NIKOLA NOVAKOVIĆ: Budimo odgovorni prema prostoru u kojem živimo.

Arhitektura nije samo kuća ili crtež, arhitektura je i ulica i klupa, fontana i spomenik, arhitektura je nešto mnogo više

 

Intervju: Nikola Novaković, osnivač arhitektonskog studija Enforma

Nikola Novaković, osnivač studija ENFORMA i izvršni direktor, rođen je 05.06.1978.godine u Nikšiću, Crna Gora. Diplomirao je Arhitekturu i 2004.god. Magistrirao na Univerzitetu   Arhitekture u Novom Sadu. U periodu 2004-2006 radio je na projektovanju i izgradnji stambenih i poslovnih objekata u Novom Sadu, a kasnije na projektovanju i izgradnji interijera u zemlji i inostranstvu. 2006.godine je osnovao arhitektonski studio ENFORMA u Kotoru, gdje i dalje radi. Nikola je dobitnik Nagrade Inženjerske komore za najboljeg arhitektu u Crnoj Gori 2013.god. Sa svojim timom dizajnirao i realizovao veliki broj projekata različitih tipologija s kojima je ostvario prestižne domaće i inostrane nagrade. Za časopis m-Kvadrat govori o  omiljenim arhitektonskim zadaćama, trenutnim i budućim projektima:

 

Za  početak, recite nam kada se rodila ljubav prema arhitekturi? 

Ja sam oduvijek bio zaljubljenik u umjetnost, naročito muziku, a sa druge strane jako sam volio matematiku. Čak sam kao dijete sve sagledavao kroz brojeve. Tako da ta veza muzike, matematike i arhitekture danas mi se čini sasvim logična. Pravu ljubav prema arhitekturi i pravu spoznaju sam osjetio tokom studija uz svog profesora Ranka Radovića, koji mi je usadio taj miris i uzbudjenje koje i dan danas osjećam kada je arhitektura u pitanju.

 

Je li multidisciplinarni pristup bio dio ENFORME od početka, ili ste ga polako ugradili u praksu tokom proteklih 13 godina?

Prije nego što sam sa svojom suprugom osnovao studio Enforma, mi smo radili i prolazili kroz različite prakse od arhitekture, urbanizma, enterijera, vođenja gradilišta…, gdje smo sticali različita iskustva i radili na različitim programskim zadacima.

Sa druge strane naučeni smo da arhitekturu ne čini samo jedna disciplina, već je ona u svemu što dovodi čovjeka u odnos sa  građenom sredinom.

Arhitektura nije samo kuća ili crtež, arhitektura je i ulica i klupa, fontana i spomenik, arhitektura je nešto mnogo više. Prema tome, trudimo se da od starta razmišljamo o svim aspektima koje naša arhitektura kreira na svoje okruženje, tačnije da odgovara uticajima koji je formiraju, što i nazivamo odgovornom arhitekturom.

Mislite li da je ovaj multi-specijalizirani studijski pristup nužnost rada i širenja dizajnerskog poslovanja u današnjem vremenu?

Kada je naša praksa u pitanju, mi nismo došli do takvog pristupa nekakvim kalkulisanjem, već iskrenom željom za usavršavanjem i radoznalošću. Uvijek težim da istražujem i da idem korak dalje, pa se često ljutim ako ne naiđem na istomišljenike u svom studiju. Arhitekta mora da bude svestran i iskren u svojim namjerama, mora da se snalazi u različitim kulturama,  razmjerama, nebitno da li je u pitanju kuća ili grad, rekonstrukcija nekog utvrđenja ili projekat novog hotela. Iza svega toga stoji čovjek sa svjesnom namjerom i idejom, ali i izraženim osjećajem. Smatram da je arhitektura refleksija duha onoga koji kreira, tako da se odmah i vidi da li vam je bilo stalo. To i jeste razlika dobre i loše arhitekture, u kreiranju šire slike i ulaženje dublje u bit samog problema i zadatka.

Šta biste istakli kao vašu najjaču prednost i kako ste razvili tu vještinu tokom intenzivne i duge karijere?

Meni je teško govoriti o mojim vještinama kao kreativnom čovjeku, ali nadam se da one mogu da se čitaju kroz moje projekte. Ono što mogu da istaknem kao svoju prednost jeste pošten i etički odnos prema onom što stvaram i okruženju u kojem gradimo. Još ranije sam tvrdio da nema estetike bez etike, ali nažalost čini mi se da je sve manje ljudi koji to uviđaju, pa iz tih razloga imamo gradove, urbanizam, arhitekturu koji su investitorski, bez duše i kreatora. Takođe, tokom svog stvaralačkog rada naučio sam da razvijam vjeru u svoj instinkt i intuiciju, pa obično ti projekti budu oni koji se najviše prepoznaju i čiji koncept je jasan i jak.

 

Vaš dizajnerski pristup zasniva se na korištenju tradicionalnih i digitalnih medija. Šta mislite šta arhitekti koji zanemaruju jedan ili drugi medij propuštaju?

Moj pristup arhitekturi ali i svakom drugom vidu stvaralaštva zasnovan je na temeljima tradicije. U principu uvijek se oslanjamo na tradiciju kao vid inspiracije a ne kao imperativ. Na taj način koristimo i sve savremene alatke u našem poslu koje nam idu u prilog, jer moramo držati korak sa vremenom koje nam uistinu mnogo ubrzavaju kompletan posao. Dok sa druge strane sami kreativan proces volim ipak da prođem sa olovkom i papirom, pa tek onda to prenesemo na računar. Na primjer, interesantno je da veliki broj arhitekata danas, naročito na zapadu i dalje više vjeruju maketi nego najboljem 3d prikazu, bez obzira na svu sofisticiranost i realnost. Maketa vam pored vizuelnog prikaza omogućava i čulo dodira, tako da ovaj princip prezentacije projekata je aktuelan i efikasan od antičkih vremena pa sve do danas.

Radili ste sa širokim spektrom arhitektonskih zadaća. Ako biste mogli izabrati jednu koja Vam naviše odgovara, koja bi to bila i zašto?

Iskreno uživam u svim programskim zadacima, ukoliko postoji dobar odnos i saradnja sa investitorom. Ako već moram da biram volio bih se u većoj mjeri baviti javnim prostorima i objektima kulturnog sadržaja, ne samo iz razloga što su to programi na kojima imam manje prilike da radim, već su izazovni iz razloga dostupnosti i komunikacije sa građanima, a ne određenom grupom ljudi. Dobrom prostoru se uvijek vraćate, naročite ako je on javnog karaktera, u njemu možete boraviti kada god hoćete. Baviti se komunikacijom prostora i njegovog korisnika je ono što me privlači kod ovakvih projekata.

 

Koji „ne-dizajnerski“ interesi najviše utječu na vaš pristup u radu?

Uvjek prilikom početka rada na nekom projektu bavim se analizom uticaja na sami projekat. Ta analiza me i dovodi do određenih zaključaka i odgovora. Uticaji mogu biti različitog karaktera, od same lokacije za gradnju, morfologije, orjentacije, pa do projektnog zadatka samog investitora i njegove finansijske konstrukcije, urbanističkih parametara i slično. Krajnji rezultat jeste arhitektura koja se bavi odgovorima na uticaje koje sam već naveo.

Na poslovnom objektu kompanije „Entext“ pokrenuli ste saradnju i sa dvojicom renomiranih crnogorskih vajara. Možete li nam reći nešto više o saradnji s umjetnicima? Šta umjetnik doprinosi Vašoj praksi?

Danas arhitekturu ne možemo definisati samo kao jedinstvenu strukturu, jedan solidan element. Ponekad nematerijalni elementi, npr u vidu svjetlosnih instalacija su neraskidivi dio koncepta i ideje jedne građevine. Jedna skulptura, instalacija unutar objekta upotpuni kompletnu sliku u vidu glavnog začina koji je nedostajao. Iz tih razloga mislim da saradnja sa drugim konceptualnim profesijama treba da bude češća. Jedni druge pokrećemo i dopunjujemo.

Nedavno je ENFORMA promijenila vizualni identitet. Možete li nam reći nešto više o tome?

Na promjenu identita gledam kao odrastanje, sada smo već malo ozbiljniji, smjeliji, imamo svoj put. Tragali smo za nečim sto odražava naš studio, pristup I razmišljanje. Naš novi logo je jednostavnog koncepta, za kojim uvijek tragamo. Sačinjen je od tri kose linije. Linija je ta iz koje sve nastaje u arhitekturi. Upravo ta linija čini vezu između ideje I stvarnog, imaginarnog I realnog. Ne postoji ljepši osjećaj nego kada vidiš kako drugi hodaju I žive po linijama koje mi crtamo u Enformi.

Kao sto sa malo riječi, uman čovjek može puno toga da kaže, tako arhitekta sa par linija može proizvesti čudo, predstaviti čitav koncept.

 

Zadnjih nekoliko godina, bavite se i akupunkturom gradova? O čemu je riječ, možete li za naše čitaoce malo detaljnije pojasniti ovakva rješenja?

Gradovi se mogu sagledavati na više načina, ali u principu oni funkcionišu poput organizma, imaju svoje srce, svoje krvotoke u vidu saobraćajnica, pluća u vidu zelenih površina, pa kao takvi i oni zahtijevaju određeni balans da bi se održali u životu. Nakon evidentiranja određenih poteškoća u funkcionisanju grada, pokušavamo da nađemo rješenja, pa čak i za one gradove za koje se tvrdi da su izgubljeni.

Prošle godine, javnosti smo zajedno sa Upravom grada Budve predstavili naš koncept pješačkog koridora u Budvi, koji bi bio prva pješačka komunikacija koja bi spaja grad po dubini. Ovim rješenjem planirano je kanalisanje korita rijeke Grđavice  prefabrikovanim betonskim elementima, iznad kojih bi se prostirala pješačka promenada, omogućavajući nesmetano kretanje pješaka od Slovenske plaže do zaobilaznice.

Ovim potezom bi se valorizovala prizemlja objekata oko koridora, aktivirao zaboravljeni dio grada, ali i ono što je najbitnije, vratio se grad građanima, pješacima.

 

I za kraj, imate li možda neku poruku za naše čitaoce?

Budimo odgovorni prema prostoru u kojem živimo.

 

m-Kvadrat

print