Nerma Linsberger, arhitektica bh. porijekla dobila prestižnu nagradu “German Design Award”

SAKURA-objekat socijalnog stanovanja u Brünner Straße u Beču jedan je od posljednjih projekata tima arhitektice Nerme Linsberger koji je nagrađen nagradom German Design Award 2018, a kojem je prethodila i AAP American Architecture Prize 2016, kao i IDA Inetrantional Design Award, Los Angeles.

Nerma Linsberger rođena je u Sarajevu. Arhitekturu je studirala na Akademie of Fine Arts u Beču i od 2010. godine vodi samostalni arhitektonski ured NERMA LINSBERGER ZTGMBH u Beču. Od ove godine je i predavač na Tehničkom univerzitetu u Beču. Projekti ove arhitektice i njenog tima su projekti socijalno angažirane arhitekture u punom značenju. Austrijska arhitektica, bosanskohercegovačkog porijekla, posljednjih mjeseci je najčešće prozivana osoba na dodjelama brojnih arhitektonskih nagrada i priznanja. Za naš časopis i sve njegove čitaoce, Nerma govori o prestižnoj  nagradi”German Design Award” za objekat socijalnog stanovanja Brünner Straße u Beču SAKURA. No, SAKURA nije jedina koju je svjetska javnost prepoznala kao inovativno rješenje vrijedno nagrada. Tako  je i objekat M GRUND Social Housing Mühgrund jedan od Architizer finalista, a dobitnik je i AAP nagrade – Američke nagrade za arhitekturu. 2017.godina arhitektici i njenom timu donijela je i priznanje LiveWire Award (Birmingham), za Inovaciju u stambenoj arhitekturi. O ostalim projektima i ljubavi prema arhitekturi čitajte u nastavku.

Intervju: Nerma Linsberger, arch.mag.arch.

Kada se rodila Vaša ljubav prema arhitekturi?

Poprilično kasno. Pošto nisam željela da idem u Prvu Gimnaziju u Srajevu upisala sam, igrom slučaja, Srednju tehničku školu i onda je nastavak  na Arhitektonskom fakultetu bio logičan slijed. Prava ljubav se počela razvijati tek na studiju na Akademiji u Beču, a postala najjača kada sam počela da učestvujem u procesu građenja koji me fascinira.

Šta Vas inspiriše pri radu?

U svemu se može naci inspiracija: zanimljivi ljudi, dobra knjiga, fantastičan  prostor u kojem radim, svjetlo, ali ponajviše putovanja.

Koji je Vaš prvi projekat na kojem ste radili, i kako danas gledate na taj projekat?

Prvi projekat na kojem sam bila odgovorna za građenje je Hotel CUBE Tröpolach. 13.000 m², jako kratko vrijeme planiranja,kratko vrijeme građenja, a ja bez ikakvog iskustva, ali sa velikim entuzijazmom. Veoma važno iskustvo u kojem sam upoznala svoju izdržljivost koja je veoma bitna u ovom poslu.

Da li ste se u radu suočavali s nekim problemima, te po Vašem stručnom mišljenu, šta mislite koliko je arhitektura danas uređena u Bosni i Hercegovini?

U našem poslu, pogotovo na gradilištu se susrećete za nizom problema. Uspjeh ovisi o tome koliko ste sposobni da se nosite sa problemima koji prate proces planiranja i građenja. U tom procesu su uključeni mnogi sa veoma različitim interesima, a radi se i o velikoj količini novca i odgovornosti. Izazov je sve to koordinirati, a usput napraviti objekat visokog kvaliteta. O tome koliko je danas arhitektura u Bosni i Hercegovini uređena ne mogu reći puno, jer stvarno nisam dovoljno informisana da bih dala neki ozbiljan sud.

Projektovali ste jedan od najatraktivnijih objekata socijalnog stanovanja u Brünner Straße u Beču, objekat SAKURA, koji je osvojio i prestižnu nagradu German Design Award 2018. Da li Vam je, kao arhitektu, ova simbolika bila podstreh i šta Vam je bio najveći arhitektonski izazov vezan za ovaj projekat?

I ta nagrada i sve ostale koje sam dobila su lijepa priznanja, ali pri planiranju i gradnji nisam mislila na nagrade  već sam se jednostavno vodila svojim shvatanjem kvaliteta kojeg sam htjela postići. Uvijek sam bila ubijeđena da je to što radim dobro, ali priznajem da sam količinom priznanja i ja iznenađena, naravno veoma prijatno.Projekat SAKURA je jedan od projekata gdje je sve od početka „išlo od ruke“. Izazov je na svim projektima od lijepog renderinga/vizualizacije izgraditi objekat gdje to još uvijek liči na ono što ste vizualizirali, jer je proces gradnje praćem stalnom kalkulacijom i zahtjevima za uštede.

S obzirom da radite i djelujete u Austriji, investitora za ovakve vrste projekat sigurno nije teško naći. Šta mislite da li bi u BiH bilo teško naći investitora otvorenog za savremenije forme?

Investitora za ovako kvalitetne projekte nije lako naći u Austriji. Ovo je projekat za socijalno stanovanje u Beču u kojem je koncept za socijalnu gradnju veoma jak i jako dobro koncipiran. Opšti kvalitet te gradnje je visok i u tom kontekstu je mozda lakše, ali opet projekat kao Sakura nije lako ostvariti ni u Beču. Ja sam imala sreću da mi investitor za kojeg sam radila taj projekat dao punu podršku. Teško mi je reći da li je to moguće u Bosni i Hercegovini, ali probat ćemo svakako.

Nastojite da nađete vezu između prostora i ličnosti za koju stvarate. Na koji način to postižete?

Pošto sam uglavnom gradila objekte za koje nisam poznavala ličnosti koje će da koriste te prostore morala sam da se držim nekih opštih pravila koja određuju stanovanje, te okvira koji nam daje poslodavac/investor.Uz to, vrlo je bitno u na svakom projektu ponuditi nešto novo, dakle nešto što će promijeniti navike stanara, a na što ćete ih privući atraktivitetom prostora.

Za kraj, možete li nam reći imate li najavljenih projekata u skorijoj budućnosti, i ukoliko imate koji su to projekti?

Radimo na konceptima za  Hotel i novi stambeni objekat u Beču. Stambeni objekat na Ivanici pored Dubrovnika kreće u izgradnju, a pored toga upravo pravimo koncept za prvu kolekciju namještaja.

Imate li možda neku poruku za mlade arhitekte koji se tek upuštaju u taj posao?

Imam: Ne odustajte! Ovo je posebno upućeno mladim arhitekticama!

m-Kvadrat

print