Pješčani blokovi su prefabrikovani kompozitni zidni elementi napravljeni od cementa, pijeska i vode, koji se mogu oblikovati u različite veličine.

Često se koriste kao nosive i nenosive zidne jedinice u mnogim afričkim državama, pogotovo na primjer u Nigeriji, gdje se kao materijal koriste za 90% infrastruktura. Obično su i razumnih cijena u poređenju s drugim materijalima.

Odlični su kod pružanja otpora oštećenjima, bez potrebe za dodatnim troškovima zaštitne opreme. Za razliku od drugih materijala za gradnju, pješčani blokovi se hrđaju, ne trunu i nisu dobri kao pristanište za štetočine koje uzrokuju oštećenja. Pored toga, ne sadrže opasne supstance koje su loše za okoliš.

Sljedeći materijali koriste se za proizvodnju pješčanih blokova:

Cement

Cement je vezivni materijal koji se koristi za zadržavanje agregata (pijeska, šljunka, itd.) tako da se stvara kompozitna matrica. Oprezno se kontroliše kombinacijom krečnjaka, silicija, glinice i željeznog oksida. Međutim, spojevi krečnjaka su glavni sastojci cementa.

Fini agregati

Granularni materijali dobiveni preradom prirodnih materijala. Za proizvodnju pješčanih blokova mogu se koristiti četri vrste pijeska. To je riječni pijesak, pijesak drobljenog kamena, morski pijesak i jamski pijesak.

Što se tiče zapremine, pijesak zauzima oko 75% mješavine. Služi kao filer i pouzdan prediktor očekivane kompresivne jačine pješčanog bloka. Osnovni omjer vode i cementa se prevazilazi kad se koristi previše finog pijeska, zato što je više cementa i vode potrebno za oblaganje čestica. Rezultat je proizvodnja slabijih, poroznijih blokova.

Premala prirodna zrna prašine mogu zamijeniti cementnu pastu, pokriti površine zrna i formirati tanke filmove koji ometaju cementnu pastu da podmazuje agregate.

Voda

Voda reaguje s cementom i počinje proces hidratacije. Količina vode u mješavini ima značajan utjecaj na obradivost i jačinu pješčanog bloka. Voda ne bi smjela sadržavati čvrstu, neorgansku sol, kiseline i alkale, ako ni alge, ulja i slično.