Miron Ibrahimpašić: Svaki projekat je novi izazov

„Osnovna zadaća svake kuće je da ti pruži intimu, zaštitu, da se u njoj osjećaš sigurno i zadovoljno. Ta veza vanjskog i unutarnjeg svijeta isprepletena je sa svim sadržajima i potrebama čovjeka da se u svakom trenutku osjeća da je dio prirode, a u isto vrijeme dovoljno intiman i svoj. “

Intervju: Miron Ibrahimpašić, IN/OUT arh. studio

Miron Ibrahimpašić rođen je 1975. godine u Bihaću. 2005. godine završio je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. U toku studiranja proveo je godinu dana na Fakultetu za Arhitekturu u Barceloni gdje je radio u Općini Barcelona u sektoru Urbanističkog projektovanja radeći na raznim urbanističkim projektima. Nakon završetka studija počinje raditi u Studiju Zec, Amira Vuka gdje ostaje do 2008. godine. Te iste godine pokreće vlastiti In/Out Arh, sa sjedištem u Bihaću. Uspješna realizacija projekata postignuta je u saradnji s kvalificiranim savjetnicima, odgovornim za različita područja dizajna, provedbe projekata, nabavke različitih materijala i opreme, tehničke podrške i slično. Naše najveće zadovoljstvo je zadovoljni klijent. Naša nagrada je prostor, kuća koja nakon nas živi svoj život, stari, umire i ponovno se rađa. Glavni interes našeg dizajna su klijenti i njihove želje. Rad se temelji na međusobnom povjerenju između klijenta i dizajnera, često i prijateljstvu, što kao rezultat ima uspješnu realizaciju projekata.Za časopis m-Kvadrat govori o arhitektonskoj sceni u BiH, omiljenim arhitektonskim zadaćama, aktuelnim, te budućim projektima…

U aprilu prošle godine održana je izložba „PRESJEK 09/19“ u svrhu obilježavnja jubilarnih deset godina od osnivanja studija. Možete li za naše čitaoce ukratko sažeti sa kakvim ste se sve izazovima susretali u deset godina intenzivnog rada?

Uvijek je dobro napraviti svojevrsni presjek rada, zaokružiti jedan period i pogledati u prošlost. Deset godina od osnivanja studija, a više od petnaest godina profesionalnog rada. Izložba je dobra prilika da se prisjetite onih najbitnijih projekata, finih trenutaka, dragih ljudi i interesantnih mjesta. Svaki projekat je novi izazov i to je ono što je možda i najinteresantnije u ovom poslu. Niti jedan projekat nije isti, uvijek je neko drugo vrijeme, drugo mjesto i neki drugi uvjeti pa samim tim i izazovi s kojima se susrećete su višestruki. Nekad su to ograničenja određena urbanističko tehničkim uvjetima, nekad je to nedostatak finansijskih sredstava, posebni zahtjevi investitora, često su to rokovi koji su uvijek nategnuti do te mjere da niste ni počeli raditi na projektu, a već ste ga trebali predati. Ako gledamo sa tehnološke strane, ti procesi su kod nas sigurno na jednom nižem nivou nego što je to slučaj u razvijenijim zemljama tako da kad se svi ti izazovi objedine i kad se sa ove tačke pogleda u nazad možemo biti zadovoljni sa onim što smo napravili i što je ostalo iza nas.

Bili ste uključeni u dosta projekata. Kada bi mogli istaći jedan koji je ostavio poseban utjecaj na Vas, koji bi to bio?

Pa ne bih da zvuči kao floskula, ali sigurno je teško izdvojiti jedan projekat i za njega reći da je poseban i drugačiji, jer svim projektima pristupamo na isti način, ali za projekat Stambeno-poslovne zgrade „Koncept stanovi“ u Bihaću mogao bih reći da je ostavio svojevrsni utjecaj na naš studio i na mene lično, jer se radilo o jednom od prvih realiziranih projekata kolektivnog stanovanja sa posebnim osvrtom na kvalitet života, odnos prema ambijentu, okolini, energetsku učinkovitost visokog razreda, detalje na fasadi, zaštita od sunca i sl.. Odlična suradnja sa investitorom je imala za rezultat odličnu realizaciju.

Koliko izrađenih projekata zapravo brojite iza sebe?

To je zaista veliki broj što manjih što većih projekata, sigurno više stotina projekata enterijera, arhitekture na svim nivoima obrade i sadržaja projektne dokumentacije. Uvijek je u opticaju petnaest do dvadeset raznih projekata i zadataka, jedni se završe, druge počnemo raditi i tako u krug. Često znamo u šali reći da kad bi radni dan trajao 24 sata opet bi lovili posljednje sekunde sudijske nadoknade za predaju projekta.

Prije nekoliko godina ste za m-Kvadrat istakli kako „moramo početi da poštujemo svoj rad, svoje vrijeme i znanje…, moramo se početi baviti arhitekturom, moramo se izboriti za njenu kulturnu, društvenu i političku ulogu“. Mislite li da se danas arhitektonska scena u BiH uhvatila u koštac sa stvarnim problemima?

Nažalost nije. Problemi su isti, i dalje nemamo komoru arhitekata, nemamo pravno tijelo koje će nas zastupati. Na sceni je neuređen sistem vrijednosti koji iza sebe ostavlja nered u prostoru. Ne možemo očekivati da nas neko drugi cijeni i poštuje kad to nismo sami u stanju da radimo. Vrlo malo pričamo o prostoru, o potrebama prostora, pokoravamo se politikama koje su na sceni, mašemo glavama i nemamo stav. Rijetki su primjeri građanskog aktivizma u sprezi sa strukom, ali i oni nažalost završe neslavno, primjera je mnogo od sarajevske Hastahane, pa dalje. Nemamo prostor u javnim servisima (radiju, televiziji) da pričamo o arhitekturi i ne možemo očekivati da građani razumiju problem prostora, odnosa prema njemu, prema arhitekturi i njenom istorijskom i kulturnom nasljeđu. Stiče se dojam da su arhitekti samo jedna karika u nizu koja je potrebna da bi se posao „legalno“ završio, a nikako karika bez koje se ne može ni početi ni završiti cjelokupni proces planiranja i gradnje. Za ilegalne graditelje, a takvih je i previše arhitektura i arhitekti ne postoje kao ni nadležne službe. Često kolege sebi dozvole da budu uvučeni u takve procese i na taj način doprinose potpunoj degradaciji struke.

Iza sebe imate veliki broj realizovanih enterijera, rezidencijalnih i komercijalnih prostora. Da li Vas ovaj kompleksni pristup izdvaja od klasičnog arhitektonskog studia?

Naš uži tim trenutno pored Neire i mene broji još dva inžinjera arhitekture i u suradnji sa našim vanjskim suradnicima iz oblasti konstrukcije, instalacija, geomehanike, produkt dizajna, grafičkog dizajna, izvođačima, zanatlijama i ostalim nama srodnim granama se trudimo da kroz jedan interdisciplinarni pristup radimo na našim projektima.

Svaki zadatak je poseban i od svakog suradnika možeš i moraš nešto novo naučiti kao i podijeliti svoje znanje. Ta stečena znanja i iskustva koja su rezultat ovog pristupa su najveće naše zadovoljstvo. Kroz naš studio je prošao određeni broj mladih inžinjera i svaki od njih je otišao dalje u svoje nove poslovne pobjede sa puno praktičnog znanja, naučeni da na svaki projekat gledaju kao na cjelinu. Nemoguće je napraviti dobru kuću, a da niste ujedno riješili njen enterijer, da ne znate kako ona korespondira sa okolinom i obratno.

Koje arhitektonske zadaće Vas najviše zanimaju?

Svaki zadatak je zanimljiv, jer je drugačiji. U posljednje vrijeme zahvaljujući ekspanziji turizma u ovom dijelu BiH projektirali smo jedan određeni broj individualnih stambenih objekata koji osim svoje osnovne svrhe, smještaja i odmora, moraju da zadovolje i potrebe individualnog stanovanja u kontinuitetu. Osnovna zadaća svake kuće je da ti pruži intimu, zaštitu, da se u njoj osjećaš sigurno i zadovoljno. Ta veza vanjskog i unutarnjeg svijeta isprepletena sa svim sadržajima i potrebama čovjeka da se u svakom trenutku dana osjeća da je dio prirode, a u isto vrijeme dovoljno intiman i svoj.

Otvoreni, a u isto vrijeme i zatvoreni prostori koji dijele to „javno“ od „intimog“ su posebne tačke koje spajaju i koje inspirišu. Potreba za takvim prostorima je posebno bila naglašena u vrijeme karantena izazvanog pandemijom COVID-19 kad smo svi morali ostati kući. Ko je imao mogućnost da si život organizuje na takav način sigurno je lakše i kvalitetnije prošao kroz taj period.

Da li ste se u svom radu suočavali s nekim problemima i kako oni utječu na daljnji tok projektiranja i gradnje?
Problemi su sastavni dio svakog posla. Na početku profesionalnog rada oni su uvijek veliki i izgledaju nesavladivi, kraj svijeta, ambis iz kojeg nema povratka.
Vremenom oni postaju jednostavniji pa čak do te mjere da ono što je nekad prestavljalo problem danas je savim normalna novonastala okolnost. Često na gradilištu izvođači znaju reći „Imamo problem, ne možemo napraviti to i to..“. Naš odgovor bude „To ne može biti problem, to samo može biti novi projektni zadatak za novo, bolje rješenje“.

Izrada tehničke dokumentacije za „MEĐUNARODNI AERODROM BIHAC“, koja u saradnji dva biroa nosi i vaš potpis privodi se kraju. Kako je došlo do Vašeg angažmana na ovako važnom projektu i kako ste odgovorili na projektni zadatak?

Priča oko Bihaćkog aerdoroma traje već par godina i sad je u završnoj fazi što se tiče projektne dokumentacije i dozvola. Naš partner na ovom poslu je firma Euroing doo iz Bihaća koja zajedno s nama u konzorciju od prvog dana predano i stručno radi svoj dio posla oko saobraćaja, piste, instalacija, geomehanike, okolinskih i svih ostalih potrebnih dozvola, studija i analiza.

Mi smo taj posao dobili na konkursu gdje smo osvojili prvo mjesto, a kasnije i ugovor za izradu kompletne projektne dokumentacije.

Kao i svaki veliki infrastrukturni projekat prati ga dosta saglasnosti od vodnih dozvola, okolinskih dozvola, javnih rasprava i sl tako da je put do urbanističke saglasnosti bio duži nego što je to uobičajeno ali je i ta dionica uspješno savladana. Sad smo završili glavni projekat i investitor će uskoro dobiti i građevinsku dozvolu tako da može krenuti u završnu fazu traženja partnera u izgradnji.

Projektni zadatak sa početka konkursa i projekat koji smo mi na kraju isporučili se u dobroj mjeri razlikuju, a to je posljedica našeg predanog rada, konstantnog istraživanja, kontaktiranja stručnih suradnika iz raznih oblasti, ukratko taj interdisciplinarni pristup projetiranju se u najboljoj mjeri oslikava na ovako jednom kompleksnom zadatku gdje se konstantno uči, usavršava i svo to usvojeno znaje primjenjuje. Cijeli kompleks sadrži deset objekata potpuno različitih namjena i veličina. Svaki od njih ima svoje norme i standarde a sve u svrhu odvijanja nesmetanog i bezbjednog avio saobraćaja. Zaista jedan zadatak koji nemate često priliku da radite na ovom nivou i na to smo posebno ponosni.

 

River Dock priča je privedena kraju. Pored cafe-restorana, otvorenih terasa i Food Cornera, ono što plijeni pažnju je i sama forma objekta. Možete li nam reći nešto više o ovom projektu?

River Dock je jedna fina turističko-ugostiteljska priča naših starih poslovnih partnera i nastavak je priče hotela Emporium koji smo za iste investitore radili još 2010 godine.

Smješten je na ulazu u Bihać u selu Ripač uz magistralnu cestu. Naselje Ripač datira još iz željeznog doba I jedno je od najstarijih takvih nalazišta na ovim prostorima. Specifično je po svojim sojenicama I načinu gradnje na vodi. Poznati graditelji sojenica je bilo Ilirsko pleme Japodi koji su naseljavali ovo područje. Specifičnost kulture stanovanja Japoda predstavljaju i sojenička naselja na rijeci Uni. Sojenice su kuće izgrađene od drveta iznad vode, na hrastovim sohama (pilonima) zabijenim u dno rijeke.
Ova naselja datiraju još iz 7 vijeka pne. Ovakav način gradnja se zadržao i dan danas u područjima koja su podložna plavljenju kao što je naša predmetna lokacija.

Objekat smo izdigli na kotu iznad plavnih voda, na betonske stupove i na tim stupovima po uzoru na sojenice gradili naš objekat. Karakteristika sojenica iz ovog područja su bili dvovodni drveni krovovi pokriveni slamom, drvne fasade. Dvovodni krovovi su također prepoznati i kao najčešća forma završetka individualnih stambenih objekata u neposrednom okruženju. Dinamična linija krovova vodi od najvećeg koji natkriva dio café restorana do dva manja krova koja natkrivaju kuhinju. Drvo kao jedan od neizbježnih materijala za gradnja kraj rijeke je osnovni element na fasadi. Javlja se u vidu vertiklanih drvenih štafli rapsoređenih na jednakoj udaljenosti koje na poseban način naglašavaju formu ranije zadanu koisinama krovova.
Unutrašnjost objekta i sam enterijer su u potpunosti ogoljeni, krovna konstrukcija je ostavljena vidna, stubovi u sirovom betonu, pod od ferobetona, zidovi malterisani završno obrađeni sa običnim gleterom u kombinaciji sa drvenim parketom u središnjem dijelu oko centralnog stola.

Strop je kombinacija metalnih profila i armaturne mreže kroz koju se prepliću bršljenovi i zelenilo koje se ujuedno stapa sa okolnim zelenilom rijeke i prirode. Drveni stolovi, drvene vertikalne letvice, tekstilne zavjese, platnene stolice drsko prkose grubom kosturu u koji su ubačene i u kombinaciji sa ambijetalnom rasvjetom stvaraju ugodan prostor prepun sitnih detalja.
Cijeli kompleks sadrži još i splavove na rijeci Uni, terase nad vodom, izdvojen objekat Food Corner, pješačke staze, fontana, lađe na kojima možete uživati u najboljim jelima i sl.. Sve u svemu jedna drugačija turistička ponuda u ovom dijelu BiH sa tradicionalnim principima gradnje u novoj savremenoj formi.

Možete li za naše čitaoce otkriti na čemu trenutno radite i šta u budućnosti možemo da očekujemo od Vašeg studija?

Trenutno smo angažirani na više poslova od kojih bi izdvojio stambeno-poslovne zgrade koje su u fazi izgradnje; Ozimice One, City Stan u Bihaću, K1 u Bužimu, individualni stambeni objekat Kuća L, caffe bar Armani u Velikoj Kladuši itd..

Za naše investitore iz Austrije u kontinuietetu radimo stambene i manje poslovne objekte u Klagenfurtu, Villachu, Moščeničkoj Dragi u Hrvatskoj.
U skorijoj budućnosti imamo plan da dio naše usluge a koja je vezana za enterijere i završno opremanje proširimo sa uslugom zastupanja i prodaje određenih brendova kako bi našim klijentima olakšali nabavku i ugradnju završnih materijala koje je teško nabaviti u ovom dijelu BiH.

print