Iako je beton najsvestraniji građevinski materijal zahvaljujući svojoj trajnosti, podatnosti i sposobnosti da podnese širok spektar klimatskih utjecaja, on je i glavni izvor emisije CO2 u području gradnje. Da bi se izborili protiv toga i smanjili ugljični otisak, mnogi su arhitekti započeli eksperimentisanje i inoviranje nastojeći optimizirati tehničke kvalitete betona, istovremeno umanjujući njegov utjecaj na okoliš. Među tim naporima postoji nekoliko projekata koji su istražili mogućnost zamjene tradicionalnih oplata održivijim materijalima poput bambusa, resursa koji obilno raste u mnogim regijama svijeta i, uz minimalan utjecaj na okoliš, daje visokokvalitetne teksturisane detalje na raznim arhitektonskim površinama.

Zahvaljujući visokom stepenuu podatnosti, beton poprima oblik kalupa u koji se ulijeva, bilo da je izrađen od drveta, metala, papira, plastike ili čak tekstila. Kao tekuća smjesa cementa, pijeska, šljunka i vode – a u nekim slučajevima i drugih sekundarnih komponenata – nakon stvrdnjavanja poprima oblik kalupa dok je na površini utisnuta tekstura okvira koji je korišten. Historijski gledano, bambus se kao sirovina najčešće povezivao s jeftinom gradnjom, služeći kao ekonomična zamjena za drvo u oblikovanju konstruckija.

Danas je potraga za novim materijalima u održivom razvoju potaknula razvoj građevinskih metoda koje kombinuju moderne tehnike s tradicionalnim elementima, maksimalizirajući kvalitete korištenih materijala.

U nastavku slijedi nekoliko arhitektonskih projekata iz cijelog svijeta koji koriste bambusovu oplatu dajući dizajn i teksturu sirovim betonskim enterijerima i eksterijerima: