Brutalistička arhitektura podrazumijeva više od pukog korištenja materijala u njihovom izvornom, sirovom obliku, kako se to često laički smatra.

Piše: doc.dr. Lejla Kreševljaković, Univerzitet Sarajevu – Arhitektonski fakultet

U maju 2021. godine u časopisu M-kvadrat objavljen je intervju sa arh. Lejla Kreševljaković povodom njene doktorske disertacije na temu zaštite društvenih domova iz socijalističkog perioda Bosne i Hercegovine. Zbog velike čitanosti intervjua uslijedio je dogovor o nastavku saradnje u vidu izlaganja na naučno-stručnoj konferenciji Sfera 2021:Tehnologija betona sa temom „Brutalizam u arhitekturi Bosne i Hercegovine sa aspekta zaštite graditeljskog naslijeđa“. Proces zaštite teče u više koraka, a prvi je razumijevanje graditeljskog naslijeđa. Cilj je bio napraviti uvod u temu izlaganjem o tome šta je brutalizam, kada i kako se pojavio u svjetskim okvirima, te kada se pojavio u Jugoslaviji, odnosno u Bosni i Hercegovini.

1.    Brutlizam: svjetski tokovi

Pojam brutalizam odnosi se na pokret u arhitekturi koji se razvijao tokom 50-tih i 60-tih godina 20. stoljeća.  Naziv se vezuje za beton, odnosno za béton-brut, jer je neobrađeni beton za materijalizaciju fasada svojih objekata u svom poznom stvaralaštvu koristio Le Corbusier (Slika 1.). Pokret je nastao u Engleskoj u periodu oko 1953. godine, kada aktuelne teme arhitekata postaju koncept mjesta, potreba za identitetom, te traženje odnosa između objekta i društveno-psiholoških potreba, odnosno ono što je modernom bilo zanemareno. Može se reći kako je brutalizam bio bunt ili odgovor na rezultate moderne koja je u to vrijeme bila u potpunosti prihvaćena. Brutalizam se više ticao arhitektonske etike, a ne estetike. Imao je manje veze s materijalima, a više s iskrenošću u arhitektonskom smislu. To su bili objekti koji su bili jasni u funkcionalnom i u konstruktivnom smislu.

Načela ovog pokreta razlikuju se od onog ka čemu je težila moderna. Brutalistički objekti se vezuju za koncept mjesta i identiteta, za razliku od osnovne težnje moderne ka univerzalnim, opštim rješenjima. Brutalistička arhitektura podrazumijeva više od pukog korištenja materijala u njihovom izvornom, sirovom obliku, kako se to često laički smatra.

Pioniri novog brutalizma u Engleskoj bili su Alison i Peter Smithson i James Stirling, a njihovi objekti su reprezentativni predstavnici pokreta. Robin Hood Gardens je stambeni blok izgrađen 1972. godine, koji svojom urbanističkom postavkom i arhitektonskim konceptom nastoji da razvije koncept mjesta i identiteta, da afirmira socijalni aspekt ulice i susjedstva kojeg je moderna zanemarila. Jasno su naglašeni funkcionalni elementi, poput deniveliranih pješačkih ulica, uočljivih na fasadi objekta

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u Japanu Kenzo Tange gradi niz objekata u natur betonu. On i ostali japanski arhitekti referirali su se na tradicionalnu gradnju u drvetu, pa su njihovi objekti imitirali drvene konstrukcije u armiranom betonu (Slika 3.). To je imalo značajan utjecaj na Jugoslovensku arhitekturu, zbog čega je ovdje posebno spomenuto.

Brutalistički objekti nisu objekti građeni isključivo u natur betonu, već i u drugim materijalima. Neovisno o vrsti materijala, bitno je da je osnovna konstrukcija vidljiva i u enterijeru i u eksterijeru, poput npr. kompleksa Narodne skupštine u Daki, arhitekte Louis Kahna, koji je građen u opeci

Osnovne odlike brutalističke arhitekture su:

• Izražen odnos prema kontekstu u kojem se nalaze
• Kompozicija objekata kao odraz funkcionalne organizacije
• Isticanje i vidljivost konstruktivnog sklopa i konstruktivnih svojstava materijala

2.    Brutalizam u arhitekturi Bosne i Hercegovine

Arhitektonsko stvaralaštvo socijalističke Jugoslavije može se predstaviti kroz nekoliko razvojnih perioda:

• Izgradnja 1943. – 1953.

Uočava se utjecaj SSSR-a kroz ekonomske i društvene procese, a u arhitekturi i umjetnosti kroz pojavu socrealizma;

• Razvoj 1953. – 1968.

Arhitektonsko i umjetničko stvaralaštvo hvata korak sa internacionalnim tokovima, moderna je dominantni izražajni stil;

• Zrelo doba 1968. – 1980.

Procvat radničkog samoupravnog sistema, veća federalizacija/decentralizacije Jugoslavije (novi Ustav 1974.) što je u arhitekturi i umjetnosti bilo popraćeno brutalizmom;

• Raspad 1980. – 1985.

Ekonomska kriza je sve više izražena, kao i pojave nacionalizama. Reprezentativne građevine za svjetska sportska takmičenja i skupove u stilu visoke moderne i postmoderne.

Zbog promjenljivih ekonomskih prilika, razlike u godinama planiranja i izvođenja objekata, brutalitički objekti na području bivše Jugoslavije građeni su od 1969. do 1985. godine. Ilustrativan primjer praćenja svjetskih tokova u arhitekturi su Genex-ove kule u Novom Beogradu, akademika Mihajla Mitrovića, koje se smatraju ikonom Jugoslovenske brutalističke arhitekture. Primjer dobro ilustrira prije svega suštinsko razumijevanje brutalizma, kao i vremensku distancu sa kojom je Jugoslavija pratila svjetske tokove. Brutalistička ideja fizičkog izdvajanja vertikalnih komunikacija van objekta u zasebne prostorne elemente, nalazi se na dobro poznatom primjeru iz historije arhitekture -Medicinskom istraživačko-laboratorijskom centru Richard u Pennsylvaniji, arhitekte Luis Kahna, izgrađenog 1957.-‘65. godine. Ernő Goldfinger taj koncept primjenjuje na Trellick tornju u Londonu 1968.-’72. godine, a Mihajlo Mitrović krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nasuprot uobičajenog projektiranja visokih objekata gdje u sredini imamo konstruktivno jezgro sa vertikalnim komunikacijama, i kod Genexovih kula su, slijedeći brutalistički koncept raščlanjivanja funkcije u zasebne prostorne elemente, stepeništa sa liftovima izvučena na fasadu 

2.1. Kulturno-sportski centar Skenderija (1969.)

Kulturno-sportski centar Skenderija u Sarajevu je prvi reprezentativni primjer brutalizma u Bosni i Hercegovini. Projektovali su ga arhitekti Živorad Janković, Halid Muhasilović i konstruktor Ognjeslav Malkin. Kompleks je otvoren je 1969. godine, a čine ga objekti različitih sadržaja, sportsko-rekreativne, kulturne i trgovačke namjene. Nakon KSC Skenderija izgrađen je niz tipološki sličnih objekata širom Jugoslavije, što ovom kompleksu posebno daje na značaju i vrijednosti. Slijedeći brutalistički koncept raščlanjenosti prostornih elemenata prema funkciji, svaki sadržaj ima svoju prostornu cjelinu. To je jedan od najraniji brutalistički objekata u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, te je evidentna veza sa modernom. Uvučeno prizemlje, naglašena horizontalnost, posebno se ističe na objektu Doma mladih. Konstrukcija je čitljiva iz vanjskog izgleda – jasno je šta nosi i šta je nošeno. Vidljiv je i utjecaj japanskog brutalizma, gdje su armirano-betonski konstruktivni detalji izvedeni kao da su rađeni u drvetu (Slika 6.).

U teoriji zaštite pored materijalnih atributa, koji uključuju prostorne, konstruktivne, oblikovne i estetske vrijednosti arhitektura ima i upotrebnu, historijsku, naučnu i društvenu vrijednost. Može biti djelo priznatog umjetnika/arhitekte, te može da baštini nematerijalnu/duhovnu vrijednost. Kao inženjeri arhitekture i građevine kroz praksu najčešće akcent stavljamo na materijalne vrijednosti. Međutim, arhitektura kroz upotrebu i korištenje dobiva na svojoj historijskoj i društvenoj vrijednosti. Na Skenderiji se kroz historiju odvijao niz događaja i manifestacija sportskog, zabavnog, društveno-političkog, kulturnog karaktera. I u tom smislu cijeli kompleks KSC Skenderija je izuzetno značajan i vrijedan objekat, te ga je nužno staviti pod institucionalnu zaštitu.[1]

2.2. Spomen dom ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu (1973.)

Spomen dom ZAVNOBIH-a izgrađen je na tridesetu godišnjicu od održavanja ZAVNOBIH-a 1973. godine. Tim povodom organiziran je Jugoslovenski arhitektonski natječaj. Uvidom u fotografije maketa natječajnih radova jasno je da je većina radova išla u pravcu brutalističke arhitekture. Pobjednički rad sarajevskog arhitekte Zdravka Karačića prema formi asocira na bosansku seosku arhitekturu, čime pokušava ostvariti vezu sa tradicijom. Pored vidljive armirano-betonske konstrukcije, brutalistički je i prema tome što svaka funkcija unutar kulturnog centra ima svoj kubični prostor. I ovdje je evidentna veza sa japanskom brutalističkom arhitekturom. U detalju su armirano-betonski elementi izvedeni u formi drvenih elemenata. U sklopu centra odvojeno od Spomen doma predviđen je hotel za smještaj ekskurzija iz cijele Jugoslavije koje su posjećivale ovaj kulturni centar. Tokom prošlog rata kompleks je devastiran. Nakon rata je obnovljen. Prilikom obnove nije vođeno računa o izvornim detaljima, pa su npr. armirano-betonska rebra krovne konstrukcije obložena limom, natur beton je obojen bijelom bojom i sl. (Slika 7.). Spomen dom ZAVNOBIH-a sada nosi naziv Kulturni centar „Petar Kočić“.

2.3. Muzej Bitke na Neretvi (1978.)

Na Jugoslovenskom arhitektonskom natječaju za Muzej Bitke na Neretvi u Jablanici pobijedili su arhitekti Branko Tadić, Zdravko Dunđerović i Mustafa Ramić. U to vrijeme bili su bliski suradnici akademika Zlatka Ugljena. Konkursnim rješenjem je pored muzeja predviđen cijeli kompleks sa omladinskim centrom, smještajnim prostorima, sportskim salama itd.. Prva faza izgradnje – muzej, realiziran je 1978. godine. Ostali dio kompleksa nikada nije izveden. Muzej kojeg danas imamo je samo jedan dio planiranog kompleksa, koji je i sam za sebe vrlo reprezentativan. U njemu se nalazi izložbeni prostor, sala za predavanja, biblioteka i niz pratećih sadržaja.

Za razliku od KSC Skenderija i Spomen doma ZAVNOBIH-a, objekat leži na terenu, fizički ostvaruje kontakt sa platoom i kanjonom rijeke Neretve, što je otklon od moderne. U njegovoj neposrednoj blizini nije bilo izgrađenih objekata, te je on primarno komunicirao sa prirodnim ambijentom u kojem je smješten (Slika 8.). To je brutalistička zgrada rađena u bijelom natur betonu, koji je prilikom posljednje rekonstrukcije obojen, kao što je to slučaj sa KSC Skenderija i Spomen domom ZAVNOBIH-a.

U enterijeru se osjeća otklon ka visokoj moderni i postmoderni. Pored natur betona primjetna je upotreba drugih materijala, poput stropne čelične prostorne rešetke i drveta. Iz enterijera je ostvarena veza sa okolnim ambijentom, što je specifično i značajno za ovaj objekat. U to vrijeme muzejski objekti su bili zatvoreni objekti sa zenitalnim osvjetljenjem, te će u historiji muzejskih objekata taj pomak ka povezivanju unutrašnjeg muzejskog prostora sa vanjskim ambijentom u praksu ući tek na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće.

2.4. Dom radio-televizije Bosne i Hercegovine (1975.-1983.)

Nezaobilazan primjer brutalističke arhitekture u Bosni i Hercegovini je Dom radio-televizije Bosne i Hercegovine, arhitekata Milana Kušana i Branka Bulića. Jedan dio zgrade je završen 1975., a drugi 1983. Uzore za ovaj objekat ponovo možemo tražiti među objektima japanskih arhitekata. Kenzo Tange 1967. realizira  zgradu Yamanashi RTV, u Koufu.  U zgradi Doma RTV BiH u vrijeme kada je izgrađena nalazila se najsuvremenija tehnička oprema za RTV emitiranje programa koja je služila i za prijenos svih sportskih događaja u Sarajevu za vrijeme 14. Zimskih olimpijskih igara. Masivna konstrukcija se u posljednjem ratu pokazala adekvatnom za primjenu kod ove vrste objekata, jer unatoč stalnom granatiranju program nikada nije prestao da se emitira.

2.5. Spomenički kompleks Bitke na Sutjesci (1971.)

Spomenički kompleks Bitke na Sutjesci sastoji se od spomenika i spomen doma. Spomenik je djelo skulptora Miodraga Živkovića, izgrađen je 1971. godine u bijelom betonu. Nedavno je obnovljen, izvršen je proces restauracije. Sada više do izražaja dolaze ljudske figure u stijenama kanjona Sutjeske predstavljene spomenikom. Iako ga najčešće promatramo frontalno odakle se doima monolitno, on je raščlanjen. Promatran sa bočne strane to je dekonstruktivistički spomenik (Slika 10.). Kustosi izložbe Toward a Concrete Utopia: Architecture in Yugoslavia 1948.-1980., održane u Muzeju moderne umjetnosti (MoMa) u New Yorku 2019. godine prepoznali su njegov značaj i vrijednost, te su ga predstavili na izložbi i u trodimenzionalnim modelom kojom je njegova forma u potpunosti saglediva.

Spomen dom izgrađen 1974. godine projektirao je arhitekt Ranko Radović. On je primjer potpuno drugačije arhitekture u odnosu na Jugoslovensko stvaralaštvo u to vrijeme. Cio dom je urađen u armiranom betonu u vidu kosih krovova. Unutrašnji prostor je cjelovit sa freskama slikara Krste Hegedušića. Freske su restaurirane 2020.godine. Iako je dom bio devastiran, vrijednosti ovog kompleksa su prepoznate i pažljivim restauratorskim postupkom spomenički kompleks je sačuvan u izvornom obliku.[3]

3.    Ugroženost i zaštita brutalističkih objekata

Brutalistički objekti, kao posebna vrsta graditeljskog naslijeđa ugrožena je ne samo u Bosni i Hercegovini, već i na svjetskom nivou. Često ćemo naići na apele za potpisivanje peticija za zaštitu objekata koji su ugroženi čak i ako su dio svjetske graditeljske baštine. Prijeti im različit nivo destrukcije, pa čak i rušenje. To su objekti svjetski priznatih i istaknutih arhitekata poput Louis Kahna, Pier Luigi Nervija, Paul Rudolpha itd. Formirana su udruženja koje se bave zaštitom naslijeđa 20. stoljeća, poput Docomomo International, a nedavno je otvorena i podružnica za Bosnu i Hercegovinu. Njemački muzej za arhitekturu (Deutsches Architekturmuseum -DAM) i Wüstenrot fondacija formirali su bazu podataka ugroženih brutalističkih objekata sa web stranicom #SOSBrutalism (Slika 11.). Na toj listi se nalazi i naš KSC Skenderija, jer je u jednom trenutku bilo govora i o njegovom rušenju. Prethodno spomenuti objekti, ikone brutalističke arhitekture Robin Hood Gardens Alison i Peter Smithsona su unatoč intervencijama i apelima svjetske arhitektonske zajednice srušeni 2017. godine.

Postoji niz primjera adekvatnih obnova brutalističkih objekata. Takav je primjer Gradske vijećnice u Bostonu arhitekata Kallmann, McKinnell i Knowles koja je obnovljena 2019. godine za svoju 50. godišnjicu izgradnje (Slika 12.). Ovo je izuzetan primjer brutalističkog objekta koji svjedoči da kada se obnovi prema svim metodama zaštite i danas može djelovati atraktivno i u potpunosti zadovoljiti estetske i funkcionalne potrebe suvremenog čovjeka. Tu spada i primjer obnove Louis Kahnovog Salk Instituta za biološke studije u San Diegu iz 1965., koju je vodio Getty institut za konzervaciju i još mnogi drugi.[4]

Brutalizam u arhitekturi Bosne i Hercegovine pripada graditeljskom naslijeđu socijalističkog perioda. Predstavljeni brutalistički primjeri iz tog perioda nikada se u historiji Bosne i Hercegovine neće ponoviti. Zbog specifičnog društvenog konteksta u kojem su nastali, korištenih materijala i tehnologija građenja, kao i stilskih karakteristika oni su vrijedni, jedinstveni i neponovljivi.

Vrijednosti kulturno-historijskog naslijeđa socijalizma generalno nisu dovoljno istražene, valorizirane i afirmirane.

Veliki je zadatak za akademsku zajednicu da istraži ovu vrstu graditeljskog naslijeđa i afirmira njene vrijednosti. To je moguće uraditi na više načina. Zaštitu graditeljskog naslijeđa socijalističkog perioda Bosne i Hercegovine potrebno je uvrstiti u nastavne planove i programe na studije arhitektonskih fakulteta, kako bi budući arhitekti bili upoznati sa tim pojmom. Organizacijom raznih aktivnosti moguće je širu arhitektonsku zajednicu i javnost upoznati sa pojmom graditeljskog naslijeđa socijalističkog perioda Bosne i Hercegovine. Izlaganje u okviru konferencije Sfera 2021 rezultat je nastojanja da se ova tema promovira u stručnoj zajednici i široj javnosti.

Kroz svoj rad u praksi, vodite računa o vrijednostima i zaštiti graditeljskog naslijeđa 20. stoljeća.

In May 2021, M-kvadrat magazine published an interview with architect Lejla Kreševljaković on the occasion of her doctoral dissertation on the topic of social housing protection from the socialist period of Bosnia and Herzegovina. Due to the large readership, an agreement followed on the continuation of cooperation in the form of a presentation at a scientific-professional conference Sfera 2021: Concrete technology on the topic of “Brutalism in the architecture of Bosnia and Herzegovina from the aspect of architectural heritage protection“. The process of protection has numerous steps, and the primary step implies the understanding of architectural heritage. The goal was to make an introduction to the topic by explaining what brutalism is, when and how it appeared in the world, and when it appeared in Yugoslavia, that is, in Bosnia and Herzegovina.