Između 1945. i 1966. godine, program Studija slučaja Kuće, prateći izlaganja Weißenhof-siedlung, naručio je studiju ekonomičnih kuća koje se lako grade. Studija je uključivala stvaranje 36 prototipova koji su trebali biti izgrađeni, što je dovelo do poslijeratnog stambenog razvoja. Na inicijativu Johna Entenze, urednika časopisa Arts & Architecture, u Los Angeles doveden je tim u kojem su se nalazila neka od najvećih imena u arhitekturi toga vrijemena, uključujući, između ostalih, Richarda Neutre, Charlesa i Raya Eamesa, Pierrea Koeniga i Eero Saarinena.
Eksperimentalni program, ne samo da je definisao moderni dom i izdvojio ga od svojih prethodnika, već je također uveo nove građevinske materijale i metode u stambenom razvoju koji i dan danas utiču na međunarodnu arhitekturu. U nastavku pogledajte neke neke od najznačajnijih programa skupa sa preporukama za rješavanje sa savremenim izazovima.
Moderan životni prostor: Prilagođen novim potrebama, aktivnostima i životnom stilu
„Šta je kuća“? – pita seEames. Ubrzo je dao odgovor na svoje pitanje crtežom koji je obuhvatio nove načine i navike koje su ljudi koristili i upražnjavali u savremenom domu: slušanje muzike, gledanje filmova, zabavljanje i opuštanje. Ove su funkcije dovele do uvođenja otvorenih tlocrta i višenamjenskih prostorija podijeljenih između javnih i privatnih prostora, koji su brzo postali norma modernog dizajna kuće.
U tom smislu, životni prostori također su se počeli isticali po kreativnim detaljima koji su počeli povezivati unutrašnjost stambenog prostora s vanjskim prostorom, uglavnom maksimiziranjem korištenja otvorenih prostora. Klizna vrata, namještaj i drugi elementi bili su još jedan segment personalizacije prostora u pokušaju da se zadovolje ukusi i želje budućih stanovnika, imajući na umu njihovu sigurnost i privatnost. Još jedan zanimljiv faktor bila je pažnja posvećena prostorima za odlaganje, kao što su police i ormari, posebno u kuhinjama, spavaćim sobama i kupaonicama. U tom smislu, kao što je prikazano u filmu “Kuća: Nakon pet godina života”, koji je Eames napravio 1955. godine, vlastiti posjedi stanovnika i to gdje su izloženi igraju važnu ulogu u humaniziranju životnog prostora.
Niskobudžetna stanovanja: Razumjevanje novih materijala i smanjenje troškova energije
Kao što se može vidjeti iz brojnih primjera, odluka o korištenju materijala kao što su betonski blokovi šperploče i industrijsko staklo, znatno smanjuju troškove projekta. Zauzvrat, upotrebom otpora metala, dizajneri su mogli koristiti manje dimenzije za stupove i grede, što je rezultiralo manjim okvirima za zatvaranje prostora. Troškovi održavanja bili su još i niži. Materijali se mogu ostaviti izloženi u osnovnom, nedovršenom obliku ili prekriti laganim slojem boje i lako ih se može zamijeniti u slučaju loma.
Trend niske cijene dobio je još veći zamah razvojem različitih metoda za smanjenje troškova grijanja i rasvjete. Korištenje velikih prozora od poda do stropa maksimiziralo je prirodno svjetlo i njihova klizna tijela omogućila su optimalan protok zraka. Nadalje, šira upotreba biljaka i zelenih površina također je pridonijela da dom ostane svjež i ugodan.
Životni prostori jednostavni za izgradnju: Korištenje najučinkovitijih metoda gradnje
Zanimljiv aspekt koji se može vidjeti u brojnim kućama bio je modularna gradnja – dajući domovima jednostavnu geometriju koja ne samo da je olakšala standardizaciju procesa gradnje, već je također omogućila da se domovi unaprijed izrađuju na način da se smanji vrijeme izgradnje.
Montažni sistemi smanjili su broj poslova-koraka u gradnji, koji su zahtjevali vrijeme da bi se, recimo osušili ili pripremili, te ponudili izvedivo i još važnije, rješenje koje se može ponoviti s inteligentnim miješanjem materijala, kao što su aluminijski i drveni okviri. Ako se metoda ne može ponoviti u različitim eksperimentima, ona je još uvijek poslužila kao primjer u istraživanju i razvoju tehnologije građenja u stambenim zgradama.
Još jedan važan element pre-fabrikacije je ideja o “glavnim uslugama” koje predstavljaju instalacije vodovoda i grijanja, a koje se nalaze oko kuhinje i kupaonice kao način da se konsolidira jedan od najvećih troškova životnog prostora.