Ljubav prema arhitekturi javila se veoma rano dok sam kao djevojčica kreirala razne prostore od komada namještaja, posteljine, dekica i slično u svrhu igre sa sestrama i prijateljicama.
Intervju; Nermina Memić
Recite nam više o sebi?
Rođena sam u Sarajevu 02. januara 1992. godine. Prvi ciklus studija na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu završavam 2017. godine i stičem zvanje bakalaureat/bachelor – inžinjer arhitekture. Master studij na istom fakultetu upisujem 2018. a završavam 2023. godine kada stičem pravo na akademsku titulu i stručno zvanje magistar arhitekture – diplomirani inžinjer arhitekture. Magistarski diplomski rad na temu “Pedijatrijska klinika Sarajevo” radila sam na Katedri za arhitektonsko projektovanje – Javne zgrade kod mentorice doc. dr Senaide Halilović-Terzić, dipl. ing. arh. U toku i nakon studija učestvovala sam na više grupnih izložbi i ljetnih škola iz oblasti arhitekture i likovne umjetnosti. Ostvarene su moje četiri samostalne umjetničke izložbe u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Uživam u slikanju, kaligrafiji, fotografiji, obilascima muzejskih postavki…
Ljubav prema arhitekturi
Ljubav prema arhitekturi javila se veoma rano dok sam kao djevojčica kreirala razne prostore od komada namještaja, posteljine, dekica i slično u svrhu igre sa sestrama i prijateljicama. U trećem razredu osnovne škole osvajam prvu nagradu za najbolji likovni rad na temu “Moja škola u budućnosti” ne sluteći da će moj životni put nastaviti u smjeru umjetnosti i arhitekture. Jako rano uočena je moja preciznost, urednost i detaljnost. Bilo je jasno da će moj izbor Srednje tehničke škole u Sarajevu – smjer arhitektonski tehničar biti jedna od mojih najboljih životnih odluka jer sam tako započela put arhitekture u profesionalnom smislu. Studij arhitekture je zahtjevao mnogo učenja i posvećenosti, a budući da sam prvi arhitekta u porodici samim tim mi je bio veći izazov sama otkrivati sve čari ovog posla.
Koji dio vašeg posla Vam je omiljeni?
Najviše volim trenutak kada nastaje ideja i kreiram koncept jer tada imam veću slobodu i umjetnost se može više uključiti u tom dijelu procesa. Naravno, raduju me i druge faze projektovanja, posebno završnica rada kad se vidi cjelokupni finalni izgled. Arhitektura je za mene oduvijek bila iznimno važna jer mi arhitekti imamo privilegiju projektovati prostor i mjesta koja će služiti ljudima, utjecati na njih, stvarati sjećanja. Prema tome, arhitekta bi trebala biti osoba koja će nastojati razumjeti potrebe, želje i osjećaje korisnika prostora. Ova umjetnost se nikako ne smije svoditi na puko iscrtavanje, arhitektura je daleko više od toga.
Koji dio za Vas predstavlja najveći izazov?
Najveći izazov ovog posla je izboriti se sa tehničkim uslovima koje zahtjeva projektni zadatak a sa druge strane umjetnički se izraziti kao arhitekta, izgraditi svoj vlastiti pečat kao projektant.
Koji su vaši dalji ciljevi?
Ne možemo biti sigurni u kojoj mjeri će planovi biti realizovani, ali mogu reći da napredovanje u znanju nikada ne treba prestati. Moji ciljevi su raditi na različitim vrstama projekata i prepoznavati dodirne tačke između arhitekture i srodnih struka u praksi.
Poruka za čitaoce?
Svoje individualne sposobnosti rado ću ugrađivati u timski rad jer je to dobar način da se najuspješnije i najbrže prelazi preko prepreka. Prema tome, osnovna poruka glasi da je kvalitetno timsko djelovanje preduslov za uspješne realizacije arhitektonskih poduhavata.
