Prikaz je to svijeta koliko povezanog s vlastitim vremenom, toliko i s antičkim i predpovijesnim vremenima.

Radionica arhitekture

Uz cestu Trilj – Imotski, između Ciste Provo i Ciste Velike trebao bi izrasti Arheološki park Crljivica. Obuhvatio bi srednjovjekovno groblje sa stećcima iz 14-og i 15-og stoljeća, tri tumula / gomile iz brončanog doba i rekonstrukciju dijela ceste koja je povezivala antičku Salonu i Naronu.

Dalmatinska zagora je matični prostor stećcima, kamenim monolitnim spomenicima sakralne umjetnosti Srednjeg vijeka. U Hrvatskoj je zabilježeno oko 400 njihovih lokaliteta, na prostoru Šestanovca, Imotskog i Vrgorca više od 90, s više od 4500 stećaka. Na lokalitetu Crljivica sačuvano ih je oko stotinu.

Podrijetlo motiva na reljefima stećaka intrigantno je i još uvijek zagonetno. Križevi u svim oblicima, antropomorfni ljiljani i drugi biljni motivi, scene iz lova, ljudi u kolu, dvoboji, polumjeseci, zvijezde… Prikaz je to svijeta koliko povezanog s vlastitim vremenom, toliko i s antičkim i predpovijesnim vremenima.

S obzirom na način na koji „kovači“, kako sebe nazivaju klesari stećaka upotrebljavaju motive, na prostoru Imotskog i Vrgorca razlikujemo nekoliko radionica. Najpoznatija je ona „kovača“ Jurine koji se potpisao na sljemenjaku Vukoja Bogdanića na lovrećkim Mramorima. Nekoliko njegovih stećaka nalazimo i na Crljivici.

Organizacija Unesco World Heritage prepoznala je njihovu važnost stavivši ih na popis svjetske kulturne baštine i definirajući zonu i uvjete njihove zaštite. Određene su dvije zone, jedna oko samih spomenika zvana „core“, cca pedesetak metara od spomenika i druga zvana „buffer“, prijelazna zona namjenjena ublažavanju negativnih utjecaja.

Prva zona poštuje prirodne i morfološke granice (rijeke, brda, postojeću izgradnju), dok se druga određuje prema razini mogućih utjecaja, na primjer prometa.

U Crljivici se stečci nalaze na obje strane prilično frekventne prometnice. Danas je gotovo nezamislivo dovoditi djecu u zonu arheologije, gdje za obilazak treba prelaziti cestu kojom se uglavnom juri više od 100 km/sat.

Kako bi otklonili taj problem, koji zonu budućeg Arheološkog parka Crljivica čini teško ili nikako pristupačnom velikom broju potencijalnih posjetitelja, naš projekt predlaže izmještanje trase prometnice, kako bi se zaobišla zona parka u duljini od cca 900 m.

Tako bi se svi stećci našli u sigurnoj zoni bez prometa, a na kamene spomenike smanjio bi se i negativan utjecaj ispušnih plinova.

Izmicanjem trase prometnice i gradnjom zaštitnog „nasipa“, ovo jedinstveno mjesto dobilo bi potpuno drugačiji karakter od sadašnjeg. Umjesto lokacije na kojoj se rijetko tko zaustavlja, postalo bi nezaobilazno mjesto posjeta školskih ekskurzija i stalnog posjeta turista s obližnje obale.

Dio ceste koji bi ostao unutar zone rekonstruirao bi se u rimsku cestu i postao pješački put kroz arheološki park. U parku je i vrtača sa sedam ozidanih bunara čija se gradnja datira u srednji vijek, uz napomenu da su se gotovo sigurno upotrebljavali i ranije u povijesti.

U predloženom srpolikom „nasipu“ bio bi Centar za posjetitelje s muzejem u kojem bi se upoznavalo s važnošću spomeničkih nalaza, zatim ugostiteljski dio i sanitarni čvor, ured za zaposlene i ostalo potrebno za njegovo nesmetano funkcioniranje.

„Nasip“ bi ujedno zaštitio park od buke automobila koji prolaze i zaklonio pogled na parkiralište. Uvjereni smo i kako bi Arheološki park Crljivica trebao postati jedno od važnijih mjesta pokretanja turističkih potencijala zabiokovlja i zamosorja prema danas neslućenim dometima.

(Podaci o arheologiji Crljivice preuzeti iz Elaborata Konzervatorskog odjela iz Imotskog.)