Nemanja Topić je rođen u Kruševcu, Srbiji 4. augusta 1988 godine, i prvi kontakt sa umjetnošću stiče kroz likovnu školu Milan Milovanović u okviru Narodnog Muzeja Kruševac, uz mentora akademskog vajara Milju Đorđević Đurić. Uporedo je uz likovnu školu završio osnovnu kao i srednju tehničku školu u Kruševcu koja ga je prvi put upoznala sa čarima arhitekture i projektovanja. Godine 2007. upisuje Arhitektonski Fakultet Univerziteta u Beogradu, koji 2012 godine završava. Od tada praksu stiče prevashodno u Parizu u studiju David Serero, gdje radi na nekoliko velikih projekata, a kasnije, po dolasku u Beograd u nekoliko građevinskih i investitorskih firmi. U međuvremenu nastavlja da slika, da izlaže svoje radove na grupnim izložbama u Beogradu, kao i da slika po narudžbi za klijente iz zemlje i inostranstva. Od augusta 2016. godine radi samostalno, u posljednje vrijeme se sve više baveći dizajnom enterijera kako na projektima u Srbiji, tako i na onim van nje.

Arhitekta i dizajner u oblasti arhitekture, dizajna i slikarstva Nemanja Topić

Ko je zapravo Nemanja Topić?

Nemanja Topić je optimista prije svega, vrijedan i predan svom poslu i svemu što mu zaokupira pažnju. Nemanja je neko ko vjeruje da sa malo više truda i mašte svi mi možemo podići našu svakodnevicu na viši nivo, počevši od našeg životnog i radnog prostora. U poslu sam kako arhitekta na kome je da se posao sprovede od početka do kraja u najboljem redu, tako i neko ko se potpuno posveti svojim klijentima koje doživljavam na kraju kao prijatelje. To je jedan od razloga zbog kojeg volim svoj posao.

Kada se rodila ljubav prema arhitekturi?

Ljubav se rodila još od malena kada sam se igrao Lego kockama sa svojim ocem. Kasnije sam kroz čitanje raznih časopisa o dizajnu i arhitekturi, koje bi moji roditelji kupovali, stalno otkrivao nešto zanimljivo, iako se ni jedno od njih ne bave tim poslom. Filmovi su također nešto što me je privuklo arhitekturi, prije svega filmovi sa dobrom scenografijom , New York na filmu, visoki oblakoderi… Sve je imalo uticaja. Ja sam generalno osoba koja je još od malih nogu voljela estetiku, tako da su me zapravo svi ti faktori doveli do ove pozicije.

Za kraj, imate li neku poruku za naše čitaoce?

Smatram da je najbitnija stvar da se čovjek pronađe u nečemu. Svoj život trebamo da posmatramo kao nešto što nam je dato da iz njega iskoristimo njegov maksimum. Vođen iskustvom svog oca koji me je naučio tome da cijenim ono što radim, trebate naći nešto što Vas privlači, nešto što bi mogli sebe da zamislite da radite, ne zapravo da radite, već da živite kroz to, jer ćete tako svaki radni dan doživljavati kao avanturu.