Integracija vegetacije u građevinarstvo i konstrukciju gradova postoji već mnogo stoljeća. Danas živimo u svijetu gdje je rijetko šta netaknuto od strane čovjeka. 

Urbana područja postaju sve zagađenija i sve lošija za život zbog povećanih temperatura, što vodi do povećanja količine potrebne energije kod zagrijavanja ili hlađenja zgrada. Arhitekti i inženjeri sad imaju zadatak da dizajniraju i konstruišu građevine koje su dobre po okoliš koliko je to moguće, dok urbani dizajneri traže mjesta za inkorporiranje zelenja. Ta ideja je zelenim fasadama dala veću popularnost.

Korištenje biljaka na fasadama daje bitan doprinos poboljšanju održivosti izgrađene okoline. Korištenje zelenih fasada u arhitekturi ekološki je i estetski prihvaćeno. Prednost zelene fasade nije samo ograničeno na okoliš i prirodu, već i na smanjenje troškova zgrade na duži period. Pomaže u kontrolisanju mikroklima u određenim područjima. Zelene fasade služe kao filter prašine, ovlaživači zraka ali i stvaraju hladan zrak što promoviše i zdravlje čovjeka. 

Zelena se fasada može objasniti kao vertikalna integracija plantažnog sistema na fasadi zgrade ili bilo koje druge strukture. Biljke mogu biti ukorijenjene u tlo ili u kutije sa zemljom na drugačijem nivou od fasade. Dva su različita tipa zelenih fasada trenutno; jedan tip ima biljke ukorijenjene direktno u tlo, a drugi ima biljke koje su zasađene u posebne saksije/kutije s umjetnim supstratima. 

Brzina kojim se urbana područja razvijaju ostavljaju sve manje prostora za zeleni sivjet. Sve se više širom svijeta prihvataju ove fasade kao dio plana, što pokazuje i važnost zelenih urbanih područja gdje je urbanizacija u brzom rastu.

U zemljama koje su još u razvoju, urbanizacija brzo raste a gradovi postaju sve gušće naseljeni. Urbanizacija znači i zamjena zelenih površina građevinama i drugim strukturama, što znači više sivih a manje zelenih područja. Korištenje zelenila na fasadama graševina u urbanim područjima može riješiti navedene probleme stvarajući prirodni zeleni okoliš. Ovaj je trend postao popularan u razvijenim zemljama Evrope, u Australiji i na Novom Zelandu. 

Toplotni utjecaj zelenih fasada

U vlažnim područjima korištenje zelenih fasada u urbanim kanjonima mkože pomoći kod dostizanja bitnih prednosti smanjenja maksimalne temperature do 8 stepeni celzijusa. Na potrošnju energije građevine utječe distribucija unutrašnjeg zraka i kanjonima jer veće temperature povećavaju prenos toplote u zgradi. Direktnom sjenom na površine koje upijaju toplotu, drastično se smanjuje temperatura građevine, čak do 50%. Proces evapotranspiracije pomaže kod pretvaranja velike količine sunčeve energije u latentnu toplotu što ne uzrokuje rast temperature. Efikasna zelena fasada ima mogućnost da zaštiti zgradu od jake sučneve radijacije u toku ljetnih perioda i može upiti čak od 40 do 80% radijacije, zavisno od tipa i količine vegetacije. 

Hlad i izolacija

Očigledno je da vertikalne zelene fasade daju i štit od sunčeve radijacije, ali imaju i prednost jer klasični beton ili cigle upijaju radijaciju, a zelene fasade ne. Na duplim fasadama temperature su obično manje ako se zelena fasada koristila između dva sloja. Količina energije potrebna za hlađenje zraka može se smanjiti do 20%. Fiziologija biljke čini  da se jedan dio sunčeve svjetlosti i energije koristi u vegetaciji za proces fotosinteze, dok se ostatak koristi za evotranspiraciju. Zbog toga je vegetacija efikasna u blokiranju sunčeve radijacije bez povećanja temperature. Faktor prenosa u listu biljke je 0.2, dok je faktor upijanja 0.5. 

Integracija vegetacije na građevinama i drugim fasadama može imati velike prednosti u urbanim područjima, ali se koristi i kao alat za pasivnu kontrolu toplote građevina. Ako se oprezno dizajnira i održava, zelena fasada ima mogućnost da smanji temperaturu okoline jednog dijela grada.