Po završetku projekta unutrašnjeg uređenja potpisanog zajedno s arhitektom Davorom Plavšićem, kuća je realizovana tokom perioda od dvije godine u 2020 godini.
Autor: izv.prof.art. Vladimir Kasun
Autori unutrašnjeg uređenja: Vladimir Kasun i Davor Plavšić
Projektantski ured: BAZAARH
Projektni tim: Davor Plavšić, Mihovil Posinković
Saradnici: Vlaho Miljanović (Radionica statike) projekt konstrukcije,
Darko Bailo (ABC ing), strojarski projekt
Darko Žerjav (ELAG) elektrotehnički projekt
Mateo Biluš projekt fizike zgrade
Fotografije: Marko Mihaljević
Naziv građevine: Kuća na rubu
Adresa: Zadar, k.č.br 3035/3, k.o. Crno, Croatia
Investitor: Zdenko Dražić
Projekat: 2017
Realizacija:2020
GBP: 280 m2
Site: 870 m2
Kuća na rubu, stambena građevina u Zadru, autorski je rad arhitekta Vladimira Kasuna, realizovan unutar kompanije Bazaarh 2017 godine. Po završetku projekta unutrašnjeg uređenja potpisanog zajedno s arhitektom Davorom Plavšićem, kuća je realizovana tokom perioda od dvije godine u 2020 godini.
Kuća se nalazi na samom rubu grada, odnosno sjeveroistočnoj granici građevnog područja, na hrbtu uzvisine Bili Brig, u Zadru. Upravo ta specifičnost vezana uz teritorij, poziciju i lokaciju kuće bila je osnovna polaznica idejnog koncepta kuće.
20-og stoljeća od rimske centurijacije, urbana struktura grada postepeno ispunjava Jaderski ager i prilazi do prirodne granice grada, hrbta vapnenačke uzvisine Bili brig. Sjeveroistočna granica građevnog područja, rub urbanog, ali i kultiviranog ruralnog krajolika, određena topografskim lomom, odnosno prelazom kosine plohe „briga„ u horizontalnu ploču Ravnih kotara, zona je nesmetanog istovremenog vizualnog kontakta urbane aglomeracije s zaleđem i Velebitom, odnosno morem i otocima. Iako se ostaci artefakata centurijacije nalaze jedva primjetni u kamenim mocirama i modificiranom rasporedu ulica, nasljeđe ortogonalne podijele krajolika nadrealno brani razvoj suburbije i nudi nevidljivo utočište reda u prostoru.
Arhitektura prostora kuće se formira u skladu s topografijom, paralelno s hrbtom ukopana u okolni teren. Dio sadržaja građevine izdignut iz prizemlja iznad hrbta stvara novododani prostor boravišta ispod. Denivelacija terena okomito na smjer pružanja ukopanog dijela kuće stvara ekstenziju boravka u vanjski, otvoreni prostor ulaznog dvorišta, odnosno vrta prema gradu. Aksijalni prodor dematerijalizira prizemlje kuće i tvori jedinstveni natkriveni prostor življenja vizualno i klimatski povezan s nasuprotnim odrednicama krajolika (morem i planinom). Neobuzdana i divlja priroda ulazi u areal kuće kultivirana terasatim plohama ulaznog dvorišta i krovnim vrtom prizemlja prelazi preko prostora kuće.
Program kuće određen peterosobnom stambenom jedinicom s pratećim sadržajima igraonice i wellnessa, formiran je za nepoznatog korisnika. Ambivalentni karakter namjene koja može postati nečiji dom (obiteljska kuća) ili pružiti iluziju odmora (kuća za odmor), usmjerio je stvaralački fokus na univerzalno formiranje hibridnog prostora kuće, umjesto interpretiranja prostora prema individualnim željama i potrebama budućih korisnika.
Stoga kuća u oblikovnoj artikulaciji koristi redateljske elemente filmskog jezika, fragmentalno se formira i doživljava nizom aksijalno simetričnih statičnih planova (kadrova). Projekcija presjeka kuće na fasadu, nudi uvid u unutrašnje događanje cjeline poput kuće za lutke („dollhouse“) – kuća se otvara prema van i zove korisnika koji će je ispuniti, dati konačni karakter, tumačenje i žanr.
Pristup oblikovanju vanjskog, a tako i unutarnjeg prostora je identičan, budući da su granice oba prostora neodređene ili ne postoje. Otvaranjem kuće ostakljenim pročeljema na unutarnje ulazno terasasto dvorište – vrt, kao i na dvorište prema gradu, unaša se element prirode u unutrašnji prostor, te ostvaruje organski protok između interijera i eksterijera. Oblikovni elementi prostora poput kamenog zida koji “čuva” hrbat briga kao i terasasti vrt nastavljaju se u kontinuitetu kroz kuću prema vani. Kuća dobiva čvrstu ovojnicu samo na etaži kata koja štiti spavaći trakt stambenog prostora.
Upotreba samo neophodnog namještaja koji ima svoju svrhovitost, pomičnog i zasebno postavljenog na međusobnoj udaljenosti, gradi se osjećaj prostornosti i rasterećenosti boravišnih prostora, pogotovo upotrebom niskog gotovo podnog namještaja.
U oblikovnoj artikulaciji primjetan je izostanak određenja prostora bojom. Boje su prisutne isključivo kao zatečene, prirodne boje u materijalu kojim se gradi prostor poput sivoplavog kamena ili natur betona. Rastvorenim pročeljem, interijer kuće ustvari posuđuje boje iz eksterijera, poput zelene boje sukulenata vrta i plave boje bazena i mora. Jedini “ulaz” boje u enterijer je izražen kao akcent ekspresivnom, svijetlo žutom bojom rotirajuće fotelje, koja može nepredvidivo vizualno promijeniti osnovni ton i raspoloženje prostorije.
Prostor enterijera se gradi bez ukrašavanja, pažnja je usmjerena ka harmoniziranju tekstura različitih materijala, načinu postave i artikulaciji spojeva pojedinih elemenata (međuodnos patinirane inox obloge i izbijeljene furnirane hrastove obloge kuhinje, određenje prostora blagovaonice “tepihom” podnog mozaika unutar industrijskog keramičkog poda, …). Naglasak na prirodnim materijalima u oblikovanju pojedinih elemenata interijera zaključen je odabirom isključivo jedne vrste drva, u masivu i furniranoj oblozi bijelog hrasta
Paniranje rasvjete kuće bazirano je u prvom redu na utjecaju prirodne rasvjete na atmosferu i optičko određenje prostora, odnosno količini svjetlosti koja ima izravan učinak na naše raspoloženje i zdravlje. Umjetna rasvjeta, izražena prožimanjem direktne i indirektne rasvjete, pored osnovne funkcije, dodatno je utjecala na efekt vizualnog mjenjanja prostora, ugođaja ili stvaranja naglaska na točno određeni objekt i mjesto u prostoru.
Umjetna rasvjeta naročito ona indirektna i skrivena postala je u konačnici integralni dio dizajna pojedinih interijerskih elemenata. Kao i kod reducirane upotrebe boja u interijeru, tako je i dizajn rasvjete rezultirao nenametljivim odabirom rasvjetnih tijela. Samo jedno rasvjetno tjelo, visilica iznad blagovaonskog stola, eksponirano je u unutrašnjem prostoru, kao svjetlosni i oblikovni akcent.
Kuća je koncipirana kao građevina standarda pasivne zgrade. Obzirom na navedeno, vođeno je računa već kod planiranja kuće o položaju, orijentaciji prostora, rasporedu i veličini otvora, toplinskoj oblozi građevine, energetskom konceptu, kao i korištenju obnovljivih izvora energije. Priprema ogrjevnog medija vrši se putem dizalica topline zrak/voda u “split” izvedbi, gdje u zimskom periodu dizalica topline proizvodi ogrjevnu vodu za sustav podnog grijanja, a u ljetnom periodu služi za rashlađivanje građevine preko ventilokonvektora,