Oduvijek me privlačio spoj tehnike i umjetnosti, što zapravo i jeste arhitektura – svijet u kojem spajaš korisno i lijepo.

Miloš Petrović je crnogorski arhitekta. Rođen je 1997. godine u Kotoru, a odrastao je u Budvi. Zvanje Magistra arhitekture stekao je na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici (UCG). Osim Podgorice obrazovanje je sticao i u Italiji na Politecnico di Bari-ju. Od 2020. godine član je arhitektonskog studija Enforma. Projektuje uglavnom javne zgrade, hotele i stambene kuće na crnogorskom primorju.

Miloš Petrović je naš sagovornik u narednim redovima. Crnogorski arhitekta koji je osim Podgorice obrazovanje sticao i u Italiji na Politecnico di Bari-ju. Od 2020. godine član je arhitektonskog studija Enforma u Kotoru. Razgovarali smo o ljubavi prema arhitekturi, projektima na kojima trenutno radi, a koji su u najavi, kako izgleda jedan njegov radni dan…

Za početak recite nam ko je Miloš privatno, a ko poslovno?

Moj privatni život se ne razlikuje puno od poslovnog. Kroz profesionalni razvoj se razvijam i na ličnom planu, jer arhitektura kao oblik stvaralaštva je svakodnevica koja me nadograđuje, pruža nove izazove i iskustva. Još kao student sam imao prilike da se uvjerim da je za našu struku jako bitna svestranost. Poznavanje kulture, istorije, zakona prirode kao i socijalnih aspekata drustva osnov su kvalitetne reakcije na kontekst i okruženje. Kroz posao i saradnju sa klijentima učim da su posvećenost, stpljenje i predanost jako bitni za međuljudske osnose. Kroz zdrav pristup zadacima, kako poslovnim tako i privatnim, ogleda se uspjeh. Trudim se da svoje slobodno vrijeme provodim najviše sa porodicom i bližnjima, da se bavim sportom i da putujem.

Otkud ljubav prema arhitekturi?

Ljubav prema arhitekturi se javila veoma rano. Jos kao dječak isao sam svakodnevno na gradilište dok se radila zgrada gdje danas stanujem. Volio sam da opažam, a posebno interesovanje privukla mi je dinamičnost rada. Svaki odlazak na to gradilište je donosio neki novitet i zabavu. Kasnije u osnovnoj školi sam na časovima geografije često zamišljao prostor i crtao osnove stanova. Drugari u školi su zapazili da moja sveska izgleda nešto drugačije od ostalih, te su im moje skice privukle pažnju. Svijest da je arhitektura moj poziv razvija se tek u srednjoj skoli. Poslednju godinu srednjoškolskog obrazovanja proveo sam pored gimnazije i odbojke kao sporta koji mi je bio podjednako bitan, u školi crtanja. Škola crtanja je bila priprema za fakultet, gdje sam vježbao slobodnorucno crtanje, logiku i razumijevanje prostora.

Kako je krenula vaša priča u svijet arhitekture?

Jako rano je uočena moja preciznost, posvećenost i talenat. Fakultet arhitekture je podrazumijevao dosta odricanja i neprospavanih noci. Oduvijek me privlačio spoj tehnike i umjetnosti, što zapravo i jeste arhitektura – svijet u kojem spajas korisno i lijepo. Sposobnost da ideju pretočiš u formu koja ima određenu namjenu je nešto što me pokreće i motiviše da stvaram. Ovaj posao morate prije svega da volite, ukoliko želite da uspijete. A uspjeh se mjeri u tome da pronađete sebe i svoj stil. Kada ste sigurni u sebe i imate jasan stav, vaši klijenti vam vjeruju i prepustaju potpunu kreativnu slobodu.

Gdje danas radite, recite nam više.

Dio sam tima arhitektonskog studija „Enforma“ u Kotoru. Privilegija je raditi u timu mladih, ambicioznih inženjera čija ideja jeste oživljavanje savremenog pristupa u procesu kreiranja. Trudimo se da pratimo nove trendove i uvodimo inovacije. Timski rad je oduvijek bio važan u studiju. Zajednički trud i posvećenost u nalaženju rešenja je preduslov za uspješne realizacije arhitektonskih poduhvata. Novi projekti su novi izazovi za nas, a mi ih prevazilazimo tako što učimo jedni od drugih, razmijenjujemo iskustva i znanje.

Na kojim projektima trenutno radite, a koji su u najavi?

Tokom mog dosadašnjeg angažmana u studiju imao sam prilike da radim na projektima različitih tipologija. Uglavnom su to bili objekti stanovanja – zgrade i vile na crnogorskom primorju kao i ugostiteljski objekti – hoteli. Za naš studio je veoma bitan inovativni pristup projektovanju, koji se ogleda u jedinstvenom izrazu, formi koja se kosi od ustaljenih struktura koje nas u većem dijelu okružuju. Trenutno radim na projektu hotela na primorju i na projektu Luštica Bay koji je u ovom momentu jedna od najvećih investicija u Crnoj Gori. Pored navedenih primarnih projekata uvijek postoje i manji na kojima paralelno radim. Jedan od takvih je i Yoga Retreat Centar na Njegušima.

Kako izgleda jedan vaš radni dan?

Svaki radni dan je dosta dinamičan i izazovan. Rutina je rijetka, jer projekti podrazumijevaju više faza – od koncepta, razrade, grafike, pa sve do detalja i izlaska na teren. Velikim dijelom radim idejna rešenja, stoga moj radni pristup često počinje analizom same lokacije. Ispitivanje terena i analiza osnovnih urbanističkih parametara su polazna tačka za svaki projekat. Dalje se bavim volumenom i reakcijom forme na zadati kontekst kao i razradom funkcije objekta. Veoma mi je bitno da ideja proizilazi iz jasne namjene za stvaranjem nečega šsto odgovara projektom zadatku, samoj lokaciji ali ujedno i željama investitora.

Šta je za vas najvažnije za jednog arhitektu?

Arhitekta mora da ima smisao, osjećaj za prostor i jasan stav. Klijentu mora da uliva povjerenje, da pruža kvalitet. Također bitna stavka je istrazivački duh. Arhitekta mora da bude uvijek u koraku sa vremenom, novitetima i tehnologijom, kako softverski tako i u poznavanju materijala i normi.

Koji su najčešći izazovi/problemi s kojima se susrećete u radu?

Najveći izazov u ovom poslu je originalnost i pružanje noviteta. Bitno je ostati prepoznatljiv i dati lični pečat kroz svaki projekat. Što se problema tiče izdvojio bih poteskoće u saradnji sa klijentima. Nerazumijevanje klijenata ponekad proizilazi iz njihove nedovoljne prisutnosti u sami proces stvaranja. Zbog toga je jako bitno da arhitekta bude stpljiv, uvjerljiv i odgovoran. Nelegalna gradnja ostaje i dalje veliki problem kao i standard usluga naše struke. Smatram da arhitektura ekonomski nije pozicionirana na tržištu na zavidnom nivou. Ukoliko se svi potrudimo da unaprijedimo standard, ozbiljnost projektovanja i izvođenja radova biće na višem stepenu. Time će se povećati svijest kolika je zapravo odgovornost našeg posla.

Prema vašem mišljenju kakva je arhitektura u Crnoj Gori?

Društvo oslikava arhitekturu jednog grada, države. Arhitektura u Crnoj Gori je posledniča krize kulturološkog, političkog i ekonomskog identiteta, odnosno sistema u kojem živimo. Kada pogledamo u prošlost, vidimo dosta kvalitetnih djela gdje su nastajali čovjekomjerniji gradovi i urbanistička rešenja za razliku od današnjice. Danas veliki problem predstavlja nepoštovanje normi kao i neadekvatna reakcija na sami kontekst. Sa druge strane opet pozitivne strane su što polako počinjemo da pratimo savremene principe. Nastaju održivi, inovativni objekti koji svojim funkcijama prate naprednije sisteme.

Za kraj, imate li neku poruku za naše čitatelje?

Koja god profesija da bude vaš izbor u zivotu, najbitnije je da volite ono što radite. Svaki posao zahtijeva određeni trud i posvećenost. Stoga ne treba gledati na to da li vaša buduća profesija donosi samo ekonomski prosperitet, već kada uočite određeni talenat i zainteresovanost njegujte to. Ljubav prema profesiji je jedini ključ ka uspjehu.