„Smatram da je najvažnije produbljivanje znanja i ići u korak sa svjetskim dostignućima i napredovanjem u nauci. “

Intervju: Prof. Dr.sci.Naida Ademovic, dipl.građ.ing.

Prof. dr. sci. Naida Ademović, dipl.ing.građ. vanredna je profesorica na Odsjeku za konstrukcije Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i na Interdisciplinarnom master studiju „Zaštita od prirodnih katastrofa“ na Centru za interdisciplinarne studije Univerziteta u Sarajevu. Također, predaje i na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univeriteta u Sarajevu. Ujedno je angažirana i kao naučni savjetnik na Institutu za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Doktorila je na temu „Ponašanje zidanih konstrukcija u BiH pri dejstvu zemljotresa sa stanovišta savremenih teoretskih i eksperimentalnih saznanja“ 2012. godine kao prvi doktorant iz te oblasti. Publikovala je više od 85 znanstvenih i stručnih radova u znanstvenim časopisima, konferencijama i simpozijima, autor je tri knjige iz oblasti inženjerskih metoda u dinamici konstrukcija, teorije elastičnosti, te nelinearne dinamike konstrukcija izloženih djelovanju ekstremnih prolaznih opterećenja. Član je Bosansko-Hercegovačke Američke Akademija Nauka i Umjetnosti (BHAAAS), Centralne europske asocijacije proračunske mehanike – iz Bosne i Hercegovine, (2015.-2019. godine), član upravljačkog tijela za COST projekat TU 1406 – Quality specifications for roadway bridges, standardization at a European level (BridgeSpec) i voditelj radne grupe za lučne mostove, te je uključena u nekoliko međunarodnih projekata između ostalog u projekat ReCotiP-”Razvoj armirano-betonskih elemenata i sustava s otpadnim prahom automobilskih guma-ReCoTiP” financiran od strane Hrvatske Zaklade za znanost. Za časopis m-Kvadrat, Ademović govori o svom istraživačkom i publicističkom djelovanju, važnosti teorijskog razmišljanja, građevinskom sektoru u našoj državi, …

Za početak, možete li se predstaviti za naše čitaoce? Ko je zapravo Naida Ademović?

Naida Ademović je veoma jednostavna i ja bih rekla neposredna i pristupačna osoba. Rođena sam u Sarajevo u porodici oca građevinskog inžinjera i majke advokata. Od ranog djetinjstva sam se opredijelila da idem tatinim stopama jer sam bila oduševljena njegovim radom u inostranstvo kao građevinskog inžinjera, te sam s njim obilazila njegova gradilišta – dalekovode koji su prolazili kroz pustinje. To me je sve oduševljavalo te sam željela nastaviti njegovim stopama. Također, tu je se rodila i moja posebna ljubav prema Africi. Tako, ja se opredjeljujem da idem tatinim a brat maminim stopama, mada u nekim trenutcima i kod mene „proradi“ pravni dio jer su i mamin i tatin otac bili advokati.  Osoba sam koja voli puno da radi, istražuje, jako puno toga me interesuje, a nešto što me u potpunosti ispunjava je upoznavanje drugih zemalja, kultura i tradicija. Tako da moje ime, Naida, se uvijek veže usko za putovanja, što bi rekli „ne drži me mjesto“.

Nedavno je objavljena knjiga na engleskom jeziku „Nonlinear Dynamics of Structures Under Extreme Transient Loads“ koju ste realizovali zajedno sa profesorom Adnanom Ibrahimbegovićem ,koji predaje na Sorboni i na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Kolika je važnost jednog ovakog naučnog djela?

Prije svega, moram istaći da sam počašćena da je eminentni prof. Ibrahimbegović izabrao mene kao koautora za pisanje knjige. Inače, zajedno sa prof.dr.sci.Ibrahimbegovićem, dipl.ing.građ., držim predavanja iz „Teorije elastičnosti i plastičnosti“ na GFUNSA studentima II ciklusa studija građevinarstva.  Smatram da je veoma velika važnost ovog djela za građevinske inžinjere, a pogotovo za mlade istraživače koji žele da se bave naukom i da svoja saznanja proširuju u tom smislu. Neophodno je istaći da prilikom rješavanja kompliciranijih problema moramo izaći iz zone konfora, odnosno da kažem rješavanja problema u domenu elastičnosti. Tada je neophodno da problem posmatrama u domenu nelinearnog neelastičnog ponašanja čime se u značajnom mjeri poboljšava naš model i približavamo se, koliko je to moguće, stvarnom ponašanju konstrukcije. Ono što je od velikih značaja u ovom domenu je analiza postojećih objekata, te analiziranje njihovog odgovora na različita ekstremna djelovanja, od potresa, požara, ekspozije itd. Analiziranje postojećih konstrukcija je mnogo kompleksnije u odnosu na projekovanje novih konstrukcija u skladu sa odgovarajućim propisima jer je jako puno nepoznanica od ugrađenog materijala, negovog stanja, da li je došlo do deteriracije i u kojem stupnju, itd.

Knjiga je promovisana na konferenciji „Eccomas MSF 2019“, koja se održala od 18.-20. septembra u Sarajevu. Možete li nam reći nešto više i o tome?

U periodu od 18. do 20 septembra 2019. godine u Sarajevu je organizirana konferencija „Eccomas MSF 2019“ koju je organiziralo Udruženje Univerziteta Sorbona, Građevinski fakultet i Mašinski fakultet Univerziteta u Sarajevu te Akademija Nauka i Umjetonosti BiH. Skup je po prvi put u Bosni i Hercegovini okupio velika imena kako domaća tako i strana koja se bave numeričkim modeliranjem čvrstih tijela i fluida. Naime, glavna ideja je bila da se ispitaju nedavna dostignuća u domenu mehanike i primijenjene matematike u trenutno vrlo aktivnoj istraživačkoj domeni modeliranja pri čemu se uzimaju u obzir različite razmjere (skale), te računanja u mehanici čvrstih tijela i fluida. Kada se govori o mehanici fluida neophodno je ukljičiti metode koje premošćuju pojave koje se događaju u više različitih razmjera (skala) u prostoru i vremenu i koje bi trebale biti u interakciji ili se obraditi istovremeno kako bi se dobila najpouzdanija objašnjenja. Ova vrsta problema zahtijeva razvoj i kombinaciju različitih analitičkih alata (homogenizacija, asimptotska analiza) i računskih metoda (paralelno računanje, stohastička analiza) kako bi se napredovalo prema trenutno relevantnim nelinearnim primjenama. Neophodo je istaći da do sada ne postoji snažna interakcija između stručnjaka koji se bave mehanikom čvrstih tijela koji uglavnom koriste metodu konačnih elemenata i stručnjaka koji se bave mehanikom fluida koji s druge strane koriste metodu konačnih volumena, s obzirom da svaki od njih posmatra problem iz svog ugla. Cilj ove konferencije je bio da se na jednom mjestu okupe stručnjaci iz obje oblasti te formira zdrava radna atmosfera za efikasnu i plodnu razmjenu ideja.

Sjećate li se svoga prvoga objavljenog teksta? Kako danas gledate na njega?

Da, sjećam se. To je bilo 2004. godine nakon velikog potresa koji se desio 26.12.2004. godine i pojave cunamija u Indijskom okeanu koji je usmrtio oko 275,000 ljudi, te nanio velike štete od Indonezije pa sve do Somalije. Tada sam pisala o uzrocima pojave cunamija kao i štetama koje je prouzročio. To je područje koje me je uvijek zanimalo, pa tako i na Rühr Universität, Fakultät für Bauingenieurwesen, u Bochum, Njemačka, gdje sam završila svoj postdiplomski „Master of Science in Computational Engineering“ predmet iz kojeg sam dobila čistu jedinicu (kod nas to je 10tka), bio je „Simulation of Earthquake Loaded Structures“.

Šta u vlastitome istraživačkom i publicističkom djelovanju smatrate najvažnijim?

Smatram da je najvažnije produbljivanje znanja i iću u korak sa svjetskim dostignućima i napredovanjem u nauci. Naravno, za nas je to malo teže s obzirom na mala ulaganja u naučno-istraživački rad. Prednost koju ja imam, s obzirom da sam jako veliki dio svog školovanja provela vani, jer sam završila i „Advanced Master of Science in Structural Analysis of Monuments and Historical Constructions – SAHC program“ (program SAHC je dobio nagradu EU za kulturno historijsko naslijeđe/Europa Nostra Award 2017), jeste međunarodna povezanost za znanstvenicima iz cijelog svijeta. U tom smislu razvila sam jaku međunarodnu saradnju i poznanstva koja mi omogućava da radim sa ljudima koji imaju mnogo veće znanje od mene i da na taj način stičem nova znanja iz dana u dan i usavršavam se u oblastima koja mene interesuju, te da kasnije ova znanja mogu prenijeti svojim studentima. Također, s obzirom na multidisciplinarnost svih problema dosta toga naučim od stručnjaka koji su vam moje oblasti, a smatram da je to od iznimne važnosti jer se ni jedan problem ne može gledati s jedne strane i iz jednog ugla. Kod nas postepeno ljudi prihvataju značaj ove interdisciplinarnosti jer da bi napravili jedan dobar naučno-istraživačni rad neophodno je da budu uključeni stručnjaci iz različitih oblasti.

Koliko je u građevini, prema Vašem mišljenju nužno teorijsko promišljanje?

Teorijsko promišljanje je od velikog značaja, jer bez dobrog teoretskog znanja ne možemo na efikasan i jasan način riješavati praktične probleme. Nekada se jave mišljenja da teoretsko znanje nije potrebno nego da se direktno treba ići na praktičnu primjenu i riješavanje zadataka. Ja smatram da je to pogrešno, jer u biti onda inžinjeri ne razmišljaju o uzroku i posljedicama koje se dešavaju, nego samo šablonski rješava neki problem. To za mene nije cilj obrazovanja. Smatram da je cilj obrazovanja da na osnovu dobrih teoretskih znanja koje posjedujete možete kritički razmišljati i jedan problem posmatrati sa različitih uglova i to će vam omogućiti da nađete najbolje riješenje, a to možete samo ako posjedujete dobro znanje iz teorije.

Kojim temama istraživanja se vi bavite?

Moje područje istraživanja su potresi i oštetljivosti objekata na djelovanje potresa i drugih prirodnih nepogoda, te određivanje rizika. Da BiH jeste trusno područje potvrđuje činjenica da skoro svake sedmice u ovih par mjeseci tlo se zatrese i registriraju se određeni potresi. U zadnje vrijeme to su bila područja Zenice, Tuzle, Laktaša, Travnika…Na žalost do sada ova tematika nije obrađena na adekvatan način. Ja trenutno sa kolegama iz inostanstva radim na istraživanju vezanom za rizik od djelovanja potresa za našu zemlju. Napisali smo nekoliko radova i sada su u postupku recenzije. Također, dio koji se kod nas jako malo obrađuje je primjena materijala poput gume, plastike i slično u proizvodnji novih građevinskih materijala. Trenutno se samo 5% recikliranih otpadnih guma koristi za potrebe u građevinarstvu premda su mogućnosti mnogo veće. Upravo je to jedan od razloga zašto bi trebalo osmisliti nove tehnologije kako bi se guma reciklirala i služila kao sirovina za dobivanje novih proizvoda. Ja sam uključena u jako interesantan ReCoTiP (Razvoj armirano-betonskih elemenata i sustava s otpadnim prahom automobilskih guma-ReCoTiP) koji je finansiran od strane Hrvatske Zaklade za znanost, i radi se o Uspostavnom istraživačkom projektu – UIP-2017-05-7113, a voditelj je Građevinski i arhitektonski fakultet Josip Juraj Strossmayer Univerzitet u Osijeku. Jedan od ciljeva ovog projekta je razvoj novog materijala primijenjenog u nosivim armirano-betonskim konstrukcijama poboljšane potresne otpornosti.

Treba li obrazovnu ustanovu birati po dobrom programu ili po predavačima, šta je prema Vašem cijenjenom mišljenju važnije za kvalitetno obrazovanog u građevini?

Obično bi trebalo značiti da ako jedna ustanova ima dobar program da ima i dobre predavače, nekako mi to ide jedno s drugim.

Mislite li da je naša građevina danas na pravom putu, kako kotiramo u internacionalnom kontekstu?

Što se tiče naučnog istraživanja smatram da tu još moramo jako puno da ulažemo da bi se približili međunarodnim univerzitetima. Što se tiče samog obrazovnog sistema (barem kada sam ja završila) smatram da je Građevinski fakultet u Sarajevu Univerzitet Sarajevo, davao velika znanja što se i potvrdilo, ne samo što sam dobila DAAD stipendiju, nego i uspjehom koje sam ostvarila. Tako na Rühr Universität, Fakultät für Bauingenieurwesen, u Bochum, Njemačka sam bila treći najbolji student. Dakle, znanje koje sam stekla na GF UNSA se pokazalo kao veoma dobro.

Naravno da bi se takav jedan uspjeh ostvario bilo je neophodno jako puno odricanja i neprospavanih noći provedenih uz knjigu. No, ne bunim se. To je nešto što jako volim i uživam u tome. Međutim, da bi dostigli međunarodni nivo u naučnom istraživanju mislim da moramo jako puno da napravimo  jer se sada nalazimo tek na početku, a tu prije svega mislim na laboratorijsku opremu, pristup najaktualnijim istraživanjima i na neki način buđenje svijesti o naučnom istraživanju. Mislim da ljudi koji se opredijele za akademsku karijeru da se trebaju time i baviti, a ne čistim projektantskim poslovima jer to treba ostaviti projektantskim kućama. Naravno treba se napraviti dobra veza između privrede i naučnih i obrazovnih institucija, no to prema mom mišljenju treba biti u drugačijem obliku nego što je do danas (barem koliko ja znam).

I za kraj, čime se bavite van struke? Koji su Vam interesi, hobiji…?

Van struke moji dani su ispunjeni razmim aktivnostima, od druženja sa divnim prijateljima, odlaska na planinu. Prije sam skijala, no nakon prometne nesreće koju sam doživljena 2015. godine i imala tešku operaciju, to je nekako sada na „stand by“, no nadam se da ću opet stati na skije. Jako volim da putujem i da istražujem nova mjesta, prijatelji za mene kažu, da me ne drži mjesto, tako da svako slobodno vrijeme koje ugrabim odlučim da posjetim neku novu zemlju, novo mjesto na kojem nisam bila.

Upoznavanje drugih kultura me ispunjava i stvorilo me je u ono što jesam danas. To vučem još od osnovne škole, jer sam dio osnovne škole završila u Kairu na Cairo American College, a srednju školu sam završila u Etiopiji na International Community School of Addis Ababa. Kao što sam rekla tata je bio građevinski inžinjer pa smo s njim išli na različite destinacije. Mislim da me je i to formiralo u osobu kakava jesam, a to je da uvijek razmišljam „out of the box“. Koliko je to dobro ili ne vidjećemo…

Počašćena sam što ste me kontakirali za ovaj intervju. Hvala Vam na tome.