Određene tradicionalne zanatske i građevinske tehnike i dalje osvajaju jednostavnom genijalnošću i neusporedivom učinkovitosti. Iako se koristi već hiljadama godina, proces privremenog pretvaranja krutih dijelova drveta u savitljive, ostaje omiljeni trik zanatlija, koji je sposoban proizvesti izvanzemaljske oblike od prirodnog materijala.

Historijski gledano, savijanje drveta najčešće je korišteno od strane brodskih graditelja za oblikovanje zakrivljenih okvira, od strane proizvođača namještaja za izradu naslojača na stolicama, zatim za oblikovanje instrumenata, poput gitare, violine i slično. Ovakva vrsta zanata omogućuje da se predmeti od drveta pripreme u domaćim hermetičnim parnim kutijama, često pričvršćenima na parni generator ili u domaćim kotlovima. Graditelji slijede osnovno pravilo: proizvod treba ostati sat vremena u parnoj kutiji za svaki centimetar željene debljine (u zavisnosti od vrste drveta). Koristeći ovu metodu čak i masivne ploče mogu se savijati u izuzetne krivulje, a tanji dijelovi postaju tako savitljivi da se mogu vezati u čvorove bez pucanja ili cijepanja.

Dakle, kako funkcioniše ova metoda? Kada se proizvod izlaže vrućini i vlagi u parnoj kutiji, lignan koji počinje omekšavati, omogućuje celuloznim vlaknima, koja čine glavnu strukturu drveta, da se uvijaju u nove oblike. Drvo može biti oblikovano u veliku paletu oblika, i zatim se vraća na sobnu temperaturu i vlažnost okoline, čime mu se omogućava da vrati svoju prvobitnu krutost, dok se lignan hladi zadržavajući željeni savijeni oblik.

Dok druge tehnike savijanja drveta omogućuju slična oblikovanja, poput laminiranja tankih, savitljivih listova ili komada s jakim ljepilom ili jednostavno rezanje većih komada u zakrivljene oblike – nitko ne štiti strukturu drvenih vlakana poput savijanja uz pomoć pare. Praktičnost rada s parnim kutijama obično ograničava potencijalnu veličinu primjene parnih boja, naročito u arhitekturi, ali hrabri dizajneri pronašli su niz inovativnih načina ugradnje savijenog drveta.

m-Kvadrat