U stručno-arhitektonskom polju radio je u nekoliko arhitektonskih biroa kao i na međunarodnim praksama u okviru IAESTE programa u Libanu (2018) i Gani (2019). Trenutno djeluje kroz rad arhitektonskog biroa POP ARH (pop.arh) koji čini tim mladih arhitekata sa kojima ima nekoliko nagrada na domaćim i međunarodnim arhitektonskim konkursima. Također je angažovan na projektu Loznica najboljima u Timu za budućnost Loznice, u oblasti urbanizma, arhitekture i građevinarstva.
Nikola Popović (1994), završio je Osnovne akademske studije na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu (2016), nakon čega završava Master akademske studije na istom fakultetu, smjer: Arhitektura, modul: Arhitektonske tehnologije (2018). Trenutno je na doktorskim akademskim studijama gdje se bavi istraživanjima na teme arhitektonske geometrije i geometrije arhitektonske forme, u kojima ima objavljene radove u nekoliko priznatih časopisa. Također je i član Srpskog udruženja za geometriju i grafiku (SUGIG) od 2020.
Angažovanje na matičnom fakultetu je počeo kao demonstrator na predmetima Geometrija oblika 1 i 2 (2015), nakon čega je angažovan kao saradnik u nastavi (2018), posle čega postaje asistent (2019) na Departmanu za arhitekturu. Osim pomenutog, bio je angažovan kao saradnik na radionici Unforseen Impulses of Modernism: The Case of New Belgrade (2018), kao i koordinator za organizaciju WEB IZLOŽBE i Godišnjaka studentskih radova (2020).
Zbog čega ste odlučili postati arhitekta i kako danas vidite svoj posao?
Interesovanje za arhitekturu se javilo još u osnovnoj školi, počevši sa crtanjem vremenom je dolazilo do sve većeg uživanja u oblikovanju i uređenju prostora. Tako da odluka da se bavim arhitekturom nije došla odjednom, već kao dugogodišnji proces.
Danas svoj posao vidim kao izuzetno intenzivan, često volim da naglasim da u arhitektonskoj profesiji nema radnog vremena, radi se od kad se ustane iz kreveta do kad se legne, i vikendima, i na putovanjima. Ali kada čovjek uživa u tome što radi to ne predstavlja obavezu već satisfakciju, pa se može reći da arhitektura nije posao već svakodnevni život.
Koji su vam najveći izazovi s kojima se susrećete u poslu?
Nije lako doći do posla, posebno za mlad arhitektonski biro kao što je pop.arh. Koliko god posao bio lijep mora se i živjeti od nečega, te većinu rada predstavljaju tehnički i administrativni poslovi. A tek manji dio zapravo suštinu arhitekture, što bi bilo smisleno stvaranje prostora (Luis Kan). Najveći izazov je možda naći balans između ta dva sa težištem na arhitekturi.
Ko su vam uzori u arhitekturi?
Ne bih navodio imena arhitekata, jer bi spisak bio predugačak. Modrnistička arhitektura je svakako za mene najveći izvor inspiracije i predstavlja vrhunac maloprije pomenute suštine. Međutim moramo biti objektivni i tražiti uzore i u savrmenoj arhitekturi, kako bismo išli u korak sa razvojem tehnologije, savremenim tendencijama održivosti, ali sa osvrtom na ranije periode.
