spot_img

Predstavljamo Lejlu Budnjo, dizajnericu enterijera u Austriji

Uspješna dizajnerica enterijera Lejla Budnjo rođena je u Tuzli gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju “Meša Selimović”. Nakon završetka srednje škole upisala je Ekonomski fakultet sa željom da ide u Beč, gdje je uskoro nastavila studij. U Austriju je stigla 2001. godine. Lejlina želja da studira “nešto kreativno” ostvarila se nakon dvije godine studiranja na Ekonomskom fakultetu u Beču.

”Od malih nogu sam premještala namještaj po kući, oslikavala zidove u dječjoj sobi, u osnovnoj i srednjoj školi išla na takmičenja fotografije. Kada sam došla u Beč, radila sam kao babysitterica u jednoj divnoj porodici, gdje je otac bio arhitekt. On mi je otkrio New Design University u St. Pöltenu koji je udaljen 60 km od Beča, gdje sam završila fakultet i postala dizajnerica interijera”. kaže Lejla.

Nakon završenog studija, Lejla počinje raditi u jednoj tradicionalnoj i luksuznoj bečkoj firmi, Neue Wiener Werkstätte, a potom se odlučuje na vrlo hrabar potez – pokretanje vlastitog biznisa. Uređivanju enterijera odlučila je dodati nešto novo i drugačije od onoga što se do tada moglo vidjeti u Austriji.

”Došla sam na ideju da, pored regularnog načina rada Interior Designa, uvedem i e-Interior Design, što znači da svojim kupcima nudim usluge preko elektronskih uređaja, e-maila, Skypea, Vibera, WhatsAppa i slično. Ova ideja potekla je iz želje da pružim uslugu preuređivanja stana nekome u Bosni i Hercegovini ili u nekoj drugoj državi, a da ne budem fizički prisutna tu”, ističe Lejla.

Kako Lejla uređuje stanove i kuće možete pogledati na njenoj web stranici https://www.lejlabudnjo.com/de/, a ako baš vama treba uređenje stana, na pravoj ste adresi! Još od samog dolaska u Beč, Lejla se osjećala dobrodošlom. U firmi u kojoj je radila bila je jedina Bosanka, dok je danas ta pojava rijetka.

”O Bosni i Hercegovini su Austrijanci znali površne informacije: u BiH je bio rat i nalazimo se blizu mora u Hrvatskoj, u kojoj skoro svi ljetuju. Međutim, vremenom su naučili dosta”, priča Lejla.

Lejlin život se kretao u pozitivnom pravcu, ne samo na poslovnom planu nego i na privatnom. U Austriji se udala za Sarajliju, sa kojim ima dvojicu sinova blizanaca: Karima, koji je ime dobio po poznatom dizajneru Karimu Rashidu, i Tareka.

Iako su svoju domovinu napustili, i dalje žive kao pravi Bosanci i Hercegovci.

”Još se spretno i nenamjerno pridržavamo spontanog života karakterističnog za naš mentalitet. Recimo, i dalje je prisutno ono kada neplanirano pozovemo prijatelje da se družimo, jer je takav dan i poželjeli smo razgovarati s njima. To je baš tipično naše: “Hej, šta radiš?” “Evo ništa.” “Hajd’ dođi da zajedno radimo ništa!”. Austrijanci to ne mogu i ne znaju’‘, dodaje lejla.

U njenom domu razgovara se isključivo na bosanskom jeziku, a sluša se i naša muzika.

”Najviše volimo slušati Dubiozu kolektiv, Edu Maajku, Frenkieja, a naravno i Amiru Medunjanin i Boška Jovića”, govori Budnjo.

Svoje slobodno vrijeme u Austriji provode na manifestacijama bosanskohercegovačke kulturne platforme (BHKP) čiji su osnivači Kemal Smajić i Darko Marković, kućni prijatelji porodice Budnjo.

”BHKP organizuje razne manifestacije poput koncerata, predstava i izložbi. Njihov program je jako kvalitetan i mi posjećujemo svaki od ovih događaja. Tim putem srećemo veliki broj Bosanaca i Hercegovaca sa kojima gradimo odnose i tako održavamo kontakt sa Bosnom i Hercegovinom i u Austriji”, kaže Lejla.

Nekoliko puta godišnje posjećuje svoje roditelje u Tuzli, mada se oni često zapute u Beč.

”Moji roditelji, zbog zagađenja zraka, zimi više dolaze u Beč nego mi u BiH. Ljeti je situacija obrnuta – u Tuzlu dođemo često zbog ljepote Panonskih jezera, ljetnih bašti i programa”, dodaje Budnjo.

Ipak, u Bosni i Hercegovini bi najviše voljela promijeniti jedno…

”Voljela bih da bude kao nekada, više ljubavi i empatije među ljudima, jer je to ono što je u našim genima već stoljećima. Ovo novo stanje potisnute ljubavi i saosjećanja je neprirodno i mislim da se nismo baš snašli u ovakvoj nametnutoj ulozi”, kaže Lejla.

Lejla je s nama prokomentarisala i trend odlaska mladih ljudi iz BiH, te kazala da svako treba da proba ono što želi i gdje želi, jer svako bira svoj put, a naročito ako misli da će time poboljšati svoj život.

Na svoje porijeklo je, priča Lejla, ponosna, a ono što je za naš narod karakteristično je gostoprimstvo, srdačnost i “neka vrsta blesavosti i sreće”.

”Blagi smo kao narod, nenametljivi i uklopljivi u svakom segmentu života. Srdačni smo i onda kad nam baš ne ide, to je ono što nas izdvaja od ostalih”, kaže naša sagovornica.

O ideji da se vrati u Bosnu i Hercegovinu, kaže sljedeće…

”Nikad se ne zna. Ja sam ovdje došla kao dijete koje je u nekoliko mjeseci odraslo. Naučila sam da se brinem o sebi, svojim računima, da kroz trud budem i nagrađena. Naučila sam se na red, sistem, navika je čudna stvar”, kaže nam uz osmijeh Lejla.

Za kraj, Lejla je iznijela svoje mišljenje o ulozi Bosanaca i Hercegovaca koji žive u Beču, ali i u bilo kojem drugom gradu van svoje domovine…

”Uvjerena sam da je svaki Bosanac i Hercegovac, u neku ruku, ambasador BiH, koji treba da na svojstven način pozitivno prezentira našu zemlju i tako učestvuje u razvoju bh. društva”, zaključuje Lejla.

Objavljeno na https://bhdinfodesk.com/

Trospratna kuća pored jezera u malom mjestu Velmu pored Beča

Klijentu je bilo bitno da kad dođe kući poslije stresnog radnog dana dođe u oazu mira. Kuća je pored jezera koje i ljeti i zimi ima predivnu boju, te koja odmara dušu. Jezero je bilo velika inspiracija u nastajanju enterijera. Osim u 2 dječje i radne sobe koje se nalaze na prvom spratu, materijal koji u ostatku kuće dominira je drvo.

Prizemlje

Open Space, kuhinja, dnevna soba, trpezarija

1 sprat

Dvije dječje sobe( seka&braco), radna/gostinjska soba, kupatilo

2 sprat

Kako je Master bedroom na zadnjem spratu gore je ubačena i mala kuhinjica – tako da na 2 spratu imamo garsonjeru s terasom. Gore su Walk In Closet, s tim da je poleđina ormara obložena kožom, iskorištena kao uzglavlje kreveta. Mješavina stakla i drveta. Kupatilo je malo, ali korištenjem staklenog zida umjesto običnog zida kroz svjetlost se dobio osjećaj druge veličine prostorije.

 

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE