Promjene su napokon stigle u naše krajeve

INTERVJU prof. Ljubomir Miščević, dipl.ing.arh.

**Kad govorimo o energetski učinkovitoj i održivoj arhitekturi, bez dvoumljenja prednjače pasivne kuće, jer je to današnji najviši energetski i održivi standard.**

Prof. Ljubomir Miscevic sa Arhitektonskog fakulteta - 080709 — Prof. Ljubomir Miscevic

Profesor Ljubomir Miščević bio je direktor naše međunarodne naučno-stručne konferencije SFERA 2016. S obzirom da je oktobarski broj časopisa m-Kvadrat bio konferencijsko izdanje, odlučili smo sve svoje čitatelje počastiti i jednim intervjuom sa profesorom Miščevićem na temu energetski efikasne i održive arhitekture.

Šta u kraćem smislu podrazumjeva pojam energetske i održive arthitekture?

Energetski učinkovita i održiva arhitektura je ona koja zadovoljava kriterije sve manje energetske potrošnje i emisije stakleničkih plinova te zdravu i ugodnu klimu zatvorenog prostora što osiguravaju odgovarajuća rješenja fizike i instalacija zgrade. Uvjet materijalizacije takve arhitekture je uporaba zdravih ekološki i energetski certificiranih materijala i sustava koji se nakon životnog vijeka mogu reciklirati bez štetnih ostataka po okoliš.

To je najnaprednija arhitektura današnjice, jer po definiciji uz tipične zahtjeve funkcionalnosti, oblikovanja i postojećim standardima određenu statičku stabilnost i instalacijsku infrastrukturu, ima zadaću i odgovornost obogaćenja suvremenim naprednim znanjima i zahtjevima, prije svega utemeljenim na razvojnim scenarijima Europske unije za 2020., 2030. i već poznate i prihvaćene za oživotvorenje do 2050. godine.

U svijetu odavno postoji pojam, ali i praksa energetske i održive arthitekture. Na našim prostorima ipak, može se reći da postoji samo pojam, a sa praksom se i nismo baš pokazali. Prema Vašem mišljenju koji je osnovni razlog ovog zaostatka?

Zasigurno neinformiranost, neznanje i mnogo dezinformacija koje potiču od onih koji nisu zainteresirani za razvoj pa niti za ostvarenje arhitekture po sve boljoj regulativi i iskustvima u ovom području. Promjene su napokon stigle u naše krajeve. U EU su kriteriji i zakonodavni okviri poznati. EU svojim zacrtanim ciljevima i provedbom istih je globalno vodeća. Scenariji 3 x 20 do 2020. su odavno poznati i nastavljaju se na scenarije za 2030. i 2050. godinu. Prema novim globalnim ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih nacija koji se žele ostvariti do 2030. godine, od njih ukupno sedamnaest, gotovo pola se odnosi na zaštitu okoliša, zdrav život, čiste energije i tehnologije, inovativnu proizvodnju, održive zajednice i dr. Ti se ciljevi mogu ostvariti uključivanjem svih struka i institucionalnom organizacijom s odgovornim partnerstvom.

Kada je u pitanju energetski efikasna gradnja, uvijek se spominju početni troškovi gradnje koji su obično znatno veći od početnih troškova konvencionalne gradnje. Zašto je to tako, zašto su početni troškovi energetski efikasne gradnje još uvijek visoki iako ovaj tip gradnje više nije novina i dosta tih proizvoda se već trebalo komercijalizirati?

Početni troškovi nisu znatno veći, jer su dodatak na investiciju kojom se moraju zadovoljiti današnji propisi. Npr. trostruko ostakljeni prozor je sam po sebi skup, ali itako se prema standardu mora izvesti dvostruko ostakljeni. Ti se troškovi smanjuju, a njihova je isplativost sve kraća. Na tržištu je sve više materijala, elemenata i sustava domaće proizvodnje koji cijene čine priuštivijima od uvoznih, a vrijednost je zasigurno još veća ako shvaćamo da su to proizvodi domaćih zaposlenih ljudi i pokretači domaće proizvodnje i ekonomije.

Da li na području regije ipak postoje svjetli primjeri kada je energetska i održiva arhitektura u pitanju i ako da koji od tih primjera prednjače?

Kad govorimo o energetski učinkovitoj i održivoj arhitekturi, bez dvoumljenja prednjače pasivne kuće, jer je to današnji najviši energetski i održivi standard. Mogu se izdvojiti i vrlo uspješna arhitektonska ostvarenja. U primjerima iz Hrvatske zastupljeni su razni funkcionalni tipovi, od kojh stručna kritika izdvaja neke od prvih izvedenih obiteljskih kuća, poput prve pasivne kuće drvene konstrukcije „ČV 1“ u Kupinečkom Kraljevcu, nekoliko tipskih niskoenergetskih kuća koje su generirale i prvu izvedenu tipsku pasivnu kuću „Y“ u Čazmi, kuća „M6“ u Gornjem Stupniku kod Zagreba koja je odabrana i kao ogledna tzv. Becon zgrada u projektu Europske unije o regijama pasivnih kuća i obnovljivih izvora energije (PassREg). Prije mjesec dana useljena je Prva ECO-SANDWICH kuća koja je kao projekat odabrana i izložena na 50. zagrebačkom salonu arhitekture. Ta je kuća po mnogoćemu presedan u praksi, jer je kao obiteljska kuća s tri stana izvedena u državnom sustavu poticane stanogradnje (POS), prema jedinstvenom modelu održive inovativne zelene javne nabave, izvedena kao prva svjetska implementacija patentiranog predgotovljenog fasadnog ventiliranog sustava ECO-SANDWICH za pasivnu kuću (energetski razred A+). Uz još nekoliko obiteljskih kuća izdvajaju se tri višestambene zgrade u Zelenom kvartu grada Koprivnice te poslovno stambena zgrada u Šibeniku i poslovna u Žminju u Istri.

Koliko se energetski održiva arhitektura mjenjala od svojih početaka do danas i da li još uvijek postoji široko polje za njen napredak?

Nakon svjetske energetske krize s početka 70-tih godina prošlog stoljeća arhitektonska rješenja pasivne sunčane ili bioklimatske arhitekture po tradicijskim iskustvima i novim rješenjima su ukazala na mogućnosti smanjena potrošnje energije i rješavanja energetske krize u sektoru graditeljstva uz uporabu obnovljivih izvora energije. Referentna rješenja pasivnih sunčanih kuća su postala prepoznatljiva po obaveznim zimskim vrtovima – staklenicima. Na prijelazu stoljeća se pionirski primjeri unapređuju u razne oblike energetski racionalne arhitekture, a već prije dvadest i pet godina izvedena je prva pasivna kuća u Darmstadtu kao niz od četiri stambene jedinice. U kontekstu održivosti materijala, u novije se vrijeme sve intenzivnije vraćaju i prirodni materijali koji mogu zadovoljiti zahtjeve suvremene fizike i integrirati se u suvremena rješenja arhitektonske ovojnice kao toplinsko izolirajući materijali. Raste interes za gradnju drvom, za uporbu slame, ovčjeg runa, celuloze i konoplje u raznim varijacijama.

Uvijek kada se spominje održiva arhitektura, zelena arhitektura, energetska arhitektura i slično, spominju se i pojmovi pasivne kuće, niskoenergetske kuće te kuće nulte energije. Možete li nam pobliže objasniti ove pojmove te da li zaista postoje kuće nulte energije?

Pasivna kuća je naziv energetskog standarda vrlo male energetske potrošnje koju je moguće postići uz preduvjete koji su prije više od četvrt stoljeća definirani i koji se isto toliko potvrđuju u najboljoj praksi visoke energetske učinkovitosti.

Ovojnica arhitekture mora biti zrakonepropusna. Opskrba svježim, filtriranim zrakom je osigurana ventilacijskim sustavom toplo-zračnog grijanja koji je integriran s rekuperacijskim toplinskim sustavom. Otpadna toplina istrošenog i zasićenog zraka se u rekuperatoru koristi za predgrijavanje svježeg vanjskog hladnog zraka. Mora se osigurati maksimalni zahvat energije sunčevog zračenja kao u pasivnoj sunčanoj arhitekturi. Na vanjskoj ovojnici se moraju prekinuti svi toplinski mostovi. U sustavu predgrijavanja ili predhlađivanja u sezoni hlađenja, mogu se integrirati sustavi zemnih sondi, korištenje podzemne vode i/ili plosni zemni izmjenjivači raznih oblika s vodom ili zrakom kao medijem. Prema propisu o potrošnji energije za grijanje prostora koji je sada na snazi u Hrvatskoj, potrošnja prema standardu pasivne kuće je oko šest puta manja!

Ne samo da postoje energetski gotovo nulte kuće (nearly Zero Energy Buildings – nZEB), trenutačno na žalost, prema vrlo različitim definicijama i odgovarajućim vrijednostima potrošnje energije u EU, već postoje i kuće nulte energije i plus energetske. Postoje i energetski samodostatne kuće, ugljično neutralne i nulte (zero carbon)i sl.

Praksa energetski održive arhitekture u svijetu postala je jako raširen trend, naročito u razvijenim zemljama. Koji su to najbolji i najsvjetliji primjeri ove vrste arhitekture u svijetu?

Kad se govori o najboljim primjerima, prije svega izdvajam ona ostvarenja koja su odabrana na arhitektonskim natječajima u organizaciji Instituta za pasivnu kuću kojeg vodi prof. dr. sc. Wolfgang Feist u Darmastadtu. Na natječaju se kandidiraju ostvarenja iz cijelog svijeta. Do sada su dva provedena natječaja objavljena na web. stranici Instituta. Natječajem se izdvajaju najbolja rješenja raznih funkcionalnih tipova arhitekture od obiteljskih kuća i višestambenih, do zgrada javne namjene i urbanističkih sklopova.

U Sloveniji se već nekoliko godina provodi natječaj u organizaciji Zbornice za arhitekturu i prostor (ZAPS) s nazivom Zelena olovka koji izdvaja najbolja rješenja održive i energetski učinkovite arhitekture. U Hrvatskoj još nije proveden sličan natječaj, ali je već duže vrijeme u pripremi Konzorcija za pasivnu kuću Hrvatska i drugih stručnih organizacija.

Nebrojena su vrijedna rješenja zelene gradnje koja se danas u svijetu vrednuju po više od četrdeset raznih sustava vrednovanja, od kojih su u Hrvatskoj najpoznatiji LEED i BREAM, odnosno njima sličan, a regulativi EU najbliži DGNB sustav. Zakonski okviri energetske učinkovitosti i održivosti u arhitekturi i graditeljstvu EU su u ovom trenutku, u prosjeku, globalno najkvaliteniji pa i rezultiraju takvim ostvarenjima.

Koji je najbolji način postizanja energetske efiksnosti kod starih, povjesnih zgrada i u kojem stepenu je to ostvarivo bez da se naruši povjesni arhitektonski oblik i izgled tih zgrada?

Povijesne zgrade je moguće obnoviti i do standarda pasivne kuće ili energetskog razreda A+. U tom slučaju obnovu zovemo „faktor 10“, jer se postižu i deseterostruke uštede energije bez narušavanja arhitektonske percepcije. Osim ušteda, posljedično se drastično smanjuju i emisije stakleničkih plinova.

Ukoliko je povijesna zgrada nezaštićena kao kulturno dobro, možda je unutar zaštićene cjeline ili ima pojedine vrijednosti koje još nisu utvrđene. Zato je preporučljivo savjetovanje sa službom zaštite spomenika kulture. U zaštićenoj graditeljskoj baštini primjenjujemo rješenja unutarnje toplinske izolacije.

Energetska je obnova uz sociološku problematiku izvrstan test profesionalne etike. Postoje kolegice i kolege koji pod cijenu isključivog vlastitog interesa postupaju na neprimjeren način pa ostavljaju trag temeljnog nepoštivanja autorstva i moralnog kodeksa struke, jer je autorsko pravo neotuđivo i prije obnove se mora (pro)cijeniti njegova vrijednost kao kriterij poštovanja živih ili autora koji su nas napustili. Takav osjećaj i odgovornost najčešće nemaju oni koji ne potpisuju vrijednije autorsko ostvarenje u svojem opusu. Energetska obnova bez obzira na postizanje učinkovitosti ili obnova općenito, ne može biti iznad elementarnog shvaćanja autorskog djela i potrebne komunikacije s autorom. I u slučaju kad autor nije živ, postoji način, a prije svega moralna obaveza mogućeg razgovora i savjetovanja s kompetentnim stručnjacima za očuvanje graditeljske baštine. Obnove koje su samo po samouvjerenju njihovih autora kreativne i najbolje moguće, u pravilu su oblikovne devastacije koje rezultiraju neprepoznatljivošću izvornog arhitektonskog rukopisa. Tzv. osuvremenjavanje oblikovanja dakako može biti vrlo blizu kiča ili aposulutni kič koji najviše govori o „novom“ autoru.

Kada pomislimo na energetsku i održivu arhitekturu, vrlo često imamo slike energetski efikasnih zgrada i kuća pred očima, no šta je sa infrastrukturom i ostalim elementima u sklopu građevinske i arhitektonske industrije?

To je vrlo važno pitanje, jer je nevidljivi dio energetski (visoko) učinkovite i održive arhitekture zasigurno važniji od vidljivog. U njemu su integrirani razni fizikalni i instalacijski sustavi. Kad govorimo o energetskom standardu pasivne kuće, ovojnica koja ju zadovoljava je poprilično složena, a još je složenija njena izvedba. Složenost obuhvaća projektna rješenja detalja prema kojima se prekidaju toplinski mostovi i izvedbu, uključujući ugradnju prozora, vanjskih vrata i ostakljenih stijena, koja osigurava zrako nepropusnost, čije se postojanje i intenzitet utvrđuje obaveznim testiranjem (Blower Door test) uz termovizijsko snimanje. Kako bi se osigurali potrebni zahtjevi za ostvarenje, kvalitetno funkcioniranje, upravljanje i održavanje svih sustava, industrija daje sinergijska rješenja koja unapređuje kontinuirani i ubrzani razvoj.