spot_img

Pritzkerova nagrada za arhitekta usmjerenog razvoju lokalne zajednice

Arhitekt Kéré postiže inovativna rješenja u kontekstu ekološke održivosti, kreirajući impresivne arhitektonske oblike koji proizlaze izravno iz zatečenog klimatskog konteksta.

Piše: Alen Pučar

Diébédo Francis Kéré ovogodišnji je dobitnik Pritzkerove nagrade, najvećeg svjetskog priznanja za arhitekturu, koja se dodjeljuje od 1979. godine.

Žiri predvođen arhitektom i nedavnim laureatom Alejandrom Aravenom u središte pažnje postavlja Kéréovu metodologiju rada u kontekstima oskudnosti, gdje postiže inovativan međuodnos asketizma i perspektivnosti arhitekture. Teme socijalne i ekološke pravde u kombinaciji s kulturnim senzibilitetom arhitekta podcrtavaju važnost participacije i razvoja lokalne zajednice. Materijalnost Kéréovih projekata ključan je medij za postizanje navedenih ciljeva, a odnosi se na njihovu lokalnost, proizvodnju i društveni značaj. U projektima spaja iskustvo lokalne afričke arhitekture s europskim arhitektonskim principima naučenima tijekom studija u Berlinu. Rad koncentrira na vlastiti lokalni kontekst, u kojemu nastoji poboljšati uvjete života, ali i potaknuti promjene svojim arhitektonskim djelovanjem. U širok metodološki i oblikovni vokabular uključuje principe iz domene lokalnog i globalnog te primitivnog i visokotehnološkog. Uspješno balansira između top-down i bottom-up principa rada, a pritom dolazi do inovativnih rješenja u kontekstu ekološke održivosti, kreirajući impresivne arhitektonske oblike koji proizlaze izravno iz zatečenog klimatskog konteksta.

Rođen je u jednoj od najsiromašnijih zemalja u svijetu

Rođen 1965. godine u Burkini Faso, jednoj od najsiromašnijih zemalja u svijetu, Diébédo Francis Kéré bio je prvi stanovnik svog sela koji je pohađao osnovnu školu. Radi toga je morao napustiti obitelj, budući da škola u obližnjem gradu nije tada postajala. Godine 1985. dobiva stolarsku stipendiju i odlazi u Berlin, a zatim 1995. dobiva stipendiju za Tehničko Sveučilište u Berlinu, gdje 2004. završava studij arhitekture. Tijekom studija promišlja načine unaprjeđenja uvjeta života u svom rodnom kraju, a već 2001. projektira svoju prvu građevinu, osnovnu školu u Gandu u Burkini Faso. Za projekt škole u Gandu dobiva nagradu Aga Khan 2004. godine, nakon čega osniva vlastiti ured sa sjedištem u Berlinu. Središnje teme njegovog rada su obrazovni i zdravstveni kompleksi u afričkim zemljama, ali i projekti u Europi i SAD-u te prijedlozi za zgrade parlamenta Benina i Burkine Faso. Dobitnik je i brojnih nagrada i član je nacionalnih arhitektonskih instituta u više država,  a uz to održava predavanja u sklopu studija arhitekture na Harvardu, Yaleu i TU München. Prvi je Afrikanac dobitnik Pritzkerove nagrade u povijesti.

Društveni standard globalnog značaja

Kéréov prvi realizirani projekt, osnovna škola u Gandu iz 2001. godine, nastaje na temelju arhitektovog vlastitog iskustva nedostataka lokanih građevina obrazovne namjene. Glavna tema je stvaranje učionice u kojoj će se djeca osjećati ugodno, koja je kvalitetno ventilirana i osvjetljena te ima mjesta za sve korisnike. Osnovni gradivni element je opeka visokih izolacijskih svojstava izrađena od lokalne gline i ojačana cementom. Prozorski otvori u zidovima od opeke omogućuju ulaz hladnog zraka, a njegovo zadržavanje postignuto je izolacijskim svojstvima materijala, dok je topli zrak ispuštan kroz otvore u krovu. Metalni krov s prepustom, izveden od često lokalno korištenih valovitih ploča, blago je odignut od volumena građevine, što omogućuje prirodno prozračivanje interijera i umanjuje efekt zagrijavanja krovne plohe. Preostali materijal od gradnje iskorišten je za izradu namještaja. Zahvaljujući projektu broj učenika koji pohađaju školu povećan je, a korištenjem kombinacije tradicionalnih i suvremenih inženjerskih tehnika unaprijeđeni su uvjeti boravka u građevini. Kéré dograđuje školu dva puta – 2004. radi kompleks stanovanja za učitelje, a 2008. planira ekstenziju osnovne građevine i knjižnicu.

Projekt Centra za zdravstvo i socijalnu skrb izveden je 2014. godine u gradu Laongu u Burkini Faso. Građevina je realizirana u sklopu projekta Opera Village, utopijskog masterplana za neograničeno širenje višefunkcionalnog kompleksa sa zgradom opere u središtu, koji se nalazi uz postojeće malo selo i omogućuje njegov budući razvoj. Zgrada Centra izvedena je od opeke, kamena i drva eukaliptusa. Tri funkcionalne zone kompleksa povezane su nizom unutarnjih dvorišta, u kojima krovovi s konzolnim prepustima stvaraju natkriveni trijem prostora vanjskih čekaonica. Dimenzije fenestracije su minimalne kako bi se smanjio utjecaj zagrijavanja sunčevim zračenjem, dok višerazinski postav prozora omogućuje kadrirane vizure na okoliš korisnicima dok stoje, sjede ili leže. Rješenje ventilacije slično je onom u osnovnoj školi u Gandu, no dodatno je razrađeno ugradnjom sistema unutarnjih dvorišta u prostorni koncept.

Istraživanje iskonskih doživljaja

Tijekom 2017. godine postavljen je bio Kéréov paviljon Serpentinske galerije, privremeni objekt čiji oblik omogućuje klimatske i tehnološke učinke. Inspiracija za oblikovanje forma je drva iz arhitektovog rodnog grada, ispod kojega se sastaje lokalna zajednica. Ideja prostora koji okuplja ljude i povezuje ih s prirodom smještena je pod čeličnu krovnu konstrukciju, između koje se postavlja translucentna tkanina s ciljem zaštite od sunca i kiše. Dinamični postav nosača krova naglašava kretanje Sunca promjenom odnosa svjetla i sjene kroz doba dana. U središtu paviljona nalazi se otvor u krovnoj plohi, kroz koji se slijeva kišnica. Ona je korištena za navodnjavanje parka gdje je objekt smješten te simbolički predstavlja vodu kao ključan resurs za opstanak ljudske vrste. Zidovi paviljona, postavljeni u razlomljenu kružnu formu, odvojeni su od krovne konstrukcije, omogućujući tako prirodno provjetravanje. Prefabricirani drveni blokovi složeni u trokutaste module zatvaraju paviljon, a njihova plava boja simbolizira snagu u kulturi Kéréovog naroda, kao i plavi odjevni predmet koji je arhitekt često nosio tijekom djetinjstva.

Prostorna instalacija Sarbalé Ke izvedena je 2019. godine za Coachella Valley Music and Arts Festival. Ime projekta u prijevodu s Kéréovog materinjeg jezika znači „kuća proslava“ te se referira na izdubljeno drvo baobaba, koje je u njegovoj kulturi proslavljeno zbog ljekovitih svojstava. Čelična konstrukcija dvanaest tornjeva ispunjena je raznobojnim trokutastim panelima od drva. Tri veća tornja postaju mjesto događaja šireg raspona, dok manji tornjevi omogućuju privatna okupljanja.  Paneli osiguravaju zaštitu od sunca te omogućuju igru svjetlosti koja prodire kroz procijepe u njihovoj strukturi. Noću su tornjevi osvjetljeni iznutra i postaju funkcionalna rasvjetna tijela za okolna događanja festivala.

Savremeni kompleksi velikog mjerila

Planiranim projektom Narodne skupštine Burkine Faso iz 2015. godine nastoji se stvoriti suvremenu građevinu političke uprave nakon što je prethodna izgorjela 2014. tijekom narodnog ustanka. Centralni element plana je stepenasta piramida čija vanjska ljuska omogućuje prostor za javna okupljanja i vizure na grad. Struktura simbolizira novi društveni poredak, a pritom omogućuje njegovu funckionalnu provedbu. Ispod ljuske nalaze se dvorane skupštine i vanjski natkriveni prostor javnog foruma. Cilj je stvoriti jedinstveni model upravne zgrade koji odgovara lokalnim društvenim i klimatskim potrebama. Zgrada je dio šireg masterplana koji uključuje autohtone biljne vrste u javnim parkovima, natkrivene rekreacijske, kulturne i komercijalne prostore te biciklističke staze i pješačke zone. Plan nastoji istaknuti stečene demokratske vrijednosti te postati podloga za gospodarski razvoj šireg područja.

Zgrada Narodne skupštine Benina, trenutno u izgradnji, inspirirana je oblikom lokalne vrste drva koji postaje novi landmark grada Port-Novo. Dvorana skupštine nalazi se u prizemlju i natkrivena je segmentom središnje strukture, koja u centru ima unutarnje dvorište, kako bi omogućila prirodnu ventilaciju i osvjetljenje. Stubište postavljeno u središnje dvorište povezuje dvoranu s uredima smještenima na gornjim etažama građevine. Krov je prohodan i s njega se pružaju vizure na grad. Duboke profilacije pročelja osiguravaju zaštitu od sunčeve svjetlosti. Zgrada se nalazi u javnom gradskom parku s autohtonim biljnim vrstama namijenjenom rekreaciji, javnim debatama i kulturnim događanjima. Interakcijom stanovništva s građevinom nastoji se prenijeti demokratske vrijednosti i osnažiti kulturni identitet zemlje.

Izvori:
The Pritzker Architecture Prize (2022.) Diébédo Francis Kéré, Dostupno na: https://www.pritzkerprize.com/laureates/diebedo-francis-kere
Kéré Architecture (2022.) Our Work, Dostupno na: https://www.kerearchitecture.com/
Slike:
  1. Diébédo Francis Kéré, foto: Lars Borges
  2. Osnovna škola Gando, foto: Erik-Jan Owerkerk
  3. Centar za zdravstvo i socijalnu skrb, foto: Francis Kéré
  4. Paviljon Serpentinske galerije, foto: Iwan Baan
  5. Sarbalé Ke, foto: Iwan Baan
  6. Narodna skupština Burkine Faso, render: Kéré Architecture
  7. Narodna skupština Benina, render: Kéré Architecture

Popularno

Copyright- 2021 | m-Kvadrat Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.