„Naš pristup uvijek počinje sa temeljitim istraživanjem mjesta i fizibility studijama, kako bi definisali projektne zadatke sa investitorima i načine kako da stvorimo ekonomske i ekološki održive projekte.“

Intervju: Vernes Čaušević & Lucy Dinen

Projekt V Arhitektura je mladi nagrađivani arhitektonski studijo, koji radi u Sarajevu i Londonu. Praksu su osnovali arhitekti i istraživači Vernes Čaušević i Lucy Dinnen. Njihov pristup arhitekturi i dizajnu vođen je kontekstualnim istraživanjem, razvojem novih arhitektonskih procesa i željom da se naprave smisleni projekti koji imaju društveni uticaj. Rade na projektima različitih skala i tipologija, koji istražuju nove ideje za poboljšanje načina na koji ljudi žive i rade u izgrađenom okolišu. Veliki značaj pridaju velikim strateškim idejama, zanatu arhitekture, radu s održivim materijalima i izgradnji prekrasnih detalja. Rad često kombinuju sa obrazovanjem zasnovanim u praksi, organiziranjem i vođenjem edukativnih radionica i usavršavanja za studente arhitekture kao sastavnog dijela njihovih aktuelni projekata i istraživačkih projekata. Njihove radionice često su organizovane sa vodećim svjetskim stručnjacima iz ove oblasti.

Za časopis m-Kvadrat Vernes i Lucy govore o svojim počecima, prvim projektima, omiljenim arhitektonskim zadaćama, nagrađivanim rješenjima, te budućim angažmanima.

Arhitekturom se bavite već više od deset godina. Možete li objasniti kako su izgledali Vaši počeci? Kako je zapravo sve počelo?

Upoznali smo se dok smo studirali arhitekturu na ‘The Cass’-u, na London Metroolitan Univerzitet-u. Tada smo oboje počeli definirati svoje osobne pristupe i metodologije projektovanja. Imali smo mnogo sličnih zanjimanja, posebno želju za istraživanjem društvenih i političkih pokretača kroz arhitekturu.

Vernes: Magistarski rad sam locirao u BiH, u okviru ‘Global Free Unit’ studija na The Cass-u (2010-2011). Tada sam prvi put počeo istraživati ideje za svoj vlastiti održivi povratak u BiH, kao i šire teme održive rekonstrukcije, obnove i razvoj post-ratnih urbanih i ruraln ih područja u BiH i regiji Balkana. Za magistarski rad sam osvojio drugu nagradu na međunarodnom konkursu ‘RSA Resourceful Architect’. To je igralo veliku ulogu u mojoj odluci da se nastavim baviti arhitekturom u BiH i regiji Balkana.

Obrazovanje i profesionalno iskustvo sticali ste u uglednim arhitektonskim studijima u Londonu. Koliko su Vas ova iskustva oblikovala i utjecala na Vašu karijeru?

Lucy: Fokus obrazovnog sistema arhitekture u Velikoj Britaniji je manje na tehničkim predmetima i više na integriranom projektovanju, kritičkom razmišljanju, praktičnom znanju i istraživanjem unikatnog postojećeg konteksta i zadatka svih projekata. Tu su se rodili naši stavovi prema arhitekturi. UK sistem također zahtijeva da studenti završe godinu dana radnog iskustva prije upisa na masters program. Zbog toga smo se poprilično dobro pripremili za svijet prakse dok smo završavali studije.

Oboje smo radili u Londonu, otprilike osam godina, u različitim i veoma profesionalnim radnim okruženjima i projektima. Ja sam radila kao arhitektica u ‘Hawkins Brown’ studiju, vodeći projekte poput “Bob Champion Research and Education Building“ na Univerzitetu u Norwichu i “Hear East“ ‘co-work’ marketinški prostor u Londonu. Vernes je radio kao arhitekt za firmu “Phelan Architects”, vodeći projekat ‘St Luke’s Crkva i Zajednički Centar” u Londonu i razne sportske, ugostiteljske i rekreativne projekte, poput ‘York Hipodrom Weigh-In zgrada i Restoran’. Tad smo u praksi razvili svoje pristupe prema projektima u sektorima kulture, obrazovanju, stanovanju i zajedničkim projektima, i povećali naše zanjimanje za društveno angažiranu arhitekturu, istovremeno vodeći projekte u studiju i na gradilištu.

Za to vrijeme završili smo i stručne ispite RIBA 3, kako bi se registrovali sa ARB (Registar Arhitekata u UK-u), što nam je omogućilo da razvijemo svoje vještine na tehničkoj, upravljačkoj, i administrativnoj strani projekata.

Vjerujemo u kontinuirano obrazovanje. Interes za obrazovanje smo nastavili i kroz predavanje i podučavanje u Velikoj Britaniji, kako na diplomskom, magistarskom, tako i na trećem stručnom nivou obrazovanja. Također povremeno organiziramo i vodimo kratke praktične-edukativne radionice za studente arhitekture u BiH na nekim od naših aktuelni projekata, u sklopu ‘The Global Free Unit Sarajevo Classroom’.

Nakon magistriranja, radila sam kao asistent na ‘The Cass’ fakultetu u Londonu, i u Sarajevu. tenutno sam gostujući predavač na Westminster Univerzitetu, vanjski ispitivač na Univerzitetu u Birminghamu i redovni vanjski kritičar na predmetu projektovanja na Univerzitetu Sheffield-a.

Pokrenuli ste samostalnu arhitektonsku praksu 2017. godine. Možete li nam reći koji su bili glavni motivi za takvu odluku? 

Vernes: Dok sam radio u Londonu, nakon magistriranja, u slobodnom vremenu sam nastavio raditi arhitektonska istraživanja i konkurse u BiH i na Balkanu, osvojivši nekoliko nagrada. Ističu se druga nagrada na međunarodnom urbanističko-arhitektonskom konkursu “Badel Block“ u Zagrebu, kao koautor sa Filter Arhitekturom, i prva nagrada na međunarodnom konkursu “Hotel Kotor” u Crnoj Gori, radeći za studijom Urban Sense arhitekti u Londonu. Ova iskustva omogućila su mi da proširim svoje zanimanje i mrežu saradnika i prijatelja u BiH i regionu. Osnovao sam našu britansku kompaniju Project V Architecture (UK) u Londonu 2015. godine, nakon našeg prvog angažmana na projektu Omladinskog Centra “Most Mira” u Prijedoru.

U 2016. godini odlučili smo se preseliti u BiH zajedno, kako bismo se fokusirali na razvoj naših društveno angažiranih i ekološki održivih arhitektonski projekata i istraživanja u BiH.

Prvi projekat koji smo kreirali zajedno je bilo konkursno rješenje za nacionalni konkurs Memorijalnog Muzeja Tunela Spasa u Sarajevu, za koje smo osvojili Specijalnu Nagradu, i Collegium Artisticum BiH 2017 nagradu za ideju. Od tada smo sami pretvorili taj projekat u istraživački projekat pod nazivom “Živi Spomenici“, kroz koji istražujemo arhitekturu tokom opsade Sarajeva i nove forme memorijalizacije i urbanog razvoja.

Nakon uspjeha na ovom i drugim projektima u BiH, odlučili smo zajedno osnovati našu BiH firmu, Projekt V Arhitektura d.o.o. Sarajevo u 2017. Tada smo se još više založili da  kreiramo arhitekturu u BiH, kroz koju se nadamo da ćemo poboljšati kvalitet prostora u Sarajeva i u drugim gradovima i ruralnim područja BiH, te živote ljudi koji tu žive.

Koji je Vaš prvi projekat na kojem ste radili, i kako danas gledate na taj projekat?

Naš prvi angažman kao samostalni studio je bio projekat Omladinskog centra “Most Mira”, koji još uvek traje. Trenutno smo u završnoj fazi detaljnog projektiranja i nadamo se da ćemo početi graditi ove godine, pod uvjetom da nađemo odgovarajućeg izvođača radova u BiH. Na ovom projektu smo arhitekti i projektni menadžeri. Ovaj projekt je prilika za usavršavanje našeg arhitektonskog procesa za društveno angažirane kulturne projekte u marginalizovanim zajednicama u BiH. Vjerujemo da ovaj projekt može postati model za izgradnju mira i demokratije kroz arhitekturu.

Mirovni centar će se graditi koristeći ekološko održivu tehnologiju kompresovane zemlje (rammed earth). Bit će to svjetionik mira i ekološke održivosti na Balkanu, koji će pretvoriti lokaciji u javnu destinaciju za umjetnost i aktivnosti pomirenja, za UK-BiH organizaciju “Most Mira” u Prijedoru. Surađujemo sa svjetski poznatim ekspertnim stručnjacima Martin Rauch, počasni profesor UNESCO-a na katedri za zemljanu arhitekturu, i ekipa Lehm Ton Erde iz Austrije, jedna od najpoznatijih građevinskih firmi na svijetu za gradnju sa ovom tehnologijom. Oni će pružiti tehničku podršku i treninge na gradilištu. Gradit će se kroz niz obrazovnih rezidencija na gradilištu. U 2017. godini smo organizovali studentsku rezidencija za izgradnju prototipnih zidova i uzoraka od kompresovane zemlje sa 12 studenata arhitekture i mladih arhitekata iz Banja Luke, Sarajeva i Londona.

Ovaj je projekt osvojio Collegium Artisticum BiH 2018 nagradu za Ideju.

Naš prvi izveden projekat u BiH je prva faza projekta ‘Half House’ (‘Pola Kuće’), smješten u običnom neplaniranom naselju u Sarajevu. Nova dogradnja i adaptacija tipične bosanske “porodične kuće“ za korisnika invalidskih kolica i njegovu suprugu.

Ovaj projekt nam je također izložio prirodu gradilišta u BiH koja se dosta razlikuje sod one u Velikoj Britaniji. Bili smo vrlo angažirani kao projektni menadžeri i nadzor na gradilištu jer smo bili vrlo odlučni u namjeri da vodimo kvalitet završnih materijala i preciznost zanatski detalja. To je zahtijevalo mnogo odlučnosti, ali i predanosti kako od nas, tako i od investitora, izvođača radova, dobavljača i zanatlija, sa kojima smo imali odličnu saradnju.

Koje arhitektonske zadaće Vas najviše zanimaju?

Lucy: Želimo izvršiti utjecaj na sve vrste projekata na različitim područjima, od malih privatni kuća do kolektivnog stanovanja, javnih objekata, urbanih strategija i masterplanova. Volimo rješavati probleme i raditi s klijentima koji žele kvalitet i koji su voljni gurati granice mogućnosti. Sa dobrom arhitekturom ništa nije nemoguće.

Zanima nas holistički, sveobuhvatni, pristup arhitekturi koji ima utjecaja na mnogim skalama, kako na ličnom nivou doživljaja prostora, tako i na široj skali zajednice i grada. Zanima nas arhitektura koja ima pozitivan društveni i ekološki utjecaj na okolni kontekst. Volimo raditi na interesantnim lokacijama sa lijepim prirodnim ili gradskim kontekstima i/ili na projektima sa bogatim historijama i interesantim sadržajima.

Posebno nas zanimaju izazovi stvaranja zajednice, izrada arhitekture koja pozitivno doprinosi kulturi i umjetnosti mjesta. Također smo zainteresirani za rad s prirodnim i ekološki održivim materijalima koji su lokalno dostupni, kao što su drvo, kamen i zemlja. Volimo da gradimo kvalitetne zgrade koje su trajne, a u isto vrijeme i savremene.

Kako uspostavljate odnos poverenja sa naručiocem/zajednicom, da oni shvate projekat kao nešto svoje?

Vernes: To je nešto što nas jako zanima kroz naša istraživanja i projekte. Za nas je svaki projekt i svaki klijent i zajednica različit, te im se posvećujemo različito, ovisno o jedinstvenom nizu okolnosti i zahtjeva.

Surađujemo blizu s klijentima i komuniciramo od samog početka svakog projekta. Definiranje zahtjeva projekta i istraživanje lokalnog konteksta sa klijentom i zajednicom od suštinskog je značaja za pronalaženje zajedničkog osnova i stvaranje dobre arhitekture. Ne vjerujemo da arhitekti trebaju nametnuti ideje klijentima, već bi trebali omogućiti klijentima i zajednici da poboljšaju svoj život i mjesta. U najboljim slučajevima to je dvosmjerno iskustvo učenja gdje mi učimo od klijenata i zajednice, a oni uče od nas.

Lucy: Naš pristup uvijek počinje sa temeljitim istraživanjem mjesta i fizibility studijama, kako bi definisali projektne zadatke sa investitorima i načine kako da stvorimo ekonomske i ekološki održive projekte. Mislim da je to, zajedno sa našim racionalan pristupom, progresivnim idejama, iskrenošću i predhodnim iskustvom, razlog zašto dobijamo povjerenje od naručioca/zajednice.

Velik fokus stavljamo na proces arhitekture. Korištenje mapiranja, fizičkog modeliranja, ispitivanja materijala. Vjerujemo da je to način da se arhitektura naseli i “dodirne” prije nego što se izgradi krajnji proizvod. Pomaže potaknuti maštu i testirati, te poboljšati konačni proizvod u minijaturnom obliku. Mi uključujemo klijente, zajednice i ponekad javnost u proces donošenja odluka na kraju svake faze razvoja projektovanja, tako da vizija s vremenom preraste u zajedničku. Na nekim projektima čak imamo priliku uključiti klijente i zajednicu u procesu izgradnje.

Osvojili ste mnoge nagrade od kojih se u posljednje vrijeme ističu Half House Sarajevo/“Pola Kuće“ Sarajevo, te  (Tiny) Ministry of Knowledge/ (Malo) ministarstvo znanja.  Možete li nam reći nešto više o ovim projektima?

‘Half House’ (‘Pola Kuće’) je naš prvi izvedeni projekat u BiH, smješten u običnom neplaniranom naselju u Sarajevu. Nova dogradnja i adaptacija tipične bosanske “porodične kuće“ za korisnika invalidskih kolica i njegovu suprugu. Kao odgovor na neformalan, ‘ad hoc’ karakter postojeće kuće i komšiluka, ova jednostavna, elementarna i minimalistička arhitektura unosi osjećaj reda i smirenosti u svoje okruženje. Investitori su vrlo zadovoljni ishodom; posebno sa otvorenošću, funkcionalnošću,  materijalima i prirodnom dnevnom svjetlošću i pogledima na okolinu.

Ovaj je projekt osvojio nagradu Collegium Artisticum BiH 2020 za Enterijer, Big SEE nagradu za Enterijer i nominiran je za Big SEE Grand Prix nagradu za Enterijer. Mislimo da projekat pokazuje da su u malim dimenzijama i stambenim projektima u BiH mogući savremena arhitektura, visokokvalitetni materijali i precizni arhitektonski detalji, sa relativno skromnim budžetima.

Nedavno smo osvojili 3. nagradu na međunarodnom arhitektonskom natječaju ‘Tiny Library 2019’ u organizaciji Volume Zero, sa našim projektom “(Malo) Ministarstvo Znanja”, koji se nalazi na međuentitetskoj granici u sjevero-zapadnoj BiH. U užem izboru natječaja je bilo 50 radova iz cijelog svijeta, uključujući projekte iz Kine, Indije i SAD-a, koje su ocjenjivali ugledni arhitekti međunarodnog žirija.

(Malo) Ministarstvo Znanja je odgovor na nedostatak zajedničkih javnih biblioteka i obrazovnih programa u podjeljenoj BiH. Projekat predlaže kolektivnu instituciju za izgradnju zajedničkog znanja, identiteta i mira. Smještena na rubu prašume “Lom” i planine Klekovaća. Lokacija je na granici s tri podijeljene zajednice: naime konvergentna tačka granične linije koja spaja Drvar, Bosanski Petrovac i Petrovac, a koji su dio Unsko-Sanskog Kantona, Kantona 10 i Republike Srpske. Za objekat će se koristiti 100% drvena konstrukcija, masivne drvene ploče i lamelirano drvo, s ciljem razvijanja održive drvne gradnje u zemlji s preko 56% šumskog pokrivača.

Trenutno razgovaramo o razvoju projekta sa potencijalnim partnerima.