Ekstremne klimatske promjene, nedostatak prirodnih resursa, gubitak biodiverziteta te posljedice globalne pandemije predstavljaju izazove i probleme sa kojima se današnji svijet suočava. U cilju ublažavanja i prilagodbe na promjene, vlada i društvo moraju raditi zajedno na prelasku na neto nultu ekonomiju do 2050. godine. Od kada su 2015. godine doneseni Pariški sporazum o klimatskim promjenama i Program Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. godine, države ostvaruju napredak u prelasku na niskokarbonsku i cirkularnu privredu na globalnom nivou.

Okolinsko, socijalno i korporativno upravljanje (ESG) predstavlja skup operativnih standarda i mjera za ispunjavanje društvenih i okolišnih ciljeva. ESG komponente pokrivaju širok spektar pitanja, uključujući način na koji kompanija upravlja klimatskim promjenama, odnos prema zaposlenicima, kupcima i dobavljačima, korporativnu kulturu i upravljanje i sl. Strateško usmjerenje kompanija da pređu na koncept održivog poslovanja sa sobom trenutno nosi prizvuk dodatnih obaveza. Ukoliko je održivost krajnji cilj, ESG standardi predstavljaju sredstvo za postizanje tog cilja. Kompanije koje primjenjuju ESG standarde mogu ostvariti konkurentsku prednost i povećati svoju financijsku uspješnost, a istovremeno pridonijeti održivom razvoju društva i okoliša. Europska unija (EU) uspostavlja regulatorni okvir za ESG izvještavanje. Prvi okvir odnosi se na poboljšanje transparentnosti na tržištu održivih investicijskih proizvoda (Uredba o objavama podataka vezanih uz održivost – Sustainable Finance Disclosure Regulation-SFDR), a drugi okvir se odnosi na uvođenje Uredbe o taksonomiji, kojom su definirane privredne djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima. U decembru 2022. godine na snagu je stupila Direktiva o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) kao dio Europskog zelenog plana i namjere da se Europa transformira u prvu klimatski neutralnu privredu do 2050. godine. Europski zeleni plan predstavlja ključni okvir za razvoj politika koje će omogućiti ostvarenje ciljeva zaštite, očuvanja i unaprijeđenja prirodnog kapitala u EU, te zaštite zdravlja i dobrobiti građana od štetnih utjecaja. Plan se temelji na načelima pravednog i inkluzivnog prijelaza koji stavlja potrebe ljudi u središte pozornosti.

Izvještavanje o održivosti

Postavlja se pitanje iz kojeg razloga se kompanije okreću izvještavanju o održivosti. Održivost predstavlja sposobnost društva da svjesno i odgovorno koristi svoje resurse (prirodne, energetske, ekonomske), a da ih pri tome ne iscrpljuje ili premašuje njihovu sposobnost obnove te da budućim generacijama ne ugrožava pristup tim resursima

Pritisak na kompanije da izvještavaju o održivosti nastao je kao rezultat različitih pokretača kao što su interesi investitora, regulatorni zahtjevi i zahtjevi društva. Budući da raste trend propisa koji zahtijevaju od kompanija da objavljuju nefinansijske podatke, glavni pokretač za izvještavanje o održivosti u EU je regulatorni okvir.[1]

Primjena ESG standarda i objavljivanje izvještaja o održivosti se pokreće zbog globalnih trendova koji su usmjereni ka održivom razvoju i društvenoj odgovornosti poslovanja. Uslijed globalnih demografskih promjena, u kojima starije generacije odlaze sa tržišta, a dolaze mlađe generacije koje su svjesne okolinskih i društevenih izazova, ESG standardi se sve više uključuju u procese donošenja odluka.[2] Preferencije različitih generacija itekako se razlikuju te je 86 posto milenijalaca izjavilo kako je društveno odgovorno investiranje ključna odrednica prilikom odluke o ulaganju, a u globalnoj anketi „Investor Watch“ koju provodi UBS čak 39 posto investitora je izjavilo kako već ima ESG investicije u svom portfelju.[3]

Poštivanjem okolišnih i društvenih standarda kompanija poprima obilježja održivog poslovanja te objavljivanjem izvještaja o održivosti prepoznata je kao odgovorna kompanija. Ključni ESG faktori su okolinski, društveni i upravljački.

ESG standardi pokrivaju širok spektar tema te implementacija ESG standarda može imati utjecaj na kompanije, sektore ili zemlje ali također mogu narušiti i stabilnost ekonomije. Za kreiranje Izvještaja o održivosti i implementaciji ESG standarda nije uspostavljen jedinstven okvir, dakle ne postoji jedinstveni standard koji definira što treba izvještavati. Trenutno je kreirano pet “Sustainability reporting okvira” koji omogućuju postavljanje i implementaciju ESG standarda u kompaniji. To su:

• Global Reporting Initiative (GRI),
• International Organization for Standardization (ISO),
• Principles for Responsible Investments (PRI),
• Sustainability Accounting Standards Board (SASB),
• United Nations Global Compact.

Kako bi jedinstveno tržište moglo dobro funkcionisati, kriteriji za postavljanje i implementaciju ESG standarda trebaju biti jednaki. Izvještavanje je jedan dio procesa uspostavljanja ESG standarda koji obuhvata kvalitativni prikaz navedenih ESG faktora, ali i kvantitativna mjerenja, kao i poređenje ostvarenih performansi kompanije sa prethodno definisanim ESG rizicima, prilikama i strategijama. Izrada ESG izvještaja predstavlja izazov za kompanije obzirom da kompanije prethodno moraju utvrditi na koji način, koje ESG informacije i koje indikatore će mjeriti i komunicirati. Kompanija u cilju izrade izvještaja o održivosti mora na transparentan način identificirati i odrediti prioritete svojih utjecaja na okoliš, društvo i privredu.

Informacije o održivosti koje su trenutno dostupne u EU ne pružaju dostatne i usporedive informacije za privatni ili javni sektor pa zainteresirane strane ne mogu procijeniti utjecaj društva na održivost, posebno na klimatske promjene. Objavljivanjem informacija o održivosti omogućuje se praćenje napretka društva u usklađivanju poslovnih modela i poslovanja u skladu sa niskokarbonskom privredom.

Provođenjem ESG standarda kompanije u praksi uočavaju sve veću komercijalnu vrijednost. ESG izvještavanje doprinosi uspostavljanju poslovnih odnosa s dobavljačima i poslovnim partnerima te investitorima daje upozorenje o rizicima i prilikama u ranoj fazi investicije.

Zaključak

Zaštita okoliša, smanjenje i ublažavanje utjecaja od procesa i aktivnosti, te definisanje mjera zaštite nisu samo alat dobre volje i poštivanje zakonskih obaveza već optimizacije procesa i troškova. Zaštita okoliša u kombinaciji sa zaštitom društvenog interesa predstavlja važan alat u procjeni rizika i ocjeni prihvatljivosti te isplativosti investicije. Dakle, sasvim je jasno da nove generacije koje dolaze sa sobom donose drugačiji set vrijednosti. Ukoliko kompanije žele ostati na tržištu morat će se prilagoditi preferencijama novih investitora.

Buduće uspješne kompanije bit će one kompanije koje su spremne poduzeti konkretne korake usmjerene na kreiranje pozitivnih okolinskih i društvenih utjecaja. U cilju stvaranja bolje i održive budućnost, ključno je da te kompanije budu transparentne u svojim postupcima i da otvoreno komuniciraju sa svojim klijentima.

U modernom poslovnom svijetu ne postavlja se pitanje da li će kompanije uspostaviti ESG standarde, već kada će to uraditi. Istraživanja pokazuju da će kompanije koje su posvećene održivom poslovanju, inovativnosti, etičkim i odgovornim praksama, te kompanije koje su sposobne integrisati ESG standarde u svoje poslovne modele, imati veliku prednost na tržištu.

[1] https://repozitorij.efzg.unizg.hr/islandora/object/efzg%3A4435/datastream/PDF/view

[2] https://balkangreenenergynews.com/rs/odrzivi-razvoj-kroz-prizmu-novih-trendova-i-sve-vecih-zakonskih-obaveza/

[3] https://zse-blog.info/esg-nova-pravila-igre-za-nove-generacije-ulagaca/