Tehnologija koja se koristi u prepoznavanju lica na pametnom telefonu ili digitalni ključevi automobila mogu revolucionirati način na koji ljudi pristupaju i kreću se kroz objekte.
Mnogi uobičajeni aspekti izgradnje pristupnih sistema danas se čine zastarjelim u poređenju sa tehnološkim napretkom u drugim dijelovima našega života: Pin pad-ovi, sigurnosne značke, kartice s ključevima, čak i fizičke brave i ključevi. Međutim, tehnologija već postoji s potencijalom da pristup objektu istovremeno učini neprimjetnijim i sigurnijim.
Mnogi ljudi nikad ne izlaze iz kuće bez pametnog telefona i uglavnom ga nose sa sobom tokom cijelog dana. Dio tehnologije koji već nosimo sa sobom logičan je kao izbor da zamijeni sigurnosne značke ili ključne kartice i fobove za izgradnju sigurnosti. Općenito je manje vjerovatno da će ljudi zaboraviti telefon kod kuće, nego pristupnu karticu, što znači da će gotovo uvijek imati svoje propusnice kod sebe.
Kako zaposlenici dolaze ili odlaze iz firme, ured više ne bi morao brinuti o prikupljanju i distribuciji ključeva ili aktiviranju i deaktiviranju znački. Umjesto toga, pristup se može odobriti ili opozvati na daljinu pomoću sigurne mobilne aplikacije. To bi također bilo prikladno za davanje privremenih propusnicaa, poput osoblja za održavanje ili dostavu, gdje bi se pristup čak mogao programirati za određene dane ili vrijeme.
Druga aplikacija su prostori za zajednički rad, koji svakodnevno moraju rješavati promjene pristupa. Identifikacija i pristup pametnim telefonima jednostavan je način za upravljanje resursima, a istovremeno može pružiti praktičan pristup. Pogotovo za male i srednje kompanije, sistemi za identifikaciju putem pametnih telefona mogu znatno olakšati upravljanje pristupom bez potrebe za dodatnim resursima.
Mogućnosti višefaktorske provjere autentičnosti putem pametnih telefona pruža mogućnosti i za veću sigurnost, kombinujući sam telefon s PIN-om ili čak otiskom prsta ili drugim biometrijskim podacima. Također, manje je vjerovatno da će ljudi posuditi telefon nekome, posebno strancu, u poređenju sa pristupnom značkom ili karticom koja djeluje kao manji lični rizik. Mogućnosti pametnih telefona mogu ići i dalje od pukog pristupa, postajući propusnica za određena parkirna mjesta ili način kupovine na automatima ili u kafeterijama, na primjer.
Još jedan dio poznate tehnologije pametnih telefona je prepoznavanje lica, mogućnost da pristup objektu učinite još praktičnijim i sigurnijim. Iako je teže hakirati, trenutačno je praktičniji za privatnu kuću nego za poslovni ured zbog problema poput privatnosti i sigurnosti podataka. Tehnologija prepoznavanja lica već se koristi u zračnim lukama, kao i za maloprodaju i bankarske aplikacije, kako bi se povećala jednostavnost, učinkovitost i sigurnost kupaca. Daljnje prepoznavanje lica može se koristiti i za provjeru sigurnosnih problema, npr. u kontekstu COVID-19, ili u smislu propusnice samo ljudima koji nose zaštitnu opremu na gradilištima.
Još jedna novost na pomolu je zapravo vrlo stara tehnologija koja se koristi na nove načine. Ultra-širokopojasna tehnologija ili UWB prvi se put koristila 1901. za slanje Morseova koda. Međutim, danas se UWB može koristiti za sposobnost slanja i primanja informacija, istovremeno mjereći udaljenost između pošiljaoca i primaoca. Najuočljivija aplikacija za ovu tehnologiju je prilika za „pristup bez trenja.“ Umjesto da zaustavi skeniranje pametnog telefona ili lica, tehnologija UWB može se koristiti za automatsko otključavanje vrata dok se približavate, tako što na sebi imate telefon ili pametni sat. Razlika između UWB-a i ostalih tehnologija s ovom vrstom mogućnosti (npr. Bluetooth) je njegova preciznost, a time i sigurnost. UWB ima sposobnost mjerenja od čak centimetar, kako bi se osigurala blizina vratima prije otključavanja.
Pristup bez trenja idealna je budućnost sigurnih objekata. UWB tehnologije omogućuju takozvani pristup bez trenja bez ugrožavanja sigurnosti. Omogućuje pristup području bez ometanja korisnikog iskustva. Korisnici bi se mogli slobodno kretati objektom bez ugrožavanja sigurnosti, čineći kontrolu pristupa pasivnijim postupkom.
BMW i Apple već rade na saradnji za pristup automobilima bez kočenja, ali mnogi vjeruju da je to tek početak potencijala UWB-a. Vrijedno je spomenuti da čak i uz ove digitalne metode pružanja i odbijanja pristupa fizičke komponente brave ostaju važne. Čak i najsofisticiraniji digitalni sistem, ako se napravi jeftino, može se lako kompromitirati. Dakle, iako su tehnološki napredak i mogućnosti uzbudljivi za budućnost, važno je i dalje poduzimati sve potrebne mjere predostrožnosti za istinsku sigurnost. Potrebno je provjeriti nove tehnološke sisteme radi potencijalnih ranjivosti, izbjegavajući zabludu da je digitalni automatizam jednako siguran. Jednom kad se ove nove pristupne tehnologije testiraju i unaprijede do svog najsigurnijeg potencijala, one doista imaju moć promijeniti način na koji komuniciramo sa objektima.
