Plastičnost krovne konfiguracije, pojačanom ekspresijom slaganja primarnih i sekundarnih drvenih nosača, ostvarena je ciljanim i proračunatim geometrijskim pregibima.
Tipologija: Porodična kuća
Naziv: Porodična u Jastrebarskom
Lokacija: Jastrebarsko, Hrvatska
Klijent: privatan
Autori: Tomislav Ćurković / Zoran Zidarić
Saradnici: Barbara Vuković, Jakov Fatović, Dejan Šparovec
Fotograf: Sandro Lendler
Biro: Dva arhitekta
Godina projektovanja: 2015.
Godina realizacije: 2019.
Površina parcele: 3542 m2
Ukupna tlocrtna površina: 798 m2
Autor teksta: Toni Bešlić
Postojeću kuću iz osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća investitor je zbog povećanja porodice želio proširiti. Iako bi to bilo jeftinije, kuću nije želio srušiti, nego tek adaptirati i prilagoditi današnjem načinu života. Značilo je to zahtjevan građevni pristup visoke složenosti i spretnosti. Iako su prozori na fasadi uglavnom zadržali svoje pozicije, intervencije su se odnosile, prije svega, na njihovo objedinjavanje, okrupnjivanje i izmjenu. U novoj se je izvedbi promijenila i geometrija potkrovlja uključujući i nagibe krovnih ploha. Stara je žbuka zamijenjena keramičkim pločama. Osim toga, stara je kuca „prelomljena“ na polovici kontrastno obrađenim umetnutim zglobom što je vizualno stvorilo dvije kuće. Tako oblikovani volumeni novonastale kuće povezane su linijom sljemena u istom smjeru, dok se proširenje, dogradnja kuće manifestira u trećem, potpuno novom, također zglobom dilatiranom volumenu, čija linija sljemena dobiva okomiti položaj u odnosu na smjer sljemena volumena „stare“ kuće.
Novonastala konfiguracija oblikuje sada tlocrt u obliku slova L
Između stare gradnje i novoga dijela otvoren je dijalog. Unatoč silnim zahvatima, kubatura stare kuca uglavnom je zadržana i s novim proširenjem čini sraslu i organsku cjelinu, prilagođenu duhu vremena. Dvostrešni su krovovi pojedinih volumena dobili svaki svoj nagib, ali i različitu visinu linija strehe čime cijela kompozicija postaje dinamična i posebna.
Nakupina volumena, a na neki način i simulacija maloga naselja daje projektu slikovitost i slojevitost. Prihvata se mjerilo gradnje u susjedstvu i njezina morfologija, ali dolazi do transformacije prema savremenom izrazu. „Malo selo“ kao senzibilan prelaz između grada i otvorenoga građenja u krajoliku. Strukturno se i oblikovno nadahnuće nalazi u seoskim privrednim zgradama i njihovoj ekspresivnoj snazi, ali i u stambenim kućama malih gradova poput Jastrebarskog. Izabrana je koncepcija otvorila slobodu projektiranja što je opet stvorilo i raznolikost i gustoću prošaranu sitnim detaljima. Razlike se na pojedinim volumenima uočavaju tek pozornijim motrenjem. Izbor fasadnih keramičkih obloga, način njihova slaganja, veličina, tekstura i boja otkrivaju studioznost pristupa u razradi kompozicije tako da sve djeluje kao jedinstvena cjelina. Pri slaganju keramičkih ploča savremeno se interpretira ili se na novi način ocrtavaju uzori postave dasaka i rasporeda njihovih reški kod tradicijskih drvenih konstrukcija pri gradnji stambenih kuca i gospodarskih zgrada, a sivosmeđa boja i njezine nijanse reminiscencija su na drvo nakon što s vremenom dobije sivu patinu.
Bogata unutarnja konfiguracija
Uprkos naslijeđenih ograničenja staroga konstruktivnog rasporeda, adaptacijom je nastala bogata unutarnja konfiguracija s nizom vizualnih atrakcija u vidu galerija, prolaza i niša. Nastao je, vizualno isprepleten s raskošnim vrtom, prohodan i otvoreni prostor.
Kako građevna čestica dodiruje dvije nasuprotne ulice, projektom je obuhvaćena i adaptacija istorijske građanske kuće u glavnoj jastrebarskoj ulici. Od postojeće kuće rekonstrukcijom je očuvana samo ulična fasada. Sve ostalo je srušeno. U dubinu dvorišta kao nastavak uličnoga pročelja, koncipiran je veliki monovolumni prostor koji trenutačno nema funkciju, ali zbog svoje cjelovitosti pogodan je za najrazličitije namjene. Pri adaptaciji kuće posebno su pozorno studirane krovne plohe. Novonastali prostor zbog svoga velikog mjerila odskače od veličine susjednih kuća pa je za njegovo natkrivanje izabran višestruko prelomljen geometrijski uzorak u kombinaciji trokutnih ploha. Zbog zahtjeva konzervatorske službe jedino je ulična krovna ploha očuvana u veličini, nagibu i vrsti crijepa, dok se plohe dvorišne strane obučene u lim. Plastičnost krovne konfiguracije, pojačanom ekspresijom slaganja primarnih i sekundarnih drvenih nosača, ostvarena je ciljanim i proračunatim geometrijskim pregibima.
