Romantična predodžba lutanja i slobode odmicanja od poznatog i ustaljenog, sa minimalnim posjedovanjem želja je koju su gotovo svi iskusili u nekom trenutku svog života. Nomadski je životni stil tako privlačan jer predstavlja mogućnost bunta protiv simbola stabilnosti i trajnosti u korist istraživanja prirodnog okoliša i mogućnosti prilagođavanja različitim životnim uslovima s lakoćom. Ta je želja urodila pokretnim konstrukcijama koje se mogu pretvoriti u privremeni ured ili dom.
Nomadska arhitektura ideja je koju su dizajneri iznova i iznova preispitivali. Kao propagatori praktičnog života, poznato je i da dizajneri kombinuju učinkovitost urbanih stanova sa aspektima promjenjivog načina života. Od dizajniranja arhitekture koja nije fiksna, pa sve do istraživanja novih mogućnosti arhitekture na kotačima, ovi projekti redefiniraju značenje doma i dokazuju da je nomadski duh vrlo živ u današnje vrijeme.
Možda je jedan od prvih zapaženih primjera mobilne arhitekture u moderno izgrađenom okruženju Teatro del Mondo Alda Rossija, koji je izgrađen za Venecijansko bijenale 1980. godine. Iako ta konstrukcija nije bila dizajnirana za stanovanje, ona je sagrađena u brodogradilištu Fusina i vučena preko Jadranskog mora do Piazza San Marco radi javne izložbe. Ova plutajuća konstrukcija predstavljala je teatar kao arhitektonski objekt, ali njegova je prolazna priroda imala trajan značaj na razvoju tipologija plutajuće arhitekture, koje su se dalje razvile u stotine naseljenih domova, ureda i škola koje mogu plutati.
Arhitektura na kotačima ili mobilna arhitektura, još je jedna tipologija koja je nastala iz želje za avanturama. Ove se stambene konstrukcije mogu transportirati s mjesta na mjesto. Neki od najistaknutijih primjera uključuju sve popularnije “mikro domove” koji se uklapaju u program obične kuće, ali u dosta kompaktnijem prostoru. Mnoge su kuće manje od 40 kvadratnih metara i osiguravaju minimalni prostor za skladištenje, što znači da korisnici mogu ponijeti samo djelić svojih ličnih stvari. Ovi mikro domovi potiču socijalnu interakciju među ljudima.
Kad naši životi nisu koncentrisani na jednom mjestu, nomadska arhitektura ima mogućnost predložiti novi način života i potpuno transformisati način na koji jedemo, spavamo, radimo u svakodnevnom životu u pokretu. Potencijal ovih konstrukcija pokazuje kako arhitekti osmišljavaju kreativna rješenja za bijeg od naše moderne stvarnosti u potrazi za istraživačkim i ekološki uronjenim načinom života.