijska kleka | Juniperus virginiana L. | Vrlo visoka | Vrlo visoka |
| Kineska kleka | Juniperus chinensis L. | Vrlo visoka | Vrlo visoka |
| Obični čempres | Cupressus sempervirens L. | Vrlo visoka | Visoka |
| Američka tuja | Thuja occidentalis L. | Vrlo visoka | Vrlo visoka |
| Američki borovac | Pinus strobus L. | Vrlo visoka | Srednja |
| Obični jasen | Fraxinus excelsior L. | Visoka | Srednja |
| Bijeli bor | Pinus sylvestris L. | Visoka | Visoka |
| Crni bor | Pinus nigra J.F. Arnold | Visoka | Visoka |
| Srebrna smrča | Picea pungens Engelm. | Visoka | Visoka |
| Obična smrča | Pinus nigra J.F.Arnold | Visoka | Visoka |
| Himalajski cedar
|
Cedrus deodara (Roxb. ex D.Don) G.Don | Srednja | Visoka |
| Ginko | Ginko biloba L. | Srednja | Vrlo visoka |
| Velecvjetna magnolija | Magnolia grandiflora L. | Srednja | Srednja |
| Klen | Acer campestre L. | Srednja | Srednja |
| Srebrnolisni javor | Acer saccharinum L. | Srednja | Srednja |
| Bršljan | Hedera helix L. | Vrlo visoka | Vrlo visoka |
Poznavanje koje vrste drveća treba sadati u urbanoj sredini predstavlja prvi korak za implementaciju ovog nekonvencionalnog pristupa koji je neosnovano podcijenjen. Sadnja stabala u pojedinim gradovima može biti poboljšana dopunom informacija kao što su prilagodba na lokalnu klimu, planiranjem troškova održavanja i karakteristika terena za sadnju. Prilikom planiranja zelenih površina moguće je kombinovanom sadnjom crnogoričnih i listopadnih vrsta, koje imaju visoku učinkovitost uklanjanja čestičnog zagađenja i dobru prilagodljivost urbanom okruženju značajno unaprijediti kvalitetu zraka i poboljšati okolinske i društvene uslove sredine.
Literatura:
Barwise Y., Kumar P. (2020). Designing vegetation barriers for urban air pollution abatement: a practical review for appropriate plant species selection, npj Climate and Atmospheric Science, 3:12.
Đug S., Drešković N., Trožić Borovac S., Škrijelj R. et al. (2019). Inventarizacija i geografska interpretacija invazivnih vrsta u Federaciji Bosne i Hercegovine, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo.
Ming-Wei L., Liang-Yü C., Yew-Khoy C. (2017). Investigation of A Potted Plant (Hedera helix) with Photo-Regulation to Remove Volatile Formaldehyde for Improving Indoor Air Quality, Aerosol and Air Quality Research, 17: 2543–2554.
Pugh T.A.M., MacKenzie A.R., Whyatt J.D., Hewitt C.N. (2012). Effectiveness of Green Infrastructure for Improvement of Air Quality in Urban Street Canyons, Environ. Sci. Technol., 46:7692−7699.
Redondo-Bermúdez M.D.C., Gulenc I.T., Cameron R.W. et al. (2021). Green barriers for air pollutant capture: leaf micromorphology as a mechanism to explain plants capacity to capture particulate matter. Environmental Pollution, 288. 117809. ISSN 0269-7491.
Yang J., Chang Y., Yan P. (2015). Ranking the suitability of common urban tree species for controlling PM2.5 pollution, Atmospheric Pollution Research, 6:267-277.
