Novi projekat arhitekta Alena Žunića i mladog autorskog tima ALBATROSS iz Zagreba predlaže ambicioznu ideju razvoja istarskog grada Pazina – iskorak za narednih 10 godina.
Autori: Arhitektonski tim ALBATROSS / Alen Žunić, Petra Vlahek, Rea Mihelko, Nedjeljko Špoljar, Dora Kovačić, Petar Kukec, Ana Mendica
—————————————————————————————–
Saradnici i konzultanti: Zlatko Karač, Marko Ursa, Jurica Pajić, Ivana Zec, Nikša Laušin
Projekat: Konceptulana vizija Pazin 2030. – Idejna urbanističko-arhitektonska studija grada
Investitor: Grad Pazin (Istra)
Godina projektovanja: 2021.
—————————————————————————————–
Novi projekat arhitekta Alena Žunića i mladog autorskog tima ALBATROSS iz Zagreba predlaže ambicioznu ideju razvoja istarskog grada Pazina – iskorak za narednih 10 godina. Kako Žunić ističe ”vizija je kreativna prostorna misao, konceptualni (a ne dnevni, provedbeni) okvir za budući urbani razvoj grada kroz narednih nekoliko desetljeća koji bi umjesto dosadašnjeg ‘krpanja’ prostora prema trenutnim i kratkoročnim potrebama trebao ponuditi dugoročan plan, odrediti smjer kretanja koji će se kroz vrijeme po potrebi mijenjati i prilagođavati.” Ukratko, vizija je slika snažnih promjena koje arhitekti ove studije žele vidjeti u gradovima, s ciljem da se ne razviju samo oblikovni prijedlozi za prostor, već sustavi i principi prema kojima će se dijelovi koncepta moći harmonično realizirati. Vizija za njih nije konačno rješenje, niti precizan projekt, nego podloga za daljnju kreativnu razradu.
Ova studija je sa svojim megaopsegom od gotovo 600 stranica jednakovrijedni spoj dvaju važnih dijelova struke – detaljnog teorijskog istraživanja i artističkog segmenta oblikovanja prostora bez kojeg arhitektura, pa tako ni urbanizam ne bi bili mogući. Vizija je za sada jedan neobavezni dokument, izvan zakonske nomenklature, ali je preduvjet da bi gradovi potom imali i dobre ‘zakonske planove’. Uz to vizija je zamišljena kao ‘otvoreni poligon’, radni dokument koji se kontinuirano može nadopunjavati, a koncipirana je tako da omogućava apsolutno fleksibilnu i međusobno neuvjetovanu realizaciju bilo koje od projektiranih prostornih cjelina, zona i predloženih funkcija – i to u bilo kojem trenutku, tijekom dužeg razdoblja planski projiciranog za sada na optimalno 10, pa do moguće ekstenzije na 30 godina. Prednost takvog prijedloga je da grad ima mogućnost proaktivnog odabira između više opcija i da svjesno odabere i pripremi teren za onu najbolju, a ne da bude samo u poziciji vatrogasca koji ad hoc reaguje na trenutni gorući problem i slučajnu točku na kojoj bi netko gradio. Može se reći da je vizija ‘priručnik’ Pazinu za sve buduće prostorne odluke, putokaz kroz koji se mogu sagledati problemi iz šire perspektive, a time se mogu anticipirati i odgovori na probleme za koje grad danas niti ne zna da će se možda pojaviti.
U analize i projektovanje ove studije uključena su tri sistema intervencija. Na mikro nivou je predložen sistem tačkastih zahvata, rasprostranjenih manjih „urbanih soba“ koje implementacijom zelenila, boja, svjetla i sofisticirane urbane opreme aktiviraju grad kroz jednostavna i lako savladiva uređenja dijelova urbanog tkiva. Akupunkturom grada stvaraju se džepovi javnog prostora u obliku manjih intervencija, poput kapsula koje se ubacuju u neartikulirani prostor. Zatim su predložena uređenja većih gradskih zona koje arhitekti nazivaju epicentrima novih promjena, a radi se o lokacijama koje bi svojim uređenjem, izgradnjom, prenamjenom ili nadogradnjom (ovisno o mjestu u gradu i trenutnom stanju) trebale postati ishodišta iskoraka ka budućnosti i mogućnostima 21. stoljeća. One se uvode kao savremene žarišne točke od urbanističke važnosti, kao epicentri koji će pozitivnom radijacijom vremenom aktivirati i zonu uz sebe. Odabrani prostori su ravnomjerno raspoređene po gradu i injektirani su na mjesta koji su za sada nedefinirani ili preskočeni dijelovi urbane cjeline.
Kao potencijalna četiri epicentra izabrani su uglavnom najzagađeniji i najzapušteniji dijelovi Pazina – park Lakota, trenutno odlagalište građevinskog otpada, kao ishodište budućega zelenog razvoja; pa zapušteni silosi, koji su trenutni jedini objekt vidljiv svakom prolazniku s autoputa, kao epicentar edukacijskih tehnologija i nositelj novog vizuelnog identiteta grada; te centar grada (trg, park, zona ‘Gortan’) koji već desetljećima ima samo fragmentirana rješenja i oblikovno neusklađene prostore koje bi trebao napokon promatrati kao cjelinu. Najistaknutiji i najatraktivniji je četvrti epicentar, novi gradski reper koji je ujedno i najkontekstualnija zgrada u cijelom gradu, a trebala bi nastati u podnožju nekadašnjeg kamenoloma. Vrijednost kompleksa je u tome što bi on volumenom bio insertiran u teren, te bi spuštanjem zelenog krova objekat pratio konfiguraciju terena, i obodne brze prometnice, postajući praktički nevidljiv. Sklop je akcentiran jedino s tom transparentnom staklenom vertikalom koja sadrži uredske prostore. Kompleks bi trebao predstavljati idealan spoj arhitekture, urbanizma i landscapea, te bi najbolje prezentirao jednu od ključnih premisa studije – da se može graditi zelenilom, jer je travnati krov sklopa formiran tako da postaje javna šetnica i atraktivni gradski park. Cijeli sklop bi u nižim etažama trebao biti multifunkcionalan, ukratko destination in itself, sa sadržajima poput trgovačkog centra, sa zabavnim programima, ugostiteljskim lokalima, s poslovni prostorima, a u eksterijeru bi ispred ulaza bio formiran novi gradski trg.
Planiran je i cijeli novi dio grada, uz područje Starog Pazina, kojega arhitekti nazivaju Novi Pazin, jer se zaista radi o posve ab ovo planiranoj zoni, koja predstavlja veliki iskorak, kao što je to svojevremeno bio recimo Novi Zagreb ili Novi Beograd prema povijesnom gradu. Plan novog centra predviđa uvođenje pojedinih multifunkcionalnih ‘otoka’, gradskih insula koje se redovno naslanjaju na zelene linije. Kako će se u narednih 10-30 godina u svijetu zasigurno događati veliki tehnološki, ekonomski i društveni pomaci, i to sve intenzivnijim eksponencijalnim rastom, ovaj je koncept osmišljen tako da pokaže da grad Pazin može biti u skladu s vremenom koje nam sve brže dolazi. Naravno, ovako veliki prostor nije moguće izvesti ad hoc, te su stoga predviđene etape kojima bi se tokom narednih 30-ak godina razvijale i gradile pojedine pod cjeline Novog Pazina i tako zadovoljavale rastuće potrebe grada.
Prema prioritetima grad će u skladu s ključnim točkama koncepta, glavnim urbanim strategijama i planom transformacija kroz godine izrađivati detaljnija idejna rješenja, implementacijske planove i posljedično izvedbene projekte. Imperativ je autorima cjelinu grada sagledati kao jedinstveni organizam, holistički i kroz sinergiju svih dijelova, a potom osmisliti ključne i najinspirativnije prostorne zone. Nažalost, takav pristup ni u Hrvatskoj, a ni u cijeloj regiji, nije stimuliran u regularnoj proceduri izrade raznih zakonskih kategorija planova jer kako kaže Žunić ”legislativni okvir de facto uređuje i propisuje minimalne intervencije unutar postojećeg gradskog tkiva. Ne očekuje se vizija koja nadilazi interese pojedinačne parcele, jer je ona teže provediva i samo ‘komplicira razvoj’, pa GUP-ovi i slična dokumentacija često samo mapiraju trenutno stanje u prostoru uz minimalne točkaste izmjene na nivou interpolacije.”
Autori pripremaju i studije za neke druge gradove, stvarajući svojevrsnu ‘ediciju’ kreativnih urbanističkih vizija, a ono što je posebno zanimljivo i inspirativno je da svi oni imaju različite identitetske odrednice – od turizma, sporta ili zabave, do gaming industrije, poduzetništva ili fokusa na poljoprivredu, ali i ambiciju da budu i nešto drugo. Prema riječima autora, studija bi trebala poslužiti kao podloga za aplikacije na EU fondove koji financiraju socijalno i ekološki osviještene prijedloge urbanog unaprjeđenja, a u drugom sistemu financijskoga promatranja ona može biti podloga i za dijalog sa raznim investitorima gdje će potencijalni zainteresirani poduzetnici ili kompanije moći naći teme u koje mogu uložiti, a da su to ujedno i točke interesa grada. Kako ističu iz ALBATROSS-a ”U implementaciji vizije u gradske planove i strategije razvoja potrebna je postupnost, temeljita komunikacija prema zainteresiranoj javnosti, po potrebi i daljnja detaljnija razrada s egzaktnim programima, a tek bi posve sazrele ideje trebalo ugraditi u operativne prostorne i urbanističke planove.”
