Terasa na donjem dijelu krova i park stapaju se u kontinuirani prostor, dok zeleni krov povećava kvalitetu radnog okruženja i naglašava ekološku orijentaciju kompanije.

Projekat: Petrol Corporate Building

Tip: Pozvano takmičenje, 1. nagrada

Godina: 2019

Status: u izgradnji

Veličina: 41.650 m2

Klijent: Petrol d.d.

Lokacija: Ljubljana, Slovenija

Arhitektura: ENOTA

Projektni tim: Dean Lah, Milan Tomac, Carlos Cuenca Solana, Nuša Završnik Šilec, Sara Ambruš, Sara Mežik, Eva Tomac, Jakob Kajzer, Urška Malič, Polona Ruparčič, Peter Sovinc, Maja Majerič

Saradnici: Spacer (vizualizacije), Protim Ržišnik Perc (BIM)

Svojim dizajnom nova zgrada dopunjuje orijentaciju kompanije koja se transformiše od trgovca naftom do dobavljača zelene energije. Zajedno s parkom zamišljena je kao sveobuhvatan aranžman područja uz srednji ljubljanski prsten i predstavlja ključnu tačku na ovoj cesti. Na važnom raskrižju unutarnjeg kruga naglašen je vertikalni element u skladu s urbanim dizajnom grada. Od ovog objekta, građevinska masa se postepeno smanjuje duž ulice i prema parku. Terasa na donjem dijelu krova i park stapaju se u kontinuirani prostor, dok zeleni krov povećava kvalitetu radnog okruženja i naglašava ekološku orijentaciju kompanije.

Kompozitni toranj gradskog krajolika na raskrsnici puteva i funkcionalno odgovarajuće vodoravne lamele formalno su transformirani u jedinstveni volumen s tankim i elegantnim naglaskom u južnom uglu i kontinuiranim, pretežno zelenim, amfiteatralnim krovom koji se otvara prema parku. Izrezi u volumenu tvore natkrivene prostore (arkadni hodnik) prema ulicama, kao pandan arkadama na historijski važnom stadionu koji je projektirao Plečnik, a istovremeno prekrivaju ulaze u zgradu. Iza zgrade se nalazi park prema kojem je zgrada okrenuta velikim natkrivenim kvadratom – lođom. Povremeno se ovaj trg pretvori u veliki događaj na otvorenom, gdje zgrada služi kao zaklon od buke u cestovnom prometu. Dizajn vanjskih popločanih područja sažet je prema dizajnu zgrade i njenoj modularnosti. Dio područja parka zamišljen je kao prizemna fontana koja se može isključiti za vrijeme velikih događaja, čime se povećava korisna površina događaja.

Izdašan volumen zgrade omogućava realizaciju velikih višespratnih unutrašnjih prostora. Oni su hibrid između vanjskog i unutarnjeg prostora, u kojem se mogu održavati idealni klimatski uvjeti. Između ovih prostora i vanjske fasade organizirani su radni prostori koji se sastoje od zatvorenih područja koja su uglavnom okrenuta prema vanjskoj fasadi zgrade, dok su otvoreni radni prostori i, prije svega, komunikacije i zajednički prostori orijentirani prema unutarnjoj praznini. Stoga su oni prirodno osvijetljeni, jer je praznina velikodušno osvijetljena sa velikih sjevernih prozora. Praznine također omogućavaju vizualne i fizičke veze kroz mnoštvo stubišta koja povezuju odgovarajuće prostorije u drugim dijelovima zgrade.

Zbog prostornog dizajna zgrade, sve radne površine su izuzetno heterogene – od najmanje izloženih prostora u udaljenim uglovima do potpuno otvorenih u sredini šupljine i bez plafona. Područja pokrivena stropom mogu se također zvučno izolirati, a to se može učiniti prije ili čak nakon što zgrada počne s radom. Sve radne prostorije su potpuno modularne. U kombinaciji s tehničkim povišenim podom, ova modularnost nudi efikasnu fleksibilnost. Kao rezultat, sve funkcionalne promjene mogu se provesti bez značajnijeg utjecaja na zaposlenike ili rad zgrade. Pregradni zidovi su modularni sa mrežom od čelične konstrukcije dimenzija 3,0 x 3,0 m i mogu se premjestiti gotovo bilo gdje.

Programski raspored u zgradi obično je potpuno fleksibilan, ali naravno vrijede neka pravila. Poslovni program se uglavnom nalazi u južnom, višem dijelu zgrade, ali se širi na sjeverni dio zgrade u donjim etažama. Ovdje se veći dio prostora koristi kao javni program komunalnih poslova. Južni dio partera uglavnom je namijenjen poslovnim posjetiteljima. Odvajanje poslovnog i javnog ulaza omogućava nesmetan rad, na primjer za vrijeme događanja u javnim prostorima. Prostore je moguće povezati ako bi se takva veza pokazala korisnijim rješenjem za korisnika. Dva tipološki različita programa povezana su na nekoliko nivoa, što omogućava interaktivno i nasumično povezivanje različitih sadržaja.

Putovi komunikacije obično vode do područja oko unutrašnjih pretkomora i omogućavaju dobru vizuelnu percepciju prostora, a time i lahku orijentaciju. Ove staze su obložene otvorenim radnim prostorima, koji vode do zatvorenih radnih prostora duž fasade. Vertikalne veze s konvencionalnim oknima dizala i stepenicama (evakuacijskim) omogućavaju “nasumično” uređena otvorena stubišta koja obično povezuju susjedne etaže. Kao i druga područja komunikacije, oni omogućavaju brze i neobične veze između susjednih programa i tako postaju prostori za spontane susrete i interakcije.