Svaka faza projektiranja osvajala je novi dio stana.
Projekat: Projektni ured 4UHA
AUTORI PROJEKTA
Mislav Bašić, mag.ing.arch.
Ivan Zloušić, mag.ing.arch.
AUTOR TEKSTA:
Ivan Zloušić, mag.ing.arch.
AUTOR FOTOGRAFIJA:
Hrvoje Serdar
Lokacija: Zagreb – Vlaška
Ovaj projekt je toliko specifičan da ga je najbolje usporediti s društvenim igrama, ali ne onim klasičnim koje čekaju na bakinom tavanu da netko puhne prašinu s njih nego ovim suvremenim koje se, kao nekad blockbustere, dugo čeka da dođu. Kako bismo dodatno specificirali, ovdje je riječ o igri iz kategorije “co-op” gdje ili svi igrači pobijede igru ili ona pobijedi njih. Točno takav pristup je odgovarao i investitoru i nama (igrači).
Početna ploča, tj.postojeće stanje je bilo vrlo kompleksno – izduljeni donjogradski stan s 2 velike prostorije prema sjeveru i nekoliko manjih u jednom kaotičnom grozdu prema jugu. Projektni zadatak (u ulozi pravila igre) posložen izazovno, pomalo mistično uz puno prepuštanja odluka samim igračima u procesu igre… pardon, projektiranja.
Početna faza se svodila na kvalitetan raspored napada i obrane. Napad predstavlja društvene zone, a s obzirom na životne navike i potrebe glavnog igrača – investitora – one su raspoređene u 3 polja koja se međusobno prožimaju – zajedničko kuhanje – igranje društvenih igara – gledanje filmova/utakmica. Pomoćne zone su ulaz i gostinjski wc u kojim su se sakrile sve servisne zone (vešeraj, instalacije i sl.). Obrambeni dio stana čine intimni prostori – spavaća soba za goste s walk-in tušem i glavna spavaća soba s pripadajućom kupaonicom te zonom za vježbanje. Svaka faza projektiranja osvajala je novi dio stana i unosila život gdje god igrači dotaknu stari oronuli stan.
Veliku ulogu je igrala otvorenost suigrača prema međusobnim sugestijama. Tako se došlo do brojnih nesvakidašnjih i originalnih rješenja koja mogu poslužiti kao primjer svim drugim igrama i igračima.
Trenutci koje svakako treba izdvojiti su korištenje bravarije kao lajtmotiva u objedinjenom prostoru kuhinje, blagovanja i boravka kroz kontrast crnog i bijelog ( referenci) gdje se pozadina fokusirane radnje izvodi u crnoj boji s tankim bijelim potezima, a pozadina kreativne radnje formira kao bijela te se na nju apliciraju crne tanke linije. Iako je sjeverne orijentacije, prostorija ima jako puno prirodnog osvijetljena koje uz mnoštvo biljaka stvara savršeno okruženje za druženje u svako doba dana/godine.
Modularna čelična konstrukcija formira okvire koji su popunjeni prema potrebama te ostavljaju toliko fleksibilnosti koliko je investitoru potrebno u određenoj zoni prostorije – od rigidne kuhinje preko stupa za biljke i polica za knjige/igre/uspomene u boravku sve do centralnog sklopa – otok sa stolom iznad kojeg je potpuno fleksibilna konstrukcija koja prima sve od rasvjetu, čaše, igre, knjige ili pak ništa i ostaje kao skulpturalni element, ovisno o tome kako se igrači s njom poigraju.
Sanitarni prostori su potpuno prilagođeni korisniku i okruženju, tako je zajednička kupaonica gotovo bezlično crna s bijelim elementima dok se gostinjska kupaonska zona u sklopu sobe definira jarkom bojom i trokutnom formom koja daje dinamiku maloj svestranoj sobi. U glavnoj spavaćoj sobi se kupaonska zona implementira u 3 faze – potpuno zatvoreni wc, djelomično otvorena prostrana ostakljena tuš kabina s umivaonikom dizajniranim i izrađenim po mjeri (na koji smo iznimno ponosni) te potpuno prolazna ploha s umivaonikom koja je višestruko prirodno i umjetno osvijetljena kako bi se postigla optimalna slika u velikom pripadajućem ogledalu.
Put od početne ploče do pobjede je trajao iznimno dugo zbog raznih vanjskih faktora koji su utjecali na sve druge igre (potres, covid i sl.) pa tako i na ovu, ali i zbog životnih i poslovnih obaveza glavnog igrača.
Pritom treba napomenuti da ima igrača koji vole da se igra odvija i bez njih, no ovdje nije bila takva situacija te je glavni igrač bio aktivni sudionik svakog trenutka (sigurno ste uočili crni toalet papir i pokrivač na krevetu gostinjske sobe, što više reći?) – i nastavlja biti aktivni igrač jer se ova igra može nastaviti opušteno igrati i nakon glavne pobjede.
Za kraj – zašto stan “Hej!”? Zato što je Hej u početku lajala skeptično na nas, a sada već laje prilično zadovoljno – i nek laje, jer je to jedini način da ju vidimo ako se uvali u svoj crni kutak u boravku