Programska uputa bila je izgradnja farme prema najvišim ekološkim standardima uzgoja, a projekt je predviđao i potencijalno širenje farme, ukoliko kapaciteti u budućnosti budu rasli.

Autori: SKROZ d.o.o.

FB

INSTAGRAM

Projektni tim: Margita Grubiša, dipl.ing.arh., Marin Jelčić, dipl.ing.arh., Daniela Škarica, dipl.ing.arh., Ivana Žalac, dipl.ing.arh.; Zvonimir Marčić, dipl.ing.arh.

Investitor: Sin ravnice d.o.o.

Lokacija: Cret Viljevski, Donji Miholjac

Fotografije: Bosnic+Dorotic

Videi: Camera Roll / Bruno Lovrenčić

GODINA PROJEKTIRANJA: 2019

GODINA IZGRADNJE: 2021.

SARADNICI: Luka Eškinja, Stabilnost d.o.o., konstrukcija; URED OVLAŠTENOG INŽENJERA ELEKTROTEHNIKE Damir Šiljeg, elektroinstalacije; Davorin Gržan, Ivica Vajdić, VIKING PROJEKT d.o.o., voda i odvodnja, Siniša Živković, Karašica-Vučica d.d., geodezija, Hrvoje Pongrac, INSPEKTING d.o.o., zaštita od požara

IZVOĐAČI I DOBAVLJAČI: Creaton – crijep, Drvene konstrukcije d.o.o., drvena konstrukcija i pročelje

Crna slavonska svinja autohtona je hrvatska vrsta. U 19. stoljeću to je bila najčešće uzgajana vrsta u Slavoniji. Tokom 20. stoljeća broj jedinki kontinuirano pada, do te mjere da je 90-ih godina proglašena ugroženom vrstom. Prema službenim podacima taj se broj u jednom trenutku sveo na samo 50-tak jedinki.

S porastom svijesti o klimatskim promjenama i zdravom životu, proteklih desetak godina vraća se i interes za ovu specifičnu vrstu. Jedan od prvih uzgajivača koji su započeli s profesionalnim uzgojem ove zanemarene vrste bila je kompanija Sin Ravnice iz Creta Viljevskog kraj Donjeg Miholjca. S obzirom na to da je crna slavonska svinja izuzetno otporna i izdržljiva vrsta njihov je način ekološkog uzgoja u početku funkcionirao u potpunosti na otvorenom, bez objekata, staje ili nadstrešnice. Međutim, nakon nekoliko godina, kako je broj jedinki rastao, shvatili su da moraju osigurati nekakav oblik kontroliranog uzgoja, olakšati uslove i životinjama ponuditi zaklon. 

URBANISTIČKI KONCEPT I ORGANIZACIJA

Programska uputa bila je izgradnja farme prema najvišim ekološkim standardima uzgoja, a projekt je predviđao i potencijalno širenje farme, ukoliko kapaciteti u budućnosti budu rasli. Staja bi primarno bila namijenjena cjelogodišnjem smještaju krmača (ženskih svinji) s manjim vanjskim ispustima, dok bi ostale svinje boravile u staji samo u najhladnijem dijelu godine. 

S obzirom na potrebe životinja, nametnula se generalna dispozicija staja blizu zapadne međe parcele, kako bi se izbjegla obližnja prometna županijska cesta na istočnoj granici te kako bi se bravcima omogućili što veći vanjski prostori.

Urbanističko rješenje predlaže dva identična kompleksa. Staje se pozicioniraju pod pravim uglom u rotiranom koordinatnom sistemu u odnosu na os čestice sjever-jug, čime se stvaraju privredna dvorišta s gnojištem u sredini, te omogućuje neometana komunikacija prema ispustima i jednostavnija manipulacija servisnim vozilima.

KONCEPT FORME I FUNKCIJE

Glavni faktori koji su utjecali na arhitekturu bili su optimizacija procesa uzgoja i što kvalitetniji smještaj životinja. Građevina je primarno oblikovana funkcijom, odnosno optimizacijom funkcije, uz estetsku smjernicu da objekte karakterizira duh slavonskog ruralnog konteksta i tradicionalnih gospodarskih zgrada u ljudskom i životinjskom mjerilu.

Uobičajeno je ovakav tip objekta prizemnica s prostorima za životinje i hodnikom u sredini, te spremištem slame za stelju (podloga za životinje) uz sam prostor staje. Centralni hodnik pritom služi za hranjenje životinja, rasprostiranje stelje i odvoz gnojiva nakon čišćenja. Naš projekat odlazi korak dalje od uobičajenih rješenja, eliminira središnji hodnik i stvara galeriju iznad koja, osim vizualnog i hranidbenog pristupa boksevima sa životinjama, služi i za skladištenje slame. Na taj način racionalizirano je korištenje prostora i optimiziran proces uzgoja te smanjeno uznemiravanje životinja. Također je, skladištenjem u istom objektu, eliminirana potreba za transportom slame za stelju.

Sljedeći važan dio optimizacije procesa funkcije kroz arhitekturu bilo je uvođenje pomičnih pregrada, koje omogućuju jednostavnije održavanje objekta, ali i stvaranje različitih scenarija njegova korištenja. Pregrade potenciraju scenarije prilagodbe trenutnim uvjetima procesa razmnožavanja životinja te se prostori smanjuju i povećavaju ovisno o potrebama; od najmanjeg boksa za krmaču s prašćićima do jedinstvenog prostora u kojem su sve životinje zajedno.

Sumiranjem svih navedenih parametara, uvažavajući proporcije čovjeka, životinje i stroja, nastao je presjek s najvećom visinom u centralnom dijelu, s dvostrešnim kosim krovom i centralnim sljemenom. Kose krovne plohe izmaknute su u sljemenu s lomom, čime je omogućeno dodatno osvjetljenje i ventiliranje prostora na centralnoj galeriji. Produžetak plohe krova formirao je nadstrešnicu za vanjski prostor boravka životinja.

Pri odabiru materijala važan je faktor bila otpornost elemenata koji su u direktnom doticaju sa životinjama koje vole rovati, kopati i isprobati okoliš. Stoga je za bazu objekta odabran beton uz pregrade od pocinčanog čelika, iznad kojeg je drvena konstrukcija i obloga pročelja. Kao pokrov krova izabran je lokalno uobičajen i tradicionalan biber crijep. Materijali su elementarni, neobrađeni i direktno podređeni funkciji i kontekstu. Osim ogoljenom funkcijom pojavnost objekata uvjetovana je kontekstom ruralnog slavonskog kraja, što se iščitava u geometriji krova, pokrovu ploha, te u materijalu i načinu tretiranja pročelja zgrade. Providnost pročelja ne proizlazi iz materijala, već iz njegove geometrije. Nizanje drvenih letvi slavonskog hrasta s izmjenom punih i praznih polja u dva dijagonalna smjera i u dva plana stvara karakterističnu strukturu. Ona prvenstveno služi kao ventilacija i zaštita od sunca, ali i kao reinterpretacija geometrije drvenih pročelja s brojnih povijesnih gospodarskih objekata u Slavoniji. Ovakva reinterpretacija povezuje klasični gospodarski objekt oblikovan suvremenim standardima, s njegovom okolinom i građevinskim nasljeđem.