Neonska svjetla mogu oživjeti ili naglasiti arhitektonski prostor ili određeni dio konstrukcije. Uz privlačni sjaj, mnoštvo boja i povezanost sa retro estetikom, ovi rasvjetni komadi mogu učiniti prostor modernim. Mnogi arhitekti zanemaruju upotrebu neona u projektima, zbog uske povezanosti s komercijalnim natpisima. U nastavku istražujemo kako neon djeluje, njegovu arhitektonsku historiju i kako se može inkorporirati u trenutne projekte.

Neonski plin otkriven je 1898. godine, a naziv potiče od grčke riječi „neos“, što znači „novi plin“. Rijedak plin bez boje, mirisa i inertan u standardnim uslovima, emitira narančasto-crveni sjaj kad se postavi u električno polje, pa se iz tog razloga upotrebljava za šarenu rasvjetu.

Prvu je neonsku svjetiljku izumio inženjer i hemičar Georges Claude 1902. godine, a javnosti je prvi put prikazana 1910. godine u Parizu. Prvo se oblikuju šuplje staklene cijevi, koje se izrađuju u dužinama od 120 cm, 150 cm i 240cm. Zatim se iz cijevi djelomično evakuira zrak i kroz nju prolazi visokonaponska električna struja, a neonski plin se ubacuje i strujom se aktivira svjetlost plina. Različite boje se postižu umetanjem različitih plinova ili nanošenjem različitih boja i fosfornih obloga na staklene cijevi. Na primjer, cijevi ispunjene živom proizvode plavu, a ne neon narančastu svjetlost.

1923. Georges Claude i njegova kompanija Claude Neon uveli su neonske znakove u Sjedinjene Američke Države, čime je započelo doba neonskih znakova i natpisa koji će oblikovati estetiku američkih gradova. Utjecaj neona, međutim, nije bio ograničen samo na Sjedinjene Države – nakon što su prvi put otkriveni u Parizu, neonska svjetla u početku su usvojena u pariškim kinima i noćnim klubovima, dok su u 1960-im čak i Sovjeti “neonizirali” prijestolnice istočnog bloka po uzoru na neonske kapitalističke metropole. Neonska svjetla slično su se razvijala i u Kini 1920-ih i neizbrisivo su transformisala obrise Hong Konga sredinom 20. stoljeća. Kombinovali su tradicionalnu kinesku kaligrafiju s modernom komercijalnom estetikom, koristeći kulturne i narativne simbole.

Od svoje rane historije do danas, neon je duboko povezan s modernizmom, kozmopolitskim načinom života i atmosferom vitalnosti. Neonska svjetla odlično se slažu s elegantnim, modernim dizajnom interijera. Pravi simbol ili fraza u kombinaciji s pravim, nadopunjujućim interijerom mogu unijeti energiju i vitalnost grada čak i u privatnu sobu.

Neon ima potencijal za stvaranje atmosfere koja se proteže izvan atmosfere modernog gradskog života. Uparen sa sirovim betonom, rustikalnim ciglama i biljkama, neonska signalizacija može stvoriti prekrasan retro ambijent koji vraća korisnike u neko drugo vrijeme, a da i dalje odiše savremenošću. Interijeri koji na ovaj način koriste neonske znakove spadaju među najzapaženije po izrazitoj estetici koju stvaraju.

Međutim, neon je u osnovi povezan s natpisima, što neke arhitekate mogu smatrati ograničavajućim ili kičastim, pa se iz tog razloga često zanemaruje. Unatoč svojim historijskim i komercijalnim udruženjima, neon može biti i više od retro simbola ili kozmopolitskih fraza. Sažetak dizajna, atmosferskih boja i kinetičkih svojstava svjetla u kombinaciji mogu u potpunosti promijeniti prostor čak i bez pozivanja na historijske estetske ili eksplicitne poruke. Neonska svjetlost ima moć potpune transformacije prostorije čak i ako se koristi na tako jednostavan način, kao što je npr. oblaganje uglova stropa. Kada se zanemare komercijalne asocijacije i istraži odnos neonske svjetlosti prema arhitektonskom prostoru, neon može postati još izražajniji atmosferski element.