spot_img

Nikola Radović: Arhitektura je humanistička nauka, koja onome ko djeluje u njenim okvirima, nameće naročitu društvenu odgovornost

Nikola Radović je rođen 10.05.1988 godine u Podgorici. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici 2012 godine. Kao projektant je aktivan još od studentskih dana. Sa timom, izuzetno je prisutan na lokalnim i međunarodnim arhitektonskim konkursima. Osvojio je nekoliko prvih nagrada, a posljednju decembra 2020 godine za idejno arhitektonsko rješenje Dnevnog boravka za stara lica u Golubovcima, Opština Podgorica. 2016. godine osniva sopstvenu arhitektonsku praksu pod nazivom „NRA Atelier“ u Podgorici.

Zbog čega ste odlučili postati arhitekta i kako danas vidite svoj posao?

Želju da budem arhitekta sam imao od malih nogu, jer sam volio da crtam. Međutim, konkretnijem razmišljanju o budućoj profesiji sam se posvetio pred kraj osnovne škole, kada sam odlučio da upišem Srednju građevinsku školu, kako bih stekao potrebna predznanja za dalje školovanje na Arhitektonskom fakultetu. Kod arhitekture me privlači mogućnost da se umjetnički izrazim u granicama izvodljivog i korisnog, kao i činjenica da je taj izraz apsolutno vidljiv i kao takav, podložan kritici. Arhitektura je humanistička nauka, koja onome ko djeluje u njenim okvirima, nameće naročitu društvenu odgovornost.

Koji su najveći izazovi sa kojima se susrećete u poslu?

Najveći izazovi sa kojima se suočimo u praksi se javljaju u segmentu poštovanja prethodno ustanovljenih granica djelovanja, poput urbanističkih parametara, zakonskih okvira i uopštenog oblikovanja datog prostora. U poslovnom smislu, sa druge strane, najveći izazovi se javljaju na polju upravljanja firmom, održavanja postojećih i povećanja kapaciteta, kako u pogledu osoblja, tako i količine preuzetih poslovnih obaveza.

Ko su vam uzori u arhitekturi?

Nemam konkretne uzore, ali poštujem rad brojnih pojedinaca i kolektiviteta koji su ostavili značajan trag na regionalnoj i svjetskoj arhitektonskoj sceni. Kao prvog među jednakim bih mogao da izdvojim Daniela Libeskinda, pogotovo nakon utiska koji je na mene ostavio Jevrejski muzej u Berlinu. U datom trenutku, rekao bih da je priroda, kao jedan od najvećih svjetskih arhitekata, u samom vrhu spiska kreatora koje pratim i nastojim da stvaram arhitekturu koja je u sinergiji sa prirodom.

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE