1972 godina predstavlja posljednju godinu kada je ljudska rasa kročila na mjesec. Ipak, mjesec je u posljednje vrijeme ponovo na NASA-inom dnevnom redu. Ovaj put, NASA ne planira samo posjetu, već i ostanak na Mjesecu. Budući da Artemis misija počinje 2021. godine, NASA želi poslati astronaute na mjesec do 2024, i predviđa uspostavu trajne lunarne baze do kraja decenije. Ovo bi bilo prvo stanište ikad izgrađeno na vanzemaljskoj površini, što predstavlja jedinstven izazov. Slanje velike količine građevinskog materijala na Mjesec bilo bi skupo i dugotrajno, ali start-up ICON sa sjedištem u teksasu ima naučno-fantastično rješenje – 3D printanje lunarne baze uz pomoć mjesečeve prašine.
ICON sarađuje s NASA-om na razvoju tehnologije koja mjesečevu prašinu može pretvoriti u materijal sličan betonu. Mjesečeva prašina, poznata i kao lunarni regolit, površinski je sloj nalik pijesku koji prekriva mjesečevu površinu, a formiran je od minerala i sitnih krhotina stakla stvorenih milionima godina od meteoroida koji pogađaju Mjesec. Taj materijal je oštar, abrazivan i izuzetno je ljepljiv – astronauti Apolla otkrili su da se lijepi za sve, uključujući njihova svemirska odijela. Ima ga na pretek, što znači da postoji ogromna zaliha sirovina ako ICON uspije u svom naumu.
Inicijativa je nazvana Project Olympus po najvećem poznatom vulkanu u Sunčevom sistemu – prikladno predstavljajući izazov snkojim se ICON tim suočava. Dizajniranjem lunarne baze, nadaju se da će i izgradnju na Zemlji učiniti čišćom, bržom i jeftinijom.
Projekat Olympus
ICON koristi tehnologiju 3D štampanja za izgradnju socijalnih stanova u Meksiku i Teksasu od 2018. Koristeći mješavinu na bazi betona nazvanu lavakret, njihov Vulcan printer može isprintati oko 500 kvadratnih metara za 24 sata.
Ali Mjesec je potpuno drugačiji od Zemlje. Sa Zemlje izgleda poput mirne, glatke, srebrne kugle, ali je izložen visokim nivoima zračenja, silovitim potresima, ekstremnim temperaturnim promjenama i čestim udarima mikrometeorita koji se obrušavaju kroz njegovu tanku atmosferu. Također, pretvaranje mjesečeve prašine u građevinski materijal još je jedan veliki izazov. Tim eksperimentiše s malim uzorcima mjesečeve prašine u laboratoriju – istražujući kako promijeniti njeno stanje pomoću mikrotalasa, lasera i infracrvene svjetlosti, koristeći malo ili nimalo aditiva.
ICON je sarađivao sa dvije arhitektonske firme, Bjarke Ingels Group (BIG) i Space Exploration Architecture (SEArch +), kako bi istražio mogućnosti tehnologije 3D štampe. Tim je proučavao staništa u ekstremnim uslovima, uključujući stanicu McMurdo na Antarktiku i Međunarodnu svemirsku stanicu, i koristio je svoja otkrića za stvaranje niza koncepata lunarnog dizajna. Arhitekte su morale razmotriti kako stvoriti okruženje koje je sigurno i ugodno za život. Prijedlog SEArch+ sadrži visoku višespratnu strukturu sa zaštitnim 3D otisnutim laticama koje štite jezgru koja će biti izgrađena na Zemlji, dok je BIG dizajnirao kružnu strukturu koja bi se mogla u potpunosti printati na Mjesecu. Dizajn kompanije BIG uključuje membranu ispunjenu vodom koja pokriva zidove spavaće sobe – što će astronautima pružiti dodatnu zaštitu dok spavaju. Pored životnih i radnih prostora za astronaute, lunarna baza trebala bi sadržavati prostor za slijetanje, ceste i garaže za odlaganje.
