Kontinuirani izolacijski sistem je izolirani fasadni sistem za zidove i ventilacijske ploče koji djeluje preko superpozicije nekoliko omotača: fiksacija, izolacija, vodonepropusnost (otvoren za difuziju pare i otporan na udar) i završni sloj fasade.

Kako se ove komponente ugrađuju i kako funkcionišu? Da li ovaj sistem funkcioniše za nove projekte ili može li se ugraditi u postojeće objekte? Kako pravilno dizajnirati ovaj sistem?

Kontinuirani izolacijski sistemi poznati su i kao EIFS (spoljašnji sistem izolacije i završne obrade), SATE (Vanjski sistem toplinskih izolacija), EWIS (Vanjski izolacijski zidni sistem), ETICS (spoljašnji toplotni izolacioni složeni sistem), WDVS (Wärmedämmverbund System) ili Thermohaut (toplotni omotač).

Komponente kontinuirane izolacije

Učvršćivanje

Učvrščivanje izolacijskog materijala se uglavnom radi sa ljepljivim malterom. U nekim se slučajevima dodaju mehanička pričvršćenja.

Izolacijski materijal

Zavisi od izbora klijenta i specifičnih potreba projekta. Na tržištu postoji veliki broj izolacijskih materijala, a najčešće se koriste EPS, XPS, mineralna vuna, izolacijski materijali izvedeni iz drveta, čvrstih silikatnih pjena…

Bazni sloj maltera s polimerima + mreža za ojačanje

Bazni sloj djeluje kao vodonepropusan i paropropusan, dok mreža za ojačanje omogućuje sistemu da se pravilno odupre udarcima, vremenskim uslovima i drugim vanjskim podražajima.

Završni sloj

To je posljednji sloj i vidljiv je s vanjske strane. Može se odabrati iz širokog spektra premaza, boja i ostalih obloga.

Na kojim se površinama može primijeniti?

Ovakvi sistemi su izvorno nastali za poboljšanje postojećih građevina, pa se mogu primijeniti na bilo koju vrstu površine: zidane, betonske, montažne sisteme, lagane drvene ili metalne pregrade, OSB ploče, vlaknasti cement, gipsane ploče za eksterijere, i mnoge druge. Ovaj sistem ne dodaje dodatnu težinu.

Razmatranja dizajna

1. Počnite s pitanjem: Koliko želim izolirati?

Prije ugradnje ovog sistema treba odgovoriti na sljedeća pitanja: Je li provedena energetska analiza projekta? Postoji li vrijednost U (toplinska transmisija) koja se mora postići? Je li projekat razvijen u okviru programa onečišćenja zraka, sa strožijim U vrijednostima? Ako je ovaj sistem dizajniran za postizanje U vrijednosti koja je potrebna za projekat, možemo biti sigurni u toplinsko ponašanje u budućnosti.

2. Odredite širinu sistema

Širina sistema varira i može biti u rasponu od 2,5 cm do 20 cm, a najčešća širina je 8 cm. Prvo, mora se definisati ovojnica: koja će površina odvojiti klimatizovane od neklimatizovanih prostora? Da li se radi o javnom objketu koji se nalazi na ulici? Nije isto dizajnirati kontinuiranu izolaciju na višim spratovima iznad nadstrešice i u prizemlju, ili dok je sistem direktno izložen vremenskim uslovima (kiša, tuča, izravno sunce, vjetar, itd).

3. Izaberite izolacijski materijal prema potrebama projekta

Različita izolacijska rješenja mogu se miješati u istom projektu, u zavisnosti od područja gdje se sistem nalazi. Također, U vrijednosti će biti različite ako se kontinuirana izolacija nanosi na zid ili ventilisanu ploču.

4. Odredite vezu između sistema kontinuirane izolacije i izolacije krova, temelja, prozora i drugih elemenata.

Kontinuirana izolacija zahtjeva da se odredi kako će izolacija na zidu biti spojena na krovnu izolaciju. Isto se odnosi i na temelje, potrebno je odrediti koliko će izolacije ići i kako će biti povezana s izolacijom podova.

5. Rješavanje veze između kontinuirane izoalcije i elemenata koji “prekidaju” sistem

Osim krova i temelja, svi elementi koji bi mogli “prekinuti” sistem moraju biti identificirani i riješeni: vrata, prozori, rasvjeta i drugi elementi. U postojećim zgradama valja razmotriti sve te mjere, a istovremeno treba proučiti podlogu na kojoj će se sistem primjenjivati.

m-Kvadrat