Smatram kako je zadnjih godina hrvatska arhitektonska scena potentna i uspješna, pa i u europskim okvirima, no to se u pravilu odnosi samo na njen uski vrh, te se niz jako dobrih kuća gubi u općoj slici.
Intervju: Nenad Kondža, arhitekta, Studio A Zagreb
Biografija: Rođen u Zadru 1955. godine. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1980. Pohađao Majstorsku radionicu arhitekta Drage Galića. Apsolvirao na poslijediplomskom studiju Graditeljsko nasljeđe u Splitu 1987. godine. Godine 1992. osnovao s partnerima Studio A. U više navrata član Izvršnog odbora DAZ-a i Predsjedništva UHA-e, Odbora razreda arhitekata HKAIG. Predsjednik odbora za cjenik usluga Razreda arhitekata, dopredsjednik UHA-e i predsjednik Stručnog savjeta UHA-e. Dobitnik niza nagrada na domaćim i međunarodnim arhitektonskim natječajima. Nosilac Priznanja 23. zagrebačkog salona za obnovu zagrebačkih pročelja za podizanje svijesti o spomeničkoj baštini kreativnom obnovom gradskog spomeničkog inventara. Nagradu “Bernardo Bernardi” dobio 2001. za uređenje prizemlja i dijela podruma Glavne pošte u Jurišićevoj u Zagrebu. Nominiran za nagradu Bernardo Bernardi za rekonstrukciju i dogradnju poslovne zgrade Plinacro u Zagrebu te za nagradu Mies van der Rohe i Piranezi za rekonstrukciju i dogradnju zgrade Državnog arhiva u Sisku.
U narednim redovima razgovaramo sa arhitektom Nenadom Kondža iz Studija A iz Zagreba. Razgovarali smo o ljubavi prema arhitekturi, planovima i projektima, edukaciji mladih kadrova, arhitekturi u Hrvatskoj…
Otkud ljubav prema arhitekturi?
Volim vjerovati kako me ka arhitekturi potaknuo prostor zadarskog poluotoka, to jest, obnova grada nakon razaranja u 2. svjetskom ratu koju sam i sam živio od najranijeg djetinjstva do početka studija.
Recite nam više o vašem birou?
Studio A osnovan je 1992. kao dio GI grupe (tada Grupa Investinženjering). Utemeljili su ga partneri s projektantskim iskustvom baziranim na skali od urbanističkih projekata do projekata interijera. Studio trenutno A ima zaposlenih 7 arhitekata dok je unutar GI grupe koju uz Studio A čine Investinženjering i Tower 151 architects zaposleno oko 60 inženjera i arhitekata
Na čemu trenutno radite i koji su vam planovi?
Stalno radimo arhitektonske natječaje koje smatramo stilskom vježbom povodeći se za maksimom kako treba crtati svaki dan. Trenutno radimo na projektu doma za starije i nemoćne u Zagrebu, dječjeg vrtića u Zagrebu, poslovne zgrade u Splitu…, te čekamo početak realizacije zgrade Državnog hidrometereološkog zavoda na Borongaju kojeg smo dobili na javnom arhitektonskom natječaju sa Radionicom arhitekture.
Šta za vas predstavlja arhitektura?
„Crtati svaki dan kuće za svaki dan. Bez obzira na vrijednost i mjerilo zadatku se uvijek posvetiti krajnje odgovorno. Respektirajući okolnosti i ograničenja definirati projekt na zadovoljstvo klijenta interpretiranjem sadašnjosti kroz sustav vlastitih moralnih vrijednosti i standarda. Od klijenta čuti što, a mi ćemo reći kako. Stalno preispitivati zadatak kroz razvoj projekta kako bi se rješenje pojednostavnilo i kondenziralo. Najdraži projekt jest upravo završeni projekt. Stalno sudjelovati na arhitektonskim natječajima. Uvijek propitivati postavke.“ Projektantske postavke iz 1992.
Kakva je prema vašem mišljenju arhitektura u Hrvatskoj?
Smatram kako je zadnjih godina hrvatska arhitektonska scena potentna i uspješna, pa i u europskim okvirima, no to se u pravilu odnosi samo na njen uski vrh, te se niz jako dobrih kuća gubi u općoj slici. Najvažniji korak bi bio stvarno zaustaviti gradnju bez arhitekata (“divlju gradnju”) i napokon donijeti nešto što se zove arhitektonska politika kroz širi društveni konsenzus.
Smatram kako je dobra arhitektura samo scenografija u predstavi života a ne predstava sama te je snažno društveno uvjetovana. Stoga bi zajednica morala uvijek reći kroz široku društvenu raspravu što želi s prostorom, a arhitektima prepustiti kako.
Koliko je bitna edukacija mladih kadrova?
Obrazovanje je početak svega, ne samo za arhitekte.
Šta je najvažnije za jednog arhitektu?
Vježbati (crtati) svaki dan kako ne bi postali isprazni rutineri.
Imate li uzore u arhitekturi?
Svakako, kuća kojoj se uvijek volim vraćati je paviljon u Arnhemu Alda van Eycka
Imate li savjet za naše čitaoce?
Smatram kako je dobra arhitektura samo scenografija u predstavi života a ne predstava sama te je snažno društveno uvjetovana. Stoga bi zajednica morala uvijek reći kroz široku društvenu raspravu što želi s prostorom, a arhitektima prepustiti kako.
