Volim da klijent bude uključen što više u sam proces, da predlaže, bira i na taj način zavoli taj prostor prije nego što je transformiran.

Intervju: Meho Pehratović, freelance 3D umjetnik

Biografija: Meho Pehratović (1993) je freelance 3D umjetnik iz Banovića. Bez formalnog obrazovanja u dizajnu, znanje je sticao samostalno, kroz praksu, online kurseve i rad na različitim projektima. Osnivač je MPrender Studija, gdje radi na 3D vizualizacijama za arhitektonske projekte. Pored dizajna, uživa u stonom tenisu i trčanju, a trenutno priprema i edukativni kurs za sve koji žele da uđu u svijet 3D vizualizacije.

Meho Pehratović je freelance 3D umjetnik iz Banovića koji se bavi vizualizacijom enterijera i eksterijera. Kroz godine samostalnog učenja i rada, razvio je svoj studio pod imenom MPrender. U razgovoru s njim saznajemo više o njegovom putu u svijet 3D dizajna, načinu rada s klijentima, izazovima koje nosi freelancing i projektima na koje je posebno ponosan.

Za početak možete li nam reći nešto više o sebi?

Zdravo, ja sam Meho Pehratović. Rođen sam 18. januara 1993. u malom naselju kod Vlasenice, a trenutno živim i radim u Banovićima. Freelance 3D umjetnik – samouk, bez formalnog obrazovanja što se tiče dizajna, ali sa zaista nezdravom količinom utrošenih sati na vježbanje, učenje i pohađanje raznih seminara, kako bih dostigao nerealan nivo koji mi je moja glava postavila kao standard.

Osnivač sam MPrender Studija, gdje se bavim 3D projektima, od animacija do vizualizacija i dizajna za video igre. Kada nisam za računarom, najčešće me možete naći kako igram stoni tenis ili trčim, i smaram sve žive oko sebe sa tim.

Kako ste došli do toga da postanete dizajner i koji su bili prvi koraci ?

Desilo se sasvim spontano, nakon tri neuspješna fakulteta, što je, mislim, i neka vrsta rekorda. Par poznanika bavilo se dizajnom enterijera i eksterijera, kao i izradom tehničkih crteža. S obzirom na to da im je obim posla rastao, a u to vrijeme, prije desetak godina, tehnički crteži su često bili u PDF formatu, bilo je potrebno prenijeti ih u CAD format kako bi se mogli importirati u 3D program za vizualizaciju. Nešto što možeš naučiti majmuna s jednom rukom da radi, i tu ja stupam na scenu.

Bio sam entuzijastičan, sa puno slobodnog vremena i prilično jeftin – savršen kandidat. Krenulo je s tehničkim crtežima i izradom planimetrija u Photoshopu za slovensko tržište. Zatim je na red došlo 3D modeliranje i sveti gral svih tutorijala: “Hard Surface Modelling” od Granta Warwicka, nakon čega je počela faza izrade arhitektonskih modela, a nešto kasnije i organskih modela. Imao sam tu sreću da sve to radim uz konstantan nadzor arhitekti, i kao neko ko ranije nije imao dodira s arhitekturom, bio sam zaista privilegovan. Zahvaljujući tome, uspio sam proći sve faze – od prvog sastanka sa klijentom, pa sve do realizacije jednog projekta. Nije bilo žurbe, svakoj fazi je dato više nego dovoljno vremena kako bi se ona potpuno savladala, I svaka nova faza bi ponovo probudila ljubav i želju za stvaranjem.

Vremenom sam postao jako dobar u svemu tome, a ljudi imaju tendenciju da vole stvari u kojima su dobri, pa nisam nikada prestao. Jako dugo vremena je to sve bila neka vrsta hobija i tako sam i gledao na to. Bilo je zanimljivo, kreativno i dovoljno složeno da nikada nije dosadilo.

Možete li nam reći nešto više o svom studiju ?

MPrender Studio je freelance 3D studio koji se bavi dizajnom enterijera i eksterijera, s posebnim akcentom na izradu superrealističnih 3D vizualizacija u saradnji sa arhitektama. Koristimo savremene trendove i vodeće softvere u industriji.

Svaki projekt temelji se na individualnom pristupu prema svakom klijentu, kombinirajući kreativnost i tehničko znanje kako bi se stvorio prostor s karakterom, ravnotežom i prilagođen onima koji ga koriste. Izgled i funkcionalnost prostora imaju snažan utjecaj na svakodnevni život, stoga dizajn predstavlja priliku da se stvori okruženje koje ne samo da izgleda odlično, već i poboljšava kvalitetu života.

Filozofija studija bazira se na tome da se dobar projekat učini još boljim i da se prikaže na najbolji mogući način. Fokus je na tome da i sam klijent izgleda dobro prilikom predstavljanja projekta.

Studio je osnovan tek prošle godine i trenutno broji jednog zaposlenog – mene. I, da, definitivno je riječ “studio” možda prepotentna u ovom slučaju, ali to će se, bez sumnje, uskoro promijeniti.

Koji je dosad bio vaš najizazovniji projekat i šta ga je učinilo posebnim?

Svi projekti su posebni na svoj način i nose određenu težinu i društvenu odgovornost. Tu bi se svakako istaknuli projekti na samom početku, s obzirom na nedostatak znanja, opreme i nepoznavanje vremenskih rokova za izradu projekata. Prihvataš sve i svašta jer tek počinješ i nemaš izbora, a takvi projekti znaju biti poprilično stresni, ali se na njima najviše i nauči.

Takav jedan projekat bio je stambeni objekat u Hamburgu prije šest godina, gdje se srušeni objekat trebao zamijeniti novim, a preduslov je bio da se on savršeno infiltrira u postojeću infrastrukturu i kao takav prikaže sa dosta širokim uglom kamere. Mlad si, neiskusan, i ne pada ti na pamet da od klijenta tražiš adekvatne fotografije kako bi napravio foto-manipulaciju. Ne, ne – nego je napravljen model čitave ulice u Hamburgu i novog objekta, naravno, koristeći isključivo Google Maps Street View i vodeći se priručnikom Ernsta Neuferta. Sa nekim bizarno kratkim rokovima i na računaru koji nije bio ni približno dorastao zadatku. Ne sjećam se svih detalja, ali klijent je bio prezadovoljan. Definitivno je to bio projekat na kojem sam najviše naučio, koji je dao ogroman vjetar u leđa i samopouzdanje da se mogu nositi s takvim projektima, te koji je pokrenuo sve ostalo.

Od novijih projekata, izdvojio bih Fering I objekat u Gračanici. Objekat u svom sastavu ima podzemnu garažu, poslovne prostore, kao i stambene prostore na sedam etaža. Takođe, posjeduje ogroman vanjski parking, što je sam projekat učinilo komplikovanijim zbog njegove površine. Fokus je bio na tome da se prikaže jednostavna forma i funkcionalnost objekta, te da se on uklopi u postojeću okolinu kako bi se dobio osjećaj realizma. Iako možda nije najizazovniji projekat kojeg sam imao, svakako je poseban jer je prvi koji je završio na jednom bilbordu.

Kako biste opisali svoj stil kada je u pitanju uređivanje interijera i eksterijera?

Mislim da ne postoji jasno definisan stil. Stil, kao i pristup, ovisi isključivo o klijentu. Ljudi imaju različite potrebe i različitu narav, tako da pokušavam da se prilagodim njima što je više moguće. Volim minimalizam, japandi, jasno definirane linije, prirodne materijale i ne volim prenatrpanost. Ali, ako klijent želi boho, to je odlično! Izbjegavam da namećem svoje preferencije i da pričam o tome prije nego što saslušam njih.

Klijentu se ponudi nekoliko rješenja nakon razgovora, a shodno tome nastavljamo dalje. Dizajn je subjektivan i teško ga je definirati. Volim da klijent bude uključen što više u sam proces, da predlaže, bira i na taj način zavoli taj prostor prije nego što je transformiran. Ponekad imam osjećaj kao da oni sve urade, a da sam ja tu samo kao konsultant, i meni taj pristup odgovara. Na taj način je klijent uvijek taj koji je u fokusu.

Koje su najveće prepreke sa kojima ste se suočili do sada u arhitekturi?

Komunikacija sa klijentom i određivanje faza projekta je najbitnija stvar, pa samim tim ponekad i najveća prepreka. Konstantno moraš učiti i napredovati. Bez obzira što nisam arhitekta, moram poznavati barem neke elementarne stvari kada je arhitektura u pitanju.

Meni, najveći problem svakako predstavljaju društvene mreže, jer sada jednostavno ne možeš raditi ovaj posao bez njih. Kao neko ko je introvertan i ne provodi puno vremena na mrežama, objavljivanje projekata, smišljanje novih reelsa ili opisa je uvijek nešto u čemu ne uživam previše, a sve to zahtijeva dodatno vrijeme kako bi se usavršilo. Kada sve radiš sam, dobra organizacija vremena postaje najveći problem.

Koji su Vaši lični uzori u ovom poslu?

Francis Kéré, prvi čovjek iz Afrike koji je nagrađen Pritzkerovom nagradom, što je pomalo poražavajuće s obzirom da se desilo tek prije tri godine. Njegovi projekti širom Afrike, koristeći samo najosnovnije materijale poput gline i drveta, inspirirali su ne samo mene, već i mnoge ljude iz ruralnih dijelova tog kontinenta. Svakako bih svima preporučio da pročitaju njegovu biografiju.

Izdvojio bih i Seada Gološa, koji naravno ne treba nikakav uvod. Imao sam ludu sreću da prije desetak godina svoje vještine CAD crtanja steknem upravo na nekim od njegovih projekata. Genijalnih i kvalitetnih ljudi u ovom poslu stvarno ne manjka, i skoro pa je nemoguće ne biti inspirisan svakog dana.

Šta Vam je draže – uređivanje interijera ili eksterijera, i zašto?

Baš dobro pitanje. Obje vrste uređivanja imaju svoje mane i prednosti. Ako bih morao birati, mislim da bih odabrao eksterijere. Više gravitiram ka arhitekturi u odnosu na uređivanje domova. Eksterijer smatram tehnički dosta težim i nosi manju društvenu odgovornost. Razgovori sa klijentima su kraći, a eksterijeri imaju manji emotivni uticaj na ljude i njihovo raspoloženje.

Mana eksterijera je što je često dosta skuplji u smislu opreme koju moraš imati, jer su projekti eksterijera često veoma kompleksni i teški za računare – što zbog broja elemenata, što zbog širokog ugla kamere. Onaj ko je radio projekte resorta ili neke komplekse, zna o projektima enterijera, s druge strane, zahtijevaju dosta planiranja, detaljniju komunikaciju i prisniji odnos s klijentom, a pružaju veću satisfakciju i prave impresivan portfolio.

Za kraj intervjua, da li postoji nešto što nismo spomenuli, a smatrate da je važno?

U pripremi je detaljan kurs za 3D vizualizaciju koji bi trebao biti gotov sredinom godine. Kurs će biti specifično napravljen za 3DS Max i Corona Render. Pogodan je kako za početnike, tako i za one koji žele da unaprijede svoje vještine i podignu 3D prikaze na viši nivo.