Zavisno od projekta i konteksta biraju različit pristup gdje nastoje napraviti sintezu različitih inputa.

Pet mladih arhitekata i niz stručnih saradnika čine tim arhitektonskog studija Sinteza iz Visokog u BiH. Naša redakcija sa ovim timom ima profesionalnu i odličnu saradnju, te ste u ranijim brojevima časopisa čitali o određenim projektima koje je realizovao ovaj studio. Ipak, u ovom broju smo htjeli da predstavimo tim koji stoji iza svega toga, da razgovaramo o arhitekturi, uzorima, inspiraciji i slično. Kontaktirali smo Jasmina Sirču i kao uvijek do sada, rado je pristao, a o čemu smo razgovarali čitajte u narednim redovima.

Sineteza tim: Zerina Hrnjić, Emir Pulo, Jasmin Sirčo, Ilma Sirčo, Nejra Hasandić

Intervju: Jasmin Sirčo, Sinteza Visoko, BiH

Za početak, predstavite nam kratko vaš studio i tim koji ga čine?

Sinteza je arhitektonska praksa sa fokusom na urbanizam, arhitekturu i dizajn. Naš tim prvenstveno sačinjava pet mladih arhitekata i niz stručnih saradnika. Sintezu je 1989 godine osnovao moj otac Zijad Sirčo i kroz dugogodišnji rad i saradnju sa investitorima i saradnicima nastojao razviti specifična arhitektonska i urbanistička rješenja. Rješenja koja su obično i praktična, koja nastoje dopuniti prostor u kojem se trebaju nalaziti.

Recite nam, šta je najvažnije u vašem poslu?

Kroz odgovoran pristup prema prostoru, struci i investitorima trudimo se da projektima poboljšamo prostorno iskustvo i zatečene odnose. Dobra osnova za svaki projekat je razumijevanje procesa projektovanja: projektnog zadatka, okolnosti, lokacije-zajednice i komunikacija… Kroz razumijevanje ovih procesa nastaje projekat.

Vaš studio postoji dugi niz godina. Recite nam kako je tekao proces rada, uspjeha i dokazivanja na tržištu? Koliko je bilo zahtjevno i šta vam je pomagalo?

Svaki novi zadatak početak je za sebe. Kroz svaki zadatak potrebno je ponovo dokazati se i proces dovesti do kraja. Naš rad je dobar koliko i posljednji projekat.

Proces izgradnje je često višegodišnji i prolazimo put od projektnog zadatka, idejnog projekta, dobijanja dozvola, javnih rasprava, preko glavnog projekta i konačno  izgradnje. U tom procesu često dođe do izmjena, dopuna i ogromna razlika je u tome da se od idejnog projekta i koncepta uspije realizovati i izvesti objekat, naročito u kontekstu izgradnje u BiH. U  tom procesu ključna je komunikacija. Komunikacija između investitora, arhitekte, izvođača… i u projektima u kojim se dogodi dobra komunikacija u kojoj su svi usmjereni u istom pravcu, dobijaju se i dobri rezultati.

Šta vas kao tim najviše inspiriše?

Novi projekti, inspirativni konteksti, specifični zahtjevi lokacije i investitora, a vrlo često i ograničenja mogu biti odličan izvor ideja. Zavisno od projekta i konteksta biramo različit pristup gdje nastojimo napraviti sintezu različitih inputa. Ideje obično nastaju u suprotstavljanju različitih inputa i spajanju naizgled nepovezanih dijelova između: koncepta-konteksta, specifičnosti – ekonomičnosti, suptilnosti – agresivnosti, regionalnosti – univerzalnosti, projektnog zadatka – prostornih mogućnosti,

Koji su to projekti koji su vam posebno ostali u sjećanju, a koji su to koji su vam bili najzahtjevniji?

Obično projekti koji pomjeraju naše granice, traže od nas da napravimo iskorak i koji traže dugoročnu pripremu-istraživanje su oni projekti koji ostave najveće utiske.

Radeći na projektu E-A za dogradnju administrativnog središta firme, suočili smo se sa problemom premoštavanja raspona iznad postojećeg montažnog objekta, a prema zahtjevu investitora bez intervencija na njemu. Rješenje smo pronašli u izvođenju rešetkastih nosača u visini etaže i izvođenju čeličnog pravougaonika 27.00 x 11.00 m oslonjenog na dvije tačke, gdje se dobio slobodan transformativni prostor za potrebe proširenja administrativnog središta.

Specifičan i zahtjevan projekat na kojem smo radili u proteklom periodu je i sanacija krova i ekonomskog bloka na objektu Šerafudin Bijele džamije u Visokom. Bijela džamija je jedan od najznačajnih objekata moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini. Uz kordinaciju sa autorom prof. Zlatkom Ugljenom,  radili smo na projektu sanacije (zamjene naknadno postavljenog bakrenog pokrivača i vraćanju karakteristične bijele boje pomoću savremenih tehnologija izvođenja i materijala), te adaptaciji sanitarnog i ekonomskog bloka objekta. Smatramo da je naša uloga-arhitekata u promišljanju prostora i izgradnji novih struktura izuzetno bitno, ali isto tako da očuvanje postojećih objekat od izuzetne vrijednosti treba da bude jedan od naših primarnih zadataka.

Na projektu stambeno-poslovne zgrade Prijeko imali smo priliku da počnemo izgradnju prvog objekta na prostoru iznad kompleksa KTK. Objekat je ujedno dio novog gradskog centra na ušću rijeka Bosne i Fojnice. Volumen je podijeljen u dva segmenta, gdje je desni bijeli kubus oslonjen na stubove. Objekat je smješten na padini i pomoću rampe i stubišta pristupa se ulazu u zgradu. Zgrada dobija jedno novo mjerilo i formu u odnosu na postojeće strukture, gdje smo nastojali ostvariti dijalog sa prirodnim okruženjem i novim urbanim strukturama.

Koliko je važna edukacija mladih kadrova i šta je prema vašem mišljenju kod edukacije mladih ljudi potrebno dodatno unaprijediti?

Edukacija je stalni proces, edukacija ne prestaje. Potrebno je izaći iz vlastitih okvira, ustaljenih pogleda i ostvariti interakciju, susrete i razgovore… Platforma poput Dana arhitekture Sarajevo i slični festivali mogu mnogo doprinijeti edukaciji i otvorenosti za nove ideje.

Također, edukacija je prvenstveno individualna inicijativa i potreba, gdje više znanje nije ekskluzivna kategorija pojedinaca ili elitnih univerziteta. Dovoljno je da imamo pristup internetu i ogromna količina podataka, predavanja, projekata i on line kurseva je dostupna. Ali u mnoštvu informacija i podataka, bitno je filtrirati informacije i imati usmjerenje.

Šta je za vas dobar arhitekta?

Arhitektura je jedno od sredstava za poboljšanje života ljudi. Arhitekta je osoba koja rješava problem, ali također osoba koja pronalazi problem, ukazuje na njega, diskutuje, nudi rješenja odnosno djeluje proaktivno i dio je zajednice.

Fleksibilnost i mogućnost transformacije pitanja šta je uloga arhitekte i šta arhitekta radi je ključno. Prema Peteru Druckeru „Jedina vještina koja će biti bitna u 21 stoljeću je vještina učenja novih vještina. Sve ostalo će ostati apsolutno zastarjelo“. Zadaci, sredstva i vještine arhitekata se konstantno mijenjaju i dopunjuju, ali sigurno da će odgovoran  pristup zadatku i etičnost predstavljati stalnu kategoriju koji će izdvajati dobru arhitekturu, u širem kontekstu.

Na kojim projektima trenutno radite, a šta vam je u planu?

Pored projekta invidualnog i koletivnog stanovanja na kojim radimo za nas je posebno interesantan projekat dječjeg obdaništa Prijeko. Objekat se sastoji iz više paviljona gdje svaki sadrži zasebnu funkciju i povezan je sa vanjskim dvorištem. Djeca unutar dvorišta su zaštićena, a ograda koja ide oko objekta poligonalno se uvlači, praveći mikro lokacije za odmor i zelenilo.

Objekat je već više od pet godinja u izgradnji, koja se često prekida zbog nedostatka novca, također dolazilo je i do česte izmjene izvođača radova. Radovi su ponovo nastavljeni i uprkos svim problemima nadamo se da će uskoro projekat biti kompletiran.

Ko vam je uzor od domaćih arhitekata, a ko od stranih i zbog čega?

Pitanja uzora u arhitekturi posmatramo sa aspekta utjecaja koji mogu biti trenutni, rukovođeni konkretnim zadatkom ili recimo utjecaji dobijeni tokom obrazovanja na fakultetu, razgovoru sa kolegama, predavanjima i slično. Arhitektura nikada ne počinje od nule, ona se uvijek nastavlja i ogleda u postojećim konceptima ostvarujući kontinuitet. Odličan primjer imamo u knjizi arhitekata Dušan Grabrijan i Juraj Neidhardt: „Arhitektura Bosne i put u suvremeno„, koja je i dalje izuzetno aktuelna i dobar putokaz.

Različiti utjecaji u arhitekturi su sve dostupniji i veći, profesija je danas zasigurno kompleksnija, složenija i također sklona manipulaciji. Potrebno je otići daleko više u istraživanju projekata i autora. Projekti koji se vrlo često kroz fotografiju prezentiraju  kao vrlo uspješni, u prostoru suočeni sa kontekstom i realnošću poprime drastične izmjene. Dobro je znati pozadinu i ako okolnosti to dozvoljavaju, posjetiti objekte, putovati i kroz lično iskustvo donositi zaključke.

Prema vašem mišljenju, kakva je arhitektura danas u BiH?

 Prekid u kontinuitetu i transferu znanja, uvjetovan proteklim ratom, ostavio je sigurno jednu veliku prazninu i na polju arhitekture i urbanizma u BiH. Mi pripadamo novijoj generaciji arhitekta, generaciji koja treba ponovo da izgradi sistem i strukture, a arhitektura je uvijek odraz društva i konteksta iz kojeg dolazi. Sistem koji se sastoji ne samo od pojedinačnih ureda, fakulteta kao rasadnika i matičnih jedinica, nego i platformi za razmjenu znanja, udruženja i komore koja će nam dati odgovarajuće uslove za radi i zaštititi našu profesiji ali isto tako i grad-prostor od nas samih. Dobar posao radi i AABH koja je u proteklih nekoliko godina ostvarila značajan napredak, ali taj napredak potrebno je da prati i razvoj stručnih časopisa, arhitektonske kritike, ali i povezivanje sa internacionalnom scenom… Trebamo pogledati šta arhitekti Bosne i Hercegovine mogu da ponude u odnosu na regionalni i evropski kontekst, te pokušati naći zajedničke vrijednosti. Prostor BiH u kojem je puno stvari nedefinisano i nedostaje, možemo posmatrati kao prostor mogućnosti  za radikalna unaprijeđenja.