Milenko Stanković: Citat Bogdana Bogdanovića najbolje govori o neusklađenim željama i potrebama današnjeg doba, za rješenje iz prošlosti-naslijeđa.

Početak ovog perioda obilježen je industrijskom revolucijom, razvojem tehnologije betona i metalurgije – betonskog gvožđa, uz upotrebu armiranog betona u arhitektonskim i inžinjerskim građevinama u drugoj polovini 19. vijeka. Početkom 1910. godine na Građevinskom fakultetu u Beogradu počinje škola armiranog betona, koja ove godine bilježi sto i trinaest godina postojanja.

Intervju: dr Milenko Stanković, dipl.ing.arh.

m-Kvadrat: Profesore možemo li razgovarati o arhitektonskom stvaralaštvu, sa akcentom na cement i beton. Da li možete napraviti hronologiju upotrebe betona i drugih materijala, kroz prostor i vrijeme, periode: juče, danas, sutra?

Stanković: Hvala na pitanju. Smatram da je uvijek dobro početi od istorije, kao učiteljice života, ali se mora razumjeti priroda, koja je inspiracija i iskren prijatelj u stvaralačkom činu. Ona je i aktivna podrška graditeljstvu[1], tehničkoj disciplini, koja omogućuje razvoj drugih nauka i progres društva u cjelini.

“Da bi mogao pisati o životu prvo ga moraš živjeti”. Ernest Hemingway

Prvi čovjek ostavio je crtež u pećini i trag u prirodi. Izlaskom na otvoreno naš prapredak počeo je da interveniše i gradi u prirodi. Kada su se udružili u zajednicu ispravili su prvi kamen, koji postaje akcenat, reper-znak raspoznavanja i orjantisanja u netaknutoj prirodi – prostoru. Grupisanje kamenih blokava u mega strukture, bio je najstariji oblik organizacije prostora – prapočetak za izradu pravila u organizacije i funkcionisanja prostora. Na taj način nadareni pojedinci uočavaju različite potencijale i načine korišćenja prostora. Prеbасivanje balvana рrеkо potoka ili drugih prepreka, od strane naših davnih predaka, da bi prešli nа drugu stranu u potrazi za hrаnоm, pokazao je i dokazao da egzistencija ljudi zavisi od kretanja i grаđеnја. Život čovjeka, priroda i graditeljstvo, povezani su na brojne i kompleksne načine. Piramide, sakralni objekti i tvrđave, građeni su najčešće iz straha i dominacije moći, dok su se mostovi gradili iz potrebe za kretanjem i stvaranjem boljih uslova za život. Mostovi su oduvjek bile inspirativne građevine – predstavljale trijumf moći, dokaz volje i snage pojedinca i zajednice. Perzijski саr Darije 515. godiпe р.n.е. izgradio је pontonski most nа Bosforu. Aleksandar Makedonski mоrао је premostiti Eufrat u Mezopotamiji. Rimski саr Тrајаn је sagradio most nа Dunavu da bi osvojio Daciju, а Cezar most nа Rajni da bi osvojio Galiju. Mostovi su oduvijek specifične i inspirativne građevine, bez obzira na materijale od kojih su građeni: drveta, kamena, betona, željeza.., i izbora statičkog sistema. Nauka o mostovima intenzivnije se razvija u 18. vijeku, otkrićem dijela zakona prirode, pravila fizike, matematičkih modela statike, mehanike i dinamike. Ona je oduvjek bila osobena-specifična, te bi je tako i trebali izučavati. U predgovoru svoje knjige Mostovi,[2] Milenko Pržulj je zapisao: Projektovanje mostova је misaono-kreativan čin. ldeje za njegovu koncepciju ne nastaju spontano, već izviru iz školovane podsvijesti, znanja, iskustva i vještine. Svaka uspjela kompozicija objekta, nosi svoj estetski nivo kao rezultat duhovne zrelosti autora. Test vremena najčešće ima presudnu ulogu pri definisanju dobro ili loše izgrađenog mosta. Sumirao je znanja i iskustva značajne jugoslovenske škole mostogradnje i poručio: Most nastaje kao kompozicija morfolosko-geološko-hidroloških svojstava prostora u kojem se ostvaruju, primjene materijala, oblika, tehnologije građenja, sigurnosti, trajnosti, ekonomičnosti i interpolacije u ambijent koji ga okružuje. Nezaobilazne su konstatacije Nikole Tesle: Nema privlačnije ni vrednije teme za proučavanje nego je priroda. Razumijevanje ovog veličanstvenog mehanizma, otkrivenje sila koje u njemu djeluju u zakona koji njima uprvljaju, najviši su cilj čovječijeg intelekta. Tajnoviti tvorac na planeti Zemlji, podario je ljudima prirodu kao inspiraciju i podsticaj za arhitektonsko stvaralaštvo. Graditelji se danas pitaju: Da li su ove spoznaje potrebniji i značajnije danas nego u prošlosti? Neosporna je činjenica u stručnoj javnosti i nauci, da naš predak, sve dok nije ovladao tehnikom i tehnologijom, se prema prirodi odnosio sa uvažavanjem – nekom dozom straha od nepoznatog, pažljivo je tragao i otkrivao njene zakone i pravila. Od perioda industrijske revolucije, civilizacija mijenja svoj stav i odnos prema prirodi i graditeljstvu. Javno se zalaže za progresa, a istovremeno nemilosrdno prkosio zakonima prirode, otima njene resurse, ugrožava balans, dok prqave tehnologije nameću svoja pravila u okruženju i ugrožavaju sav živi svijet na planeti. Tako da je savremeno graditeljstvo dovelo je do značajnije devastacije prirode, koja je počela da uzvraća udarce. Vrijeme je da se savremeni čovjek i graditelji urazume, te usmjere stvaračke aktivnosti promišljajući o načelima građenja u skladu sa klimom i kulturom podneblja. Danas, ali i u budućnosti je neophodna upotreba: prirodnih, zdravih, obnovljivih, pametnih i održivih materijala, kao potreba i imperativ današnjeg doba. Od svih učesnika u procesu građenja treba da se zahtjeva poštovanje bioklimatskih principa, kako bi smanjili pritisak na prirodu i sopstveno okruženje. Graditelj današnjeg doba morali bi da spoznaju brojne zakone prirode i otkrivaju tajne njenog čudotvornog tvorca. To jeste preduslov da bi civilizacija uspješno tragala za inovativnim načinima i tehnologijama, stvarala zajednički humanije i zdrave uslove za života na planeti Zemlja. Da bi čovjek današnjeg doba donosio razumnije odluke on mora da ovlada čulima,[3] tj. duže boravi u netaknutoj prirodi, opušta se i traga za inspiracijom u kreativnom procesu. To je značajan i nezaobilazan uslov za kvalitetnije i razmnije odluke. Savremani graditelj treba da uspostavi harmoniju sa prirodom, oslobodi se surove svakodnevnice i rutine – na trenutak isključi iz probema svakodnevnog života, upozna se i inspiriše tajnama netaknute prirode. Za humano stvaralaštvo osim ljubavi i profesionalizma neophodno je da budete opušteni i smireni – u prijateljstvu sa prirodom, kako bi stvaralački proces bio uspješniji. Nepoznati autor je zapisao: Jednog dana ljubav upita prijateljstvo: Zbog čega si ti tu kad postojim ja? A prijateljstvo odgovori: Ja donosim osmjeh tamo gdje ti ostavljaš suze. To znači da pored brojnih spoznaja, znanja, iskustva, razuma, ljudski um mora imati i smokontrolu. Cilj je u kreativnom činu izbjeći ishitrene, pristrasne i nerazumne odluke. Pravi put uspješnog stvaralaštva, podrazumjeva razumijevanje moći prirode i njenih zakona, pravila, ali i zamisli tajnovitog tvorca. Značajan broj iskusnih, kreativnih i uspješnih ljudi u procesu odlučivanja danas se vodi intuicijom.[4] To je ono unutrašnje u nama, što može da stvara iz nematrijalnog, nevidljivog i tajnovitog. Zato je teško opisati intuiciju, jer ona nas inspiriše i podstiče da donosimo humane odluke i uvijek činimo isključivo dobra djela. Brojne naučnike i umne ljude ona podstiče da vide više i iskorače prije drugih. To je i jedan od razloga zašto ljudi od nauke i struke teško bivaju shvaćeni u današnjem vremenu i prostoru. Uvodno poglavlje zaključiću riječima našeg nobelovca, Ive Andrić: Život je neshvatljivo čudo, jer se neprestano troši i osipa, a ipak traje i stoji čvrsto, kao na Drini ćuprija.[5]

“Mašta je važnija od znanja”. Albert Einstein

Po meni period juče u oblasti arhitektonskog stvaralaštva-graditeljstva je ključan, jer obuhvata izuzetno značajan vremenski period od prve pojave čovjeka na Zemlj, prapočetke procesa građenja, pa sve do početka 20. vijeka. Tokom perioda juče nadareni pojedinci iz naroda pratili su procese u prirodi i otkrivali njena prvila i zakonitosti-strpljivo vjekovima. Pažljivo sticali iskustva i upotrebljavali raspoložive materijale iz okruženja – inspirisali se pravilima i uočavali tajne prirode. Prvo stanište našeg prapretka bilo je sklonište u prirodi-pećina. Teško je objasniti sa današnje distance: Kako je naš prapredak mogao tada da raspozna jugo-istočno orjentisana staništa-pećine i naseli ih? Izlaskom iz prirodnog zaklona pećine ljudi stiču nova iskustva, dok nadareni pojedinci počinju da grade prve naseobine i zajednice. Prvi matrijali za gradnju bili su: drvo, zemlja i kamen. Sve ono šta je priroda podarila ljudima na lokaciji – izabranom mjestu za život. Ipak, akcenat dajemo pronalasku prirodnog cementa, koji je istorijski lako saglediv u zapisu kompanije Cemex.[6] Oni tvrde da je na prostoru Izraela prije 12 miliona godina p.n.e dok je Zemlja prolazila kroz razdoblje intenzivnih geoloških promjena nastao prirodni cement, a graditelji su ga vremenom naučili praviti i od drugih materijala. Egipćani su pomiješali blato i slamu da bi uspješnije povezali cigle osušene na suncu, dok su u izgradnji piramida koristili malter od gipsa i krečnjaka (3.000 g.p.n.e.). Kinezi su koristili cementni materijal za povezivanje bambusa za brodove, koji prevozili materijal za izgradnju Kineskog zida. Grčka, Kreta i Kipar su koristili malter od krečnjaka koji je bio puno čvršći od rimskog maltera. (800 g.p.n.e.). Vavilon i Asirci su koristili bitumen za povezivanje kamena i cigli (300 g.p.n.e.). Stari Rimljani osim što su bili dobri ratnici, bili su i izvrsni graditelji koji su koristili poseban beton, koji se mogao postavljati ispod vode (hidraulični cement). Beton je bio toliko čvrst da mnoge od tih građevina, mostovi i putevi postoje i danas, a stari su više od 2.000 godina. Vrhunac Rimskog carstva omogućio je procvat graditeljstva. Pronalaskom pucolana – vulkanskog pepela iz malog mjesta Puzzuolija, na padinama Vezuva, u blizini Napulja, koji je bio takvog hemijskog sastava da, pomiješan sa sa krečom i mljevenom pečenom glinom, davao hidraulično vezivo vrlo dobrog kvaliteta, u stručnoj javnosti nazvano pucolan – cement. Koloseum i Panteon u Rimu su građeni od ovog materijala. Veliki rimski graditelj Vitruvije, u svom čuvenom djelu De Architekture[7] zapisao: …Čudni prah koji sljepljuje kamanje, tako da se njime mogu graditi i građevine u samom moru. Na prostoru bivše Jugoslavije sačuvane su impozatne građevine iz doba Rimskog carstva (Dioklecijanova palata u Splitu, Arena u Puli i dr.) Ostatci stubova Trajanovog mosta, preko Dunava, oko 6 km nizvodno od Kladova, u Đerdapu, sagrađenog, oko drugog vijeka nove ere, (pri pohodu Rimljana na Daciju), gdje su stručnjaci prije nekoliko decenija utvrdili da je kvalitet njihovog betona odgovarao marki MB 30 (tačnije = 30,5Mpa).[8] Ipak, otkrićem lokaliteta Lepenski vir u Srbiji, ʺbacaʺ novo svjetlo o otkriću najstarijeg betona na svijetu, koji je star oko 7.600 g.p.n.e.[9] U engleskoj stručnoj literaturi se eksplicitno tvrdi da je najstariji beton na svijetu otkriven na tlu Srbije, u Lepenskom viru,[10] jednom od najvećih i najznačajnijih praistorijskih arheoloških nalazišta kamenog doba. Ove planski građene naseobine organizovane u najstarije poznato urbano naselje u Evropi, locirane su na desnoj obali Dunava, u Đerdapskoj klisuri u blizini Donjeg Milanovca i izmještene na višu kotu.[11] Nakon propasti Rimskog cartva zamire značajan broj vitalnih aktivnosti društva, tj. hidraulična veziva i beton padaju u zaborav sve do 1824. godine pronalaskom portland cementa, Jonson Aasppdin, englez, čiju je proizvodnju usavršio Isac Jonson 1845.[12]

Iz svega gore navedenog mogli bi zaključiti da su: cementa i betona iz perioda juče imali uspone i padove, ali je njegova upotreba trajala vijekovima. Potekao je iz prirode i imao uspon u kulturi Lepenskog vira, Egipta i Rima. Na pomenutim teritorijama ostavio je brojne do sada otkrivene dokaze, kao što su u prvom urbanom naselju, te piramidama u Egiptu – jedinom dostupnom svjetskom čudu Starog vijeka. Period Rimskog carstva, ostavio je značajne spomenike širom cijele teritorije carstva. Istorijska je poruku i pouku, da se otimanje i suprostavljanje zakonima prirode, uz represiju i teror jedne civilizacije nad drugim narodima uvijek kažnjavaju. Dokaz za to je nova religija – hrišćanstvo, gdje je skroman broj vjernika pobudio nove nade i vizije, unutar tiranije i pada morala. Njena je pojava ubrzala podjelu Rimskog carstva na Istočno i Zapadno, te dovela do propasti ovo moćne imperije. Postoji još jedna osobenost, da je 17 imperatora Rima bilo sa šireg prostora kulture Lepenskog vira, čija je kultura uvažavala zakone prirode i nije znala za otimanje od prirode, tiraniju i rat, a njegovala kult zajedništva, vjere i nade u bolje sutra. Graditelji su uvijek pokretači razvoja i od njih se očekuje da brzo i intenzivno promišljaju i stvaraju uslove ljudima kako da arhitektonski prostor može koristiti u interakciji.[13] Zato je i autor ovog teksta sopstvena stučna i naučna istraživanja bazirao na Narodnom graditeljstvu[14] i Arhitekturi u drvetu.[15] Cilj je bio upoznati se sa prošlošću – nasleđem i zakonima prirode, vrednovati ih i transformisati u skladu sa današnjim potrebama u stvaralački proces.

Beograd, grad nad vodu nadnet, još se nije setio kako da na vodu siđe. Bogdan Bogdanović

Period arhitektonskog stvaralaštva danas, sa akcentom na betona obuhvata oko 120 godina unazad i poklapa se sa pojavom škole armiranog betona u Beogradu, tj. traje jedan duži životnim vijekom savremenog čovjeka. Citat Bogdana Bogdanovića najbolje govori o neusklađenim željama i potrebama dnašnjeg doba, za rješenje iz prošlosti-nasleđa. Početak ovog perioda obilježen je industrijskom revolucijom, razvojem tehnologije betona i metalurgije – betonskog gvožđa, uz upotrebu armiranog betona u arhitektonskim i inžinjerskim građevinama u drugoj polovini 19. vijeka. Početkom 1910. godine na Građevinskom fakultetu u Beogradu počinje škola armiranog betona, koja ove godine bilježi sto i trinaest godina postojanja. Fakultet je izdao zanimljivu monografiju: Sto godina nastave armiranog betona na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1910-2010,[16] koju toplo preporučujem. Knjiga nudi brojne dokazi i činjenice, spoznaje o značajnim stučnjacima koji su stvarali, istraživali i gradili impresivna arhitektonska djela. Svoju masovnu primjenu armirani beton je doživio u obnovi infrastrukture i izgradnje stanova poslije I i II Svjetskog rata, širom cijelog svijeta, u gotovo svim zemaljama koje su bile razrušene i opustošene. Stilske arhitekture, kao tkz. Internacionalni stil i Brutalizam, afirmisali su i podsticali primjenu armiranog i tkz. natur betona u arhitektonskom stvaralaštvu. Armirani beton i danas je najviše upotrebljavan građevinski material na ovim prostorima, ali i u brojnim drugim zemljama širom planete. Standardni sastojci betona su: agregat (šljunak i pijesak), cement i voda. Ipak, nije zanemarljiva činjenica da se pri proizvodnji cementa godišnje oslobađa, na svjetskom nivou, oko sedam posto od ukupnog ugljičnog dioksida (CO2) u atmosferu, čime se utiče na globalno zagrijavanje. Promovisana trajnost armiranog i prednapregnutog betona, zavisila je od brojnih uslova.

Za ovu priliku ističemo poroznost i propusnost betona, kao veoma značajne. Niža propusnost otežava prodiranje vode i korozivnih tvari u beton. Tehnologija kristala dokazana je metoda za pretvaranje betona u vodootporan material, koji može da odoli mnogim uzrocima propadanja. Od tog perioda do danas kvalitet i tehnologija betona izuzetno brzo napreduju. U praksi ih prate propusti i greške, posebno tokom ugradnje i njege. Otkriće samozbijajućeg betona 80-tih godina 20. vijeka, bilo jedno od najrevolucionarnijih. Savremeni graditelji bili su ambiciozni i razvili prenapregnuti i brojne specijalne betone, poput: vodonepropusnih, betona otpornih na agresivne sredine, betona za nuklearne centrale i druge specijalizovane ustanove, betone za podove različith svojstava, vodopropusne betone za kolski, biciklistički i pješački saobraćaj, sve do prozirnih betona… Svi gore navedni betoni samo su dio ledenog brijega. U praksi betoni nisu dovoljno zakonski regulisani, a zahtjevaju kompleksne i jasne procedure, te postupanja uz propisanu kontrolu i garancije svih aktera i učesnika u procesu. Na tržištu se se pojavili savremeni građevinski materijali koji su se pokazali bolji od običnog betona, kao što su: celuloza, balirana slama, sabijena zemlja, bambus, blokovi od konoplje, reciklirana plastika, staklo, drvo, željezna prašina, micelj gljiva, cement sa letećećim pepelom, drvenocementni blok… Tako da danas ulazimo u utakmicu, bolje rečeno začarani krug inovativnih i nano tehnologija.[17] Kristalne tehnologije čini beton dugovječnijim i otpornijim na kiseline, plinove i morsku eroziju. Na tržištu danas se sve češće pojavljuju brojni proizvođači različitih vrsta betone, koji nude sopstvene proizvode i tehnologije, kojima se postižu izuzetne osobine, uz procedure o kojima smo nekad mogli samo sanjati. Nažalost, postoji i druga strana, agresivan odnos i otimanje resursa od prirode, uz istovremeno suprostavljanje njenim zakonima, ali i nedostatak ljudske mjere i humanosti. Regulative i legislative isuviše često su neusaglašena, tako da nije moguće na jednostavan i lak način utvrditi odgovornost aktera u tim kompleksnim procesima. Tako da pored izuzetnog napretka tehnologije i brojnih inovacija, svjedoci smo brojnih propusta i grešaka u razvoju betonskih proizvoda. Investitori i krajni kupci uglavnom trpe uočene posljedice ovih ishitrenih procesa. Nepisano je pravilo u graditeljstvu da material koji nije bio u primjeni jedan životni vijek (80-100 godina) ne možemo preporučiti klijentu, bez ograničenja i ograđivanja od garancija proizvođača. Lični je utisak da je savremeno graditeljstvo bilo preambiciozno, da za jedan ljudski vijek nije moguće postići revolucionarno rješenje i ostvariti progres. Danas se nude brojna instant rješenja i po svaku cijenu, te svjesno ili ne zanemaruju pozitivna iskustva i greške iz period juče. Mnogo onoga dobrog, što se gradilo i stvaralo vjekovima, a traje i danas, na neki način je zaboravljeno ili zanemareno, te nas priroda uporno opominje i kažnjava – uzvraća udarac.

Nedovoljno zapažanja samo je oblik neznanja i uzrok mnogim nastranim ispadimai trijumfu ludih ideja.

Nikola Tesla

Čovjek današnjeg doba je zbunjen, jer ne može da razumije procese globalizacije i trenutno stanje u društvu. Nije svjestan da mora posebnu pažnju da posvetiti porodici i sačuva humanist i duhovnost te: isključi sujetu, gordost i egoizam, samovolju i drskost. On uočava propuste i greške u graditeljstvu, ali ne nastoji da se oslobodi strasti i ispuni ljubavlju za sve, da bi bio spreman da stvara. Čovjek današnjeg doba opravdano sumlja u sve aktere u oblasti graditeljstva, ali se graditelji moraju ispuniti ljubavi da bi stekli smirenost, skromnost i samopouzdanje. Činjenica je da od industrijske revolucije čovjek primjenjuje brojne izume i tehnologije, koje nisu uvijek na dobrobit prirode. Graditelji moraju sami sebi postaviti cilj i razumijeti aktuelne procese u društvu i upitati se: Šta se to dešava? Polarizacija strana nikada nije bila veća. Kontinuirano traga za načinima kako da se sačuva zdrav razum i nađe duhovni mir u dnašnjem dobu. U obavezi je da lične stavove argumentovano predstaviti široj javnosti i klijentu. Prvo pitanje je: Kako da se raspozna istina od laži, te zauzme ispravan stav? Ljudima se svakodnevno plasiraju brojne: informacije, dezinformacije, poluistine i sumlje, koje bude strah i izazivaju nesigurnost. Savremeni čovjek se opravdano pita – da li ljudski um uspjeva da razlikuje realnost: Šta je stvarnost a šta fikcija? Značajan dio čovječanstva je zbunjen i zabrinut, uporno trpi i šuti. Polarizacija strana i kriza u društvu nikad nisu bile veće. Dominira sebičnost i moć! Moćni su silni – isključivi i traže da cio svjet zauzme jednu stranu – njihovu. Kuda vode sve brojnije podjele i sukobi? Kako da se preživi u složenoj situaciji, sačuva porodica i duševni mir? Danas su informacije o nauci, politici i religiji , isuviše često kontradiktorne. Misaoni ljudi se sa prvom pitaju: Kome se danas može vjerovati i šta je istina? Kuda vode prijetnje sukobi, konfrotacije – šta je smisao života na Zemlji? Trka u naoružanju ne staje, a strpljenja kod ljudi je sve manje. Umjesto povećanog stepena toleracije i dogovora, bira se sukob, konflikt ili rat. Sve je veća dominacija moćnog oružja, za masovno uništenje, ali i i opasnost od svjetskog sukoba i samouništenja. Običnom čovjeku se se plasiraju kontraverzne informacije o vještačkoj inteligenciji biotehnologijama. Da li je u pitanju napredak ili smo pak na pragu propasti civilizacije na Zemlji, sudbonosno je pitanje koje lebdi u vazduhu? Naše društvo, ako želi da zaustavi osiromašenje resursa prirode i uspostavi ravnotežu, ne može da nastavi sa izraženo potrošačkim ciljevima, te izgradnju naselja i zgrada koje nisu održive. Danas nije razumno (smatra se rasipništvom) graditi, održavati i energetski snabdijevati građevine sa puno termičkih mostova, bez termičke, hidro, akustičke… zaštite, pravilne insolacije i mikroklime, koje su uslov za zdrav i podsticajan život korisnika. U prošlosti se brzina zastarijevanja zgrada mjerila stotinama godina. Zgrade građene u XX i XXI vijeku često oronu i poslije nekoliko godina. Za većinu njih, poslije pet do deset godina potrebna je značajna investicija za tekuće održavanje na našim prostorima. Sa trideset do četrdeset godina značajan dio arhitektonskih objekti zahtijeva značajnije intervencije ili rekonstrukcije. Naučno-stručna javnost se opravdano pita: Da li napredujemo ili nazadujemo u oblasti graditeljstva? Vijek znanja značajno utiče na graditeljstvo, koje je sve zastupljenija u realnom i virtuelnom životu svakog pojedinca. Međuljudski kontakti ljudi postali su emotivno plitki. Uočava se problem osamljivanja ljudi u naseljenim mjestima. Zaboravljaju se osnovni motivi okupljanja u zajednicu-naselje-grad. Luis Mamford upozorava da „…gradu treba vratiti njegove materinske, životne funkcije, autonomne djelatnosti i simbiotske veze koje su već davno zanemarene i potisnute”. Time on aludira na brigu za ljude i humanu ideju formiranja naselja i grada. Ako se uvaži ovo upozorenje, u urbanu obnovu naselja ugraditi se mora udobnost i zadovoljstvo građana.[18] Graditeljska misao u eri znanja se značajno promijenila i postala sadržajno smjelija i filozofski zahtjevnija od prethodnih etapa u razvoju društva. Mnoge aktere procesa građenja to zbunjuje, jer ne razumiju složen jezik arhitektonskog promišljanja. Istovremeno se u praksi uočava kriza urbane svijesti. Ljudi reaguju instinktivno, negoduju, protestuju, agresivni su i skloni vandalizmu u javnom prostoru i naseljenim mjestima. Sve su to posljedice izostanka humanih akcija i afirmacije javnog interesa u praksi razvoja naselja i gradova.

“Oči su slijepe. Treba tražiti srcem.” (Antoine de Saint – Exupery)

Period sutra, morao bi da bude mudriji i osjećajniji, da se zalaže za humanije i održivo građenje, kao moguć put u budućnost. Prirodni, zdravi i obnovljivi matrijali, mogu da smanje toplotne gubitke zgrada, da se mudrim i promišljenim rješenjima povećaju toplotne dobitke, koristeći povoljnom orjentacijom i obnovljive izvore energije (sunce, vjetar, biomasu i dr.). Preporučuje se upotrebu građevinskih materijala koji nisu štetni po čovjeka i njegovu sredinu, u koje spadaju konstrukcije sprezanja beton i drveta[19] i drugi zdravi prezvodi. Ne treba biti građevinski stručnjak da bismo uočili nedostatak energetske efikasnosti u zgradama BiH, kao i slabu zastupljenost obrazovanja graditelja, proporcionalno njegovom značaju.[20] Profesionalna je obaveza da u periodu intenzivne izgradnje (obnove i razvoja), pravovremeno upoznamo stručnu javnost o tehnološkom napretku u oblasti graditeljstva i istaknemo značaj obrazovnog procesa graditelja na istraživanoj teritoriji, da bi se zaustavio sve agresivniji odnos čovjek prema sopstvenom okruženju i prirodi. Sujeta i agresivnost posledica su moći i želji da profitira po svaku cijenu i ovlada drugima. Nije zanemarljiva činjenica da su u prvom dijelu 20. vijeka, civilizacije pokrenuli dva svjetska rata, te da rizikuje da dođe do samouništenja. U stvari bio je to vid klasične otimačine i lake zarade na tregediji drugih naroda. Princip je bio, zavadi pa vladaj, u ime nacističke ideologije. Trenutno u svjetu ponovo važe neka druga pravila, da se ljudima nametne volja moćnih – onih koji posjeduju značajan kapital i vladaju svijetom iz sjene. Sve češće se pitanje prenaseljenosti planete riješava u javnosti svođenjem na prihvatljiv broj, zlatnu milijardu ili čak pola milijarde podobnih. Gle čuda to je način da se u ime mira i humanosti, ratom i nasiljem dođe do rješenja. Savremeni čovjek je zbunjen, te se najčešće opredjeljuje za zdrave, prirodne i obnovljive, tkz. zelene građevinske materijale koji su alternativa standardnom betonu, smatraju se prihvatljivim pogledom u budućnost, gdje zdravi betoni i sprezanje betona sa drvetom i drugim prirodnim i zdravim materijalima preuzma primat.[21]

Poštovani profesore, zahvaljujem se na izdvojenom vremenu i detaljnom izlaganju.

Bilo mi je zadovoljstvo da otvorimo ovo kompleksno pitanje. Nadam se da sam bar malo osvijetlio ovu zanimljivu temu. Pozivam sve graditelje da se aktivno uključe, kako bi u narednim brojevima, korak po korak, zajednički rješavali brojne dileme i unapredili sopstvene spoznaje, te ih prezentovali široj javnosti. Slažem se sa Albertom Einsteinom da “Jedino što je vrijedno u životu je intuicija.” Vođeni ovom misli, mi intuicijom spoznajemo svijet oko nas, dok izgrađujemo most između svjesnog, opažajnog i dubokih slojeva našeg bića. Oni su univerzalni izvor znanja i rješenja. U procesu traganja za podsticajnim mjestom, zdravim i humanim materijalom budućnosti, mi učimo iz greška i propusta. Instinkt nam daruje moguće rješenje – koje nije ni znanje, ni pamet, neki virtuozni talent ili naslijeđeni gen. To je nešto što svi imamo, ali ga mnogi ljudi rijetko koriste. Zato vjerujte svom instinktu: Dobro došli u časopis Mbeton da ga zajednički izgrađujemo za dobrobit novih generacija. Ne zaboravite da je prirodni cement podarila priroda, a od njega su izgrađene podsticajne građevine i mjesta za budućnost, na zdravim osnovama. Nažalost, borba za profit i masovnost proizvodnje je ljudska sujeta, koja je razvoj betona preusmjerila u drugom pravcu. Pokrenuli smo proces – dobro nam došli sa sugestijama i prijedlozima.

Beograd, grad nad vodu nadnet, još se nije setio kako da na vodu siđe. Bogdan Bogdanović

Danas, ali i u budućnosti je neophodna upotreba: prirodnih, zdravih, obnovljivih, pametnih i održivih materijala, kao potreba i imperativ današnjeg doba. Od svih učesnika u procesu građenja treba da se zahtjeva poštovanje bioklimatskih principa, kako bi smanjili pritisak na prirodu i sopstveno okruženje. Graditelj današnjeg doba morali bi da spoznaju brojne zakone prirode i otkrivaju tajne njenog čudotvornog tvorca.

[1] Graditeljstvo jeste umjetnost, nauka i tehnika istovremeno – produkt stvarnosti i čovjekove moći da stvara i gradi u prostoru. Svojim stvaralačkim duhom i maštom čovjek nastoji uskladiti prirodnu i izgrađenu sredinu sa svojim potrebama i vizijama razvoja, tj. stvara ugodan, čulan i inspirativan prostor za život. Često graditeljstvo poistovjećuju sa pojmom arhitektura, jer ono i podrazumijeva sve te aktivnosti, cio stvaralački proces u kome jesu integrisana sva suštinska pitanja postojanja.

[2] Vidi više u knjizi, Milenko Pržulj, Mostovi, koncipiranje, projektovanje, konstruisanje, pouzdanost, građenje, gospodarenje, obnova, Udruženje Izgradnja, Beograd, 2014. str. 1-719,

[3] Vidi više u knjizi, Milenko Stanković, Arhitektura i čula, Arhitektonski elementi i strukture objedinjeni promišljanjem o unapređenju stvaralačkog procesa, Univerzitet u Banjoj Luci, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Grafid, Banjaluka, 2012. str. 1-335.

[4] Vidi više, u poglavlju, knjiga, Radovan Elez, Teslina doktrina o prirodi i čovjeku, Grafokomerc, Trebinje, 2006. str. 23-42.

[5] Vidi više, Ivo Andrić, Na Drini ćuprija, Istočno sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 2019. Str. 76. Zidani most na Drini spaja više od četiri vijeka dvije civilizacije, prkosno i stameno stoji kao čudo i ako je godinama trošio i osipao, oštećivan i rušen, ljudskom zlobom.

[6] Vidi više, https://www.cemex.hr/povijest-cementa-i-betona

[7] Vidi više, Sedam tisućljeta građenja betonom na tlu Jugoslavije, Jure Radić, Dostignuća Jugoslavije u betonskim konstrukcijama, Uređivački odbor: Mirko Aćić, Života Perišić; Jure Radić, Veselin Simović, Savez društva građevinskih konstruktera Jugoslavije, Zagreb, 1988.

[8] Vidi više, CECA – Cement and Concrete Association History of Concrete, London, 1974. Beograd 1930-2009,

[9] Vidi više, Mirko Aćić, Snježana Marinković, Sto godina nastave armiranog betona na Građevinskom fakultetu Univerziteta u beogradu 1910-2010, Beograd 2012, str. 17.

[10] Značaj Lepenskog vira leži u činjenici da su pronađeni arheološki dokazi o prvim sjedelačkim naseljima, tj. da je ljudska istorija krenula u novom pravcu u oblasti arhitekture i urbanizma – jer su planski podizali naselja, u razvoju tehnologije – jer su počeli računati vrijem uz pomoć prirodnih orjentira i u umjetnosti – jer su pravili figurine od pješčara.

[11] Vidi više, CECA – Cement and Concrete Association History of Concrete, London, 1974. Beograd 1930-2009, http://www.serbia.com/srpski/posetite-srbiju/kulturne-atrakcije/arheoloska-nalazista/lepenski-vir-najstarije-urbano-naselje-u-evropi/

[12] Vidi više, Aleksandra Banović, Alboinženjering, Beograd, 2009.

[13] Čovjek i okruženje u procesu stvaranja arhitektonske cjeline stupaju u složen međusobni odnos. Tu se raspoznaju tri stanja: prirodno (doline, rijeke, jezera, šume, planine i sl.), izgrađeno-fizičko (koje čini arhitektura) i socijalno (društvo i čovjek sa svim kompleksnim odnosima). Od rođenja do smrti ljudi stupaju u aktivnu interakciju sa kontekstom-prostorom. Izlaskom u realno okruženje kontinuirano se provjerava moć ljudi, kroz: potrebe, ponašanje i istraživanje, u namjeri da se razumije koncept i potencijali konteksta. Ljudi nastoje arhitektonski definisan-struktrurisan i organizovan prostor prilagoditi sebi. Čovjek koncept željenog prostora gradi kao aktivan korisnik. Na taj način se i sam izgrađuje. Kroz ovaj istraživački poduhvat nastoje se uočiti greške i propusti od procesa planiranja, projektovanja, izgradnje, održavanja do potrebe za uklanjanjem arhitektonskog djela. Postavljen je i cilj, te se traga za načinom kako ih svesti na minimum, tj. razumnu mjeru, uz korišćenje iskustvenih spoznaja i neprolaznih vrijednosti- nasleđa iz prošlosti, perioda juče i danas, da bi uspješnije planirali ono sutra.

[14] Vidi više, Milenko Stanković, edicija Iskustva graditelja, Narodno Graditeljstvo zapadne krajine u republivci Srpskoj (kraj 19. i početak 20. vijeka), Književna zadruga Republike Srpske 2003., str. 1- 276.

[15] Vidi više, Milenko Stanković, edicija Iskustva graditelja, Harmonija i konflikti u prostoru, Arhitektonsko-građevinski fakultet, GrafoMark, Banjaluka, 2007., str. 1-302.

[16] Vidi više, Mirko Aćić, Snježana Marinković, Sto godina nastave armiranog betona na Građevinskom fakultetu Univerziteta u beogradu 1910-2010, Beograd 2012., str. 1-367.

[17] https://www.tportal.hr/biznis/clanak/gradevinski-materijali-koji-su-bolji-od-klasicnog-betona-20171120?meta_refresh=1

[18] Vidi Projekat “Male intervencije u prostoru” kao dio puno šire i sistemske vizije urbane transformacije grada Banje Luke, i dio je Strategije razvoja grada Banja Luka 2018.- 2027. Tim je razvio MI metodologiju koja je fokusirana na transformaciju prostora malih razmjere i u sklopu malih ﬁnansijskih okvira, gdje ova transformacija, s druge strane, može proizvesti postepene i značajne pozitivne efekte na urbanu cjelinu grada. U skladu s tim, Male intervencije se posmatraju kao mreža događaja, prije nego kao skup sporadičnih dizajn rješenja. Rezultat projekta “Male intervencije u prostoru” je publikacija pod nazivom Studija za aktiviranje potencijala javnih prostora Banja Luke – metodologija. Više na sajtu: http://aggf.unibl.org/sr/djelatnost/izdavastvo/naucne-publikacije

[19] Vidi više, https://www.naturallywood.com/project/brock-commons-tallwood-house/, studentski dom u Vankuveru kanada, sa 18 spratova napravljen od drveta sa betonskim jezgrom

[20] Vidi više, Milenko Stanković i dr. Promišljen koncept škole-Doprinos sistemu obrazovanja, Zbornik međunarodnog naučno-stručnog skupa Arhitektura i urbanizam, Građevinarstvo, Geodezija-Juče, Danas, Sutra, Univerzitet u Banjoj Luci, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Banjaluka, 2011, str.145-152

[21] Autor ovog teksta je u prirodnom rezervatu Jahorina, izgradio vikend kuću, od drveno cementnog bloka, sa prirodnim i energetski efikasnim materijalima, kao ispitnu laboratoriju znanja, koja je u praksi premašila projektne parametre. Na taj način na sebi testirao primjenjene savremene materijale, kako bi ih mogao preporučiti budućim klijentima. Vidi više, kuća 59 Jahorina.

[22] Vidi više, Mirko Aćić, Snježana Marinković, Sto godina nastave armiranog betona na Građevinskom fakultetu Univerziteta u beogradu 1910-2010, Beograd 2012., str. 1-367.