spot_img

Razgovor sa dr. Milenko Stanković dipl.ing.arh. o aktuelnim pitanjima u društvu i arhitekturi

Razgovor sa dr. Milenko Stanković dipl.ing.arh. o aktuelnim pitanjima u društvu i arhitekturi – iniciranje pozitivnih promjenama u ekonomiji, kulturi, prirodi i izgrađenom okruženju – treći dio

Činjenica je da graditeljstvo u BiH danas i širem okruženju, ne uspijeva da kroz teoriju i praktična iskustava uspješno poveže sve procese od planiranja, projektovanja, izgradnje, održavanja postojećih i uklanjanja dotrajalih objekata – zgrada, sa savremenim tehnikama i tehnologijama

U narednim redovima čitajte treći dio razgovora sa dr. Milenkom Stankovićem, dipl.ing.arh. o aktuelnim pitanjima u društvu i arhitekturi. Ovaj put smo razgovarali o graditeljstvu, te o društvenoj realnosti i viziji progresa u BiH i regionu.

 

M Kvadrat: Profesore možemo li razgovarati O GRADITELJSTVU – DRUŠTVENOJ REALNOSTI I VIZIJI PROGRESA U BIH I REGIONU?

Stanković: Napraviću kratak sažetak teme. Činjenica je da graditeljstvo u BiH danas i širem okruženju, ne uspijeva da kroz teoriju i praktična iskustava uspješno poveže sve procese od planiranja, projektovanja, izgradnje, održavanja postojećih i uklanjanja dotrajalih objekata – zgrada, sa savremenim tehnikama i tehnologijama.

Svjesno ili ne društvo i uprava zanemaruju značajne oblasti socijologije, psihologije, filozofije. Istovremeno stanovništvu izostaju brojne stimulacije za zdrav život, odnosno stimulansi za uspješnije rješavanje egzistencijalnih potreba ljudi na istraživanoj teritoriji.

Opravdano je i logično pitanje: Kakve to efekate graditeljstvo ostvaruje u savremenom životu i ponašanju ljudi? Pokušaću da demistifikujem kompleksnu oblast graditeljstva i sagledam doprinos nauke, struke i prakse, koji očigledno mora biti značajniji.  Imperativ je aktivna primjena naučnih spoznaja u svakodnevnom životu običnih ljudi i javnim prostorima. Oblast graditeljstvo mora čvrsto da stoji na braniku zaštite javnog interesa i dobara, to je lični stav koji se mora ugraditi u temelje razvoja novog doba. U praksi regiona nažalost to nije slučaj.

Naše društvo, ako želi da zaustavi osiromašenje resursa i uspostavi ravnotežu u prirodi, ne može da nastavi sa izraženo potrošačkim ciljevima, tj. da gradi zgrade i naselja koje nisu zdrave i samoodržive.

Danas nije razumno (smatra se rasipništvom) graditi, održavati i energetski snabdijevati građevine sa puno termičkih mostova, bez adekvatne termičke, hidro, akustičke… zaštite, pravilne insolacije, mikroklime i upotrebom materijala sumljivog porjekla i kvalteta. U prošlosti se brzina zastarijevanja zgrada mjerila stotinama godina. Zgrade koje se grade u XX i XXI vijeku često oronu i poslije nekoliko godina (pet). Za većinu njih, poslije deset godina potrebna su značajnija ulaganja za održavanje. Sa dvadeset, trideset do četrdeset godina zgrade zahtijevaju obimne intervencije ili potpune rekonstrukcije. Naučno-stručna javnost se opravdano pita: Da li mi napredujemo ili nazadujemo u graditeljstvu?

 

Kritički osvrt na graditeljstvo traži i hitan odgovor na pitanje: Da li smo zaboravili osnovne motive okupljanja u zajednicu, kvart-naselje-grad. Luis Mamford je upozoravao da: „…gradu treba vratiti njegove materinske, životne funkcije, autonomne djelatnosti i simbiotske veze koje su već davno zanemarene i potisnute”.

Već tada je aludirano na brigu za ljude i ukazivao na ideju formiranja zdravih naselja i gradova integrisanih u prirodu. To je bio vid upozorenje.  U urbanu obnovu naselja mora se ugraditi povećan komfor udobnosti i zadovoljstvo građana. Nažalost, veći dio toga što smo gradili poslednjih decenija moraće ozbiljno da se rekonstruiše i obnovi.

To je svojevrstan alarm nauci i struci, ali i putokaz državnoj upravi i cijeloj društvenoj zajednici. Graditeljska misao 21. vijeka se značajno promijenila i postala sadržajno smjelija i filozofski zahtjevnija od prethodnih etapa u razvoju društva.

Mnoge akteri procesa građenja u regiji to zbunjuje, jer ne razumiju složen jezik arhitektonskog promišljanja u izgradnji humanijih naselja i sadržajnih javnih prostora dostupnih svim građanima. U praksi se već od pedesetih godina minulog XX vijeka uočava kontunirana kriza urbane svijesti.

Čovjek današnjeg doba ne miri se i reaguju instinktivno, negoduje i protestuje, jer nema elementarne uslove za egzistenciju.

Ustavom je propisana kategorija: stan i okruženje dostojno čovjeka, a on živi u neizvjesnosti i ukontinuirano trpi pritisak okruženja i nemar uprave. Uprava od republičkog do lokalnog nivoa postaje sama sebi cilj i svjesno ili ne poštuje prava građana. Dio društva uočava problem i postaje sve agresivniji. Sklon je vandalizmu u javnom prostoru i naseljenim mjestima što je za osudu. Sve su to posljedice nezadovoljstva ambijentom za svakodnevni život običnog čovjeka. Sa druge strane društvo ne nudi podršku i izostanju humane akcije. Nauka i struka želi da ukažu na propuste i zaštiti javni interes i javno dobro u procesu planiranja i izgradnje naselja i gradova. Često dobronamjerne sugestijene videsvjetlo dana  jer se sve rješava politikom svršenog čina-bez mogućnosti da se prije odluke čuje drugo i drugačije mišljenje.

Građani su danas na razne načine upoznati sa brojnim procesima širom svijeta i očekuju primjenu nove paradigme i optimističnije shvatanje građenja u harmoniji s prirodom. Očekuju da im se ponudi povišenog komfora ugodnosti u samoodrživim društvenim zajednicama. Nadaju se humanijem, zdravijem, izvjesnijem i sigurnijem životu, kako danas tako i u budućnosti.

Na terenu i u praksi sve je prisutnije i zastupljenije stihijsko graditeljstvo, u kome neostaje svijest o zaštiti javnih dobara, prostora i sadržaja. Izostanak preovladajuće namjene i duhovnu usmjerenosti u planu naselja, kvarta i grada, dovodi do toga da se gubi promišljen put u razvoju cijele društvene zajednice i ugrožava svakodnevni život običnih ljudi. Nauka i struka ne smiju dozvoliti da poljuljane vrijednosti u društvu, u vidu raskoši, rasipništva i pohlepe zasjene oko, zbune um i proces graditeljstva odvedu u pogrešnom smjeru.

Sve je izraženija potreba savremenog čovjeka za kvalitetnijim životom i integraciju sa prirodom. To od savremenog graditelja zahtijeva da pažljivo rukovodi složenim i dugoročnim procesom kreacije i interdisciplinarnim timom stručnjaka. Aktivna podrška vlasti i plana je tu da se zaštiti javni interes-građanina, osigura adekvatan javni prostor i stimuliše izgradnju inovativne zgrade koje mogu da osiguraju podsticajan i zdrav život ljudi. Imperativ je postići kulturno prihvatljiv razvoj teritorije “za sva vremena” na humanim i partnerskim principima.

Samo na taj način može da se objedini ekonomska, ekološka i sociološka komponentu u prostoru, ostvari civilizacijski napredak i osigura četvrti kulturni nivo održivosti. Proces malih koraka, jasnih akcionih i finansijskih planova i realizuja postavljenih prioriteta, nude mogućnost za progres uz međusobno usklađene straregije razvoja na istraživanoj teritoriji, kratkoročno, srednjoročno i dugoročno. Praćenje realizacije strategija (monitoring) jesu uslov i garancija uspjeha. Savremeni graditelji, danas, žele profit po svaku cijenu, tj. isuviše često mijenjaju kulturne kodove i načine ponašanja u prostoru na štetu građana, te oni sa pravom negoduju. Na trenutak i svi nivoi vlasti zaboravljaju da je imperativ društva, osigurati zdrav i podsticajan život ljudi na datoj teritoriji.

Ivo Andrić je zapisao: “Prava priroda, vrednost i cena čovekovog života na zemlji određuju se u osnovi, njegovim geografskim položajem, to znači njegovim odnosom prema suncu i odnosom sunca prema njemu” – gradograditeljska pravila koja moraju biti jasna, pravična, pravedna i dostupna svima.

Plan ne smije biti sam sebi svrha i vlasništvo pojedinca ili interesne grupe. Nije suvišno podsjetiti koliko ljudi danas gladuje i nema riješeno ustavom garantovano pitanje-kuću ili stan, fizički okvir dostojan za život čovjeka. Zato je razumna odluka uočiti poruke iz prirode i razvoj graditeljstva uskladiti sa kapacitetom konteksta i prirode. Građani očekuju vizionarsko rješenje (model) upravljanja i uspješnog rasta i razvoja naselja u harmoniji s prirodom.

Prihvatimo li humani princip slijedi radikalna promjena odnosa i ponašanja. Cijela društvena zajednica mora pokazati jasno opredjeljenje za izradu strategija, fleksibilne i lako provodive prostorno-planske dokumentacije (razvojne i provedbene) zasnovane na pravilim koja su dostupna za sve. Ukazujući na greške i propuste u razvoju, trebaju se definisati strateški pravci razvoja graditeljstva u vidu harmonizovanih aktivnosti i sinergetskih efekata, koji u budućnosti stvaraju uslove podsticajnijeg i zdravog života ljudi. Da bi osigurali izvjesnijui budućnost svojim potomcima naselja treba graditi na što prirodniji način-moguće rješenje jesu bioklimatski principi. Čarls Dženks se ne slaže da je čovjek mjerilo svih stvari, i konstatuje “…univerzum je mjera svih stvari, a njegovi izuzetni zakoni i različite harmonije su krajnje reference svakog nivoa organizacije. Poenta je otkriti mjere i način organizacije kosmičke hijerarhije i povezati ih sa svim formama samoorganizacije, sa prirodom.” Graditeljstvo danas šalje složene poruke, osporava stanje status quo. Time se inicira pitanje: Kako riješiti krizu, odmjeriti značaj prošlosti, uočiti probleme sadašnjosti i vizionarski kreirati koncept za budućnost, realno sagledati prirodne potencijale i savremene tehnologije, pametno i svrsishodno ih upotrijebiti?

Privatni kapital je kroz istoriju, bio stimulator razvoja društva, ali on mora biti javno, neovisno i profesinalno kontrolisan; u suprotnom, postoji realna opasnost zloupotrebe i ugrožavanja javnog interesa. Kao što vidite puno je pitanja bez odgovora, a kroz tekst se nude jednostavna rješenja uz poruku da se: Ne mogu i ne smiju ignorisati konflikti prirodne i izgrađene sredine. Naselja, kao tvorevine ljudskih ruku, moraju se učiniti humanijim, sretnijim i pristupačnijim njihovim korisnicima. Neizvjesni su “mostovi koje trebamo preći”, ali se mora trasirati novi put i ponuditi izvjesnija riješenja. Time se izbjegavaju “propusti na teritoriji i u prostoru” i nudi jasan “vidik” u složenoj slagalici projekcije života.

Neophodno je otvoriti određena pitanja o društvenoj realnost i viziji graditeljstva, sa akcentom na to  šta nas očekuje. Poslužiću se riječima J. N. L. Diran: “Naš cilj nije u tome da naučimo druge kako bi mogli  napraviti ovaj ili onaj objekat, već je naš cilj da razvijemo principe koji treba da vode u komponovanju svih objekata.” Globalizacija, digitalizacija, interdisciplinarnost i povezivanje, nezaobilazni su procesi danas, koji utiču na razvoj graditeljstva i društva u cjelini. Dinamičan način života inicira nove graditeljske teme i promišljanja u naseljima. Uske specijalizacije, iscjepkanost nauke i sve agresivniji zahtjevi potrošačke ekonomije izazovi su savremenog društva koji značajno utiču na graditeljsku misao. Kriza vrijednosti zapadne civilizacije, u dobu znanja, nije samo ekonomska i ekološka. Potrošačko društvo i ekološko rasipništvo dovode do sve većeg raslojavanja na bogate i siromašne. Izostanak odgovornosti i cjelovitog pogleda na život dovodi do upitnih intervencija širom istraživane teritorije. Rezultat je kriza identiteta pojedinačnih zgrada i naselja u cjelini. Istovremeno se uočava povećana izolacija u svakodnevnom kontaktu ljudi. Društva u tranziciji (poput našeg) „opravdanje” za izostanak holizma i kreativnog eksperimenta u graditeljstvu nalaze u poistovećuju sa minulim događajima, kroz strukturu, vrijeme, trenutak i epohu. Opravdanje za sve uočene propuste uprava traži u minulim ratnim dešavanjima (prije 25 godina) i tranzicija, koja predugo traje.

Od svih grana ljudske djelatnosti, vještina građenja oduvijek je bila najizrazitija i čvrsto povezana sa razvojem i napretkom čovječanstva.

U razvoju civilizacija, graditeljstvo je evidentno proizvod ljudske misli koji najviše odvlači pažnju pojedinaca i masa. Vladajuće klase ga prihvataju i koriste, ne samo kao nužan građevinski oblik, već i kao uspješno sredstvo za duhovno vladanje masama, u gradnji svetilišta, hramova, crkava, ali i podizanju bedema i tvrđava. Arhitekta Hannes Meyer je 1938. izjavio: “…Zapamtite: arhitektura je oružje kojim je u svim vremenima upravljala vladajuća klasa u ljudskom društvu...” Iskustvene spoznaje pokazuju da je …arhitektura opasno oružje u rukama neukih graditelja, spekulanata, ali i u slijepoj i izvršnoj funkciji vlasti.

Ljudska djela graditelja i njihovi postupci oduvijek su bili u humanoj sferi djelovanja i odlučivanja. Trag koji su ostavljali za sobom stvarao je istoriju. Graditelj je pokretač razvoja i od njega se očekuje da brzo i intenzivno promišlja i stvara uslove ljudima kako da arhitektonski prostor mogu koristiti u interakciji. Da bi se prevazišla uočena kriza identiteta, neophodno je preispitati brojna ishitrena rješenja i otkriti uzroke koji su doveli do nekontrolisanog širenja lažnih oblika lišenih arhitektonske logike i umjetničkog dojma. Nažalost, upitne građevine širom istraživane teritorije bilježe progresivan rast. Na taj način se zanemaruje veza graditeljstva i sociologije. U razvoju društva i života “običnog” čovjeka, gube se stvarne-egzistencijane vrijednosti.

Teška ekonomska situacija u društvu snažno se reflektuje na oblast graditeljstva. To budi svijest o potrebi hitnog rješavanja uočenih problemi  kratkovidnih realizacija širom istraživane teritorije. Reakcije nadležnih su u pravilu sa zakašnjenjem. Investicijska proždrljivost i kompleksno stanje pogoduju fabrikovanju upitnih zgrada i naselja. Teško stanje dozirano i s mjerom treba predočiti klijentu, da se ne bi proizveo suprotan efekat. Pretjerane ili neprofesionalne kritike prelaze u “beskorisna pametovanja”, zbunjuju širu javnost. Graditeljska kritika treba da valorizuje iskustva prošlosti i podstiče želju za unapređenjem procesa dizajna. Nezaobilazna je i aktuelna tema za naučnike, stručnjake i društvo u cjelini. Zajednički cilj je izbjeći greške i destimulisati pojave stereotipnih formi, koje su lišene stvarnih vrijednosti. Arhitektonska forma danas isuviše često “isklizava” iz granica promišljenog i umjetničkog stvaranja. Ako se prihvati definicija da je graditeljstvo život, za progres društva neophodan je uspješan tim graditelja. Ulaga graditelja u eri znanja značajno se promijenila. Graditelj je danas vođa tima, organizator i koordinator, koji okuplja brojne stručnjake i naučnike (specijalace i genijalce) u kreativnom procesu dizajna. Investitor od njega očekuje sveobuhvatnu ali i argumentovanu podršku. Osim procesa planiranja i projektovanja, graditelj mora biti konsultovan u izboru izvođača radova i odabiru proizvođača materijala i opreme i drugim procesima.

Između graditelja i klijenta danas se uočava nedostatak povjerenja. To jeste potencijalna opasnost, koja lako može prerasti u “haos” graditeljstva. Nesigurnost ili izostanak iskustva tvorca arhitektonskog djela, dovodi često do poigravanja sa čudnim formama i efektima u praksi današnjeg doba, jer graditelji žele da budu drugačiji, po svaku cijenu. Na taj način svjesno ili ne izbjegavaju humanost, profesionalnost, argumentovano i promišljeno djelovanje. Tu plodno tlo za svoje realizacije nalazi arhitektura “spektakla i renderinga”. Ipak, njena ostvarenja izgledaju smiješno pred raskošnom jednostavnošću harmonije prirodnog i artificijelnog, jer oni nude izvorno jedinstvo promišljenog stvaralaštva i uspješnog bivstvovanja sa kontekstom. Dok preispituje odnos tijela i osobina čovjeka u arhitektonskoj cjelini i kontekstu, graditelj detaljno vrednuje značaj osjetila u artikulaciji mišljenja i svijesti uz poruku: prepoznaj, simuliraj, stvori i razumi arhitektonsko djelo. Cilj je osmisliti ugodan, kreativan i zdrav život svim ljudima u savremenim arhitektonskim strukturama i živim javnim prostorima-koji su dostupni za sve. Humane vrijednosti sugerišu prisan odnos sa klijentom, uz međusobno uvažavanje. Dug je, i uvijek neizvjestan, put u postizanju bliskosti. U tekstu se traga za načinima kako da se stekne povjerenje i ostvari partnerstvo. Za uspješnu komunikaciju potrebna je tolerantancija, opušten dijalog, strpljenje i razumijevanje. U rješavanju kompleksnog zadatka do izražaja dolazi originalnost, inovativnost i integrativnost graditelja. Za arhitektu ne postoji problem koji nije moguće riješiti. Sva ograničenja za njega su izazovi koje on treba da pretvara u potencijale buduće kreacije. Što su ograničenja projektnog programa i konteksta brojnija, izazov projektanta biva značajniji. Time je inspirativni potencijal za kreaciju bezvremenog arhitektonskog djela jedinstveniji. Slijepo slušanje investira I njegovih želja, suprotno javnom interesu i potencijalima prirode, su korak unazad.

U knjizi Arhitektura i čula, otkrivene su brojne tajne i nedoumice. Saopšten drugačiji pogled na kreativni čin, te integrativno sagledan cio životni ciklus arhitektonskog djela. Predmet detaljnijeg istraživanja je cio proces dizajna. U njega se integriše psihologija, filozofija, sociologija i brojne umjetnosti, kao podsticaj za njegovo unapređenje. Tematska istraživanja ovog oblika do sada nisu provođena na ovoj teritoriji, niti u širem okruženju. Arhitektura danas rijetko ili samo sporadično bilježi svoje uspješne realizacije u BiH. Teško stanje u oblasti graditeljstva aktivira alarm za nauku i struku. Ove provokativne i inspirativne bilješke pozivaju čitaoca na komunikaciju i promišljanje na cjelovit, integrativan i nov način. Širok spektar tema iz procesa dizajna se demistifikuje i saopštava, da bi se na lako čitljiv način približio naučnicima, stručnjacima i široj javnosti, što radu daje i edukativni karakter.

Graditeljski zadatak se u praksi, isuviše često se rješava intuitivnom improvizacijom. Na taj način se izbjegava rješavanje društvenih i kulturnih izazova na human i inovativan način. Imperativ trenutka je kontinuirano unapređenje spoznaja o integritetu doživljaja i užitka komfora u graditeljskom djelu. U bilješkama se afirmiše jedinstvo teorije, prakse i iskustvenih spoznaja iz brojnih škola arhitekture širom svijeta, jesu skup preporuka i smjernica koji su nezaobilazni u procesu unapređenja profesije graditelja. Drugačiji pogled osigurava integritet arhitekture i života, u punom smislu tih riječi. Čulnost i komfor spojna su nit i motiv za sistemsko rješavanje više kompleksnih problema. Kreativni pomak vidljiv je u savjetima i sugestijama za poboljšanje procesa dizajna, uz poštovanje principa održivosti i humanosti.

Imperativ istraživane teritorije jeste da se gradi u skladu sa klimom i kulturom podneblja i podstiče komforan i zdrav život ljudi na prirodan način. U kreativnom činu afirmiše se pamćenje, osvježava iskustvo slika i uspomena iz života, da bi se zadovoljila istraživačka radoznalost. Da bi se suštinski unapredio dizajn, preporučuje se edukacija svih učesnika u procesu, kroz “vježbu doživljaja. ” Knjiga “101 stvar koju sam naučio u školi arhitekture” osigurava lakši i brži kontakt sa iskustvenim spoznajama, kroz tekst i skicu, stručnoj javnosti. Ona podstiče i bolju komunikaciju sa klijentom i unapređuje spoznaje o arhitekturi široj javnosti. Ovaj rukopis nije jednosmjeran proces u kome “iskusni” podučavaju “neiskusne”. Naprotiv, inspirativan tekst je tu da se lako čita i razumije, ali teško zaboravlja. Namjera je da mu se čitalac uvijek rado vraća i otkriva nove poglede. Uočene vrijednosti i suprotnosti, suprotstavljeni pogledi koji dugo postoje u arhitekturi prihvaćeni su kao takvi i ne trebaju se rješavati po svaku cijenu. Graditeljstvo pravi uspješan spoj različitosti, koje sadrže, istovremeno, racionalo i iracionalno, što nas usmjerava ka promišljanju, na nov i drugačiji način. Prisna komunikacija autor-čitalac-istraživač nastoji da izbjegne ishitreno rješavanje uočenih kontradikcija, po pravilu ili diktatu. Svim akterima procesa dizajna se nudi aktivna uloga i promišljanje o tekstu, tokom školovanja… i profesionalne karijere, ravnopravno. Unaprijediti stvaralački proces znači stvoriti uslove da humanost i pravičnost pobijede. Na taj način se podstiče zajedničko stvaranje, otkriva senzibilitet novih dimenzija, koje su dugo bile zanemarene. Nažalost, neke od njih su i zaboravljene na istraživanoj teritoriji. Ako se želi povećati doživljaj, može se arhitektura posmatrati i kao sistem znakova koji sadrže određeno značenje. Za stvaralački čin je od posebnog značaja da slijedi humane i održive principe.

Od postanka svijeta posebna je privilegija u društvu biti arhitekta-stvaralac-tvorac-graditelj. Impuls slobodnog mišljenja je privilegija arhitekte da rješava kompleksne izazove u društvu. Humano i prirodno ponašanje obezbjedilo je arhitekturi naziv “kraljice ili boginje” svih umjetnosti. Ne smijemo zaboraviti da ovu privilegiju prate obaveze i odgovornosti, koje se često u praksi zaboravljaju. Postoji tumačenje u narodu da su greške u privredi i ekonomiji teške i sudbonosne, ali se i lako otklanjaju. Greške u arhitekturi su dugotrajne, sa nesagledivim posljedicama, koje trpe korisnici, cijela društvena zajednica, pa čak i slučajni prolaznici. Za njihovo otklanjanje često je potreban cio životni vijek čovjeka. Graditelj i klijent imaju vjekovni problem u komunikaciji, motivaciji, inspiraciji i razumijevanju. Arhitekta ima obavezu da tokom cijelog procesa održava ugodnu i opuštenu atmosferu, uz neizbježan osmjeh na licu. Human odnos i stečeno povjerenje značajaniji su od brojnih sati učenja o unapređenju odnosa sa klijentom.

Konfuzija u društvu znanja reflektovala se i na oblast graditeljstva. Zbunjujuća situacija bilježi brojne pritužbe investitora na projektante, planere, izvođače radova i druge aktere. Oni se brane tvrdnjom da nije moguće zadovoljiti funkciju, estetski, ekonomski, sociološki i održiv aspekt istovremeno. Ljudi kao krajnji korisnici i cijela društvena zajednica trpe i plaćaju sve propuste u stvaralaštvu danas. Učestalost arhitekture bez osobenog izraza podstiče agresivnost kod ljudi i rezultira nezadovoljstvom ambijenta života u pojedinačnim zgradama i gradu kao cjelini.

Dio uočenih problema proistekao je iz „investitorskog urbanizma”. U cilju razvoja i rješavanja potreba brojni su investitori potencirali isključivu zaradu iz procesa građenja, i to po svaku cijenu. To se odrazilo na standard graditeljstva, ali i na kvalitet života ljudi i društvu u cjelini. Sa aspekta humanih principa i svrhe osnivanja ljudske zajednice, to nije prihvatljivo. Danas u naseljima i gradovima niču zgrade koje “nisu praktične, estetski i funkcionalno prihvatljive ili su preskupe za dati novac”. Građani su još uvijek pasivni pred „investitorskom proždrljivosti društva”. Istovremeno se graditelji poigravaju čudnim formama i sumnjivim efektima, svjesno ili ne isuviše povlađuju investitorima. Sopstveni hir planera i projektanta, bez argumenata i umjetničkog dojma, navodno je opravdanje za “sivilo i monotoniju preovlađujućeg ukusa”. Time se samo produbljuje kriza u društvu. Realna kritika graditeljstva u društvu danas, sadržava dilemu: Šta investitor dobija za dati novac? Koliko je špekulantska gradnja podržana “udovoljavanjem projektanata ukusu investitora”? Sve to je opravdanje da se u centar zbivanja moraju vratiti sadržajni oblici svakodnevnog života ljudi i sagledati njihovi efekte u razvoju društva.

Kroz kontinuirano preispitivanje i prilagođavanje procesa dizajna studentima, pobudio se interes za uporednu analizu dva suprotstavljena mišljenja o svijetu (Istok i Zapad). Njihovo preplitanje na teritoriji uvijek nemirnog Balkana, prepunog kontradiktornosti i nestabilnosti, bilo je podsticaj za potragu u korišćenju sinergetskih efekata iz ova dva različita pogleda na život. Iskustveno uočeni efekti pretočeni su u savjete i preporuke umjetničke prakse. Narod Istoka je uspio da prevaziđe „bolest” zapadne civilizacije i izbjegne konflikt nauke i religije. Principi istočne filozofije afirmišu prirodnost života, “osiguravajući sretan život i zdrav duh” kao esencijalni i egzistencijalni minimum, koji daju smislen doprinos razvoju društva i nauci o prostoru. Na taj način se vrednuje opažanje i subjektivno filtrira percepcija doživljaja, koja briše granice i dogme. To je bio stimulans za uvođenje dvostrukog kodiranja u arhitektonskoj cjelini. Projektovani komfor afirmiše poznato i prisno, savremeno, novo i jedistveno, koje se mjeri kroz užitak arhitekture. Užitak je istaknuto projektantsko sredstvo, u kome umjetnik traži balans, kroz simulacije i performase, preispitujući koncept statične ili dinamične kompozicije. Mnogi naučnici smatraju da je asimetrična ravnoteža kompleksno i sofisticirano razumijevanje cjeline, kao promišljanje na “višem nivou”.

Da bi se proces dizajna učinio razumljivim za sve aktere, logično ga je demistifikovati, još u prvom kontaktu sa klijentom. Human pristup razumijevanju mjesta, konteksta i aktuelnog trenutka u društvu, motiviše i inspiriše klijenta, ali i sve aktere procesa za kreativan rad. Ideja koncepta, koju zajednički usaglašavaju arhitekta i klijent, u procesu projektovanja podstiče i inspiriše. Ipak, ideja koncepta ne smije biti suviše apstraktna i teška za razumijevanje. Arhitekta kroz integralno vrednovanje konteksta i uočavanje potencijala preuzima odgovornost prema profesiji i društvu u ostvarenju progresa. Vodi se idejom ličnog zadovoljstva, srećom klijenta  i cijele društvene zajednice. Pojašnjenje emocija i načina bitisanja uvodi u arhitektonsku strukturu “izvjesniju viziju sreće”. Imperativ savremenog trenutka zahtijeva da se kroz umjetnički dojam probudi nada i zadovolji potreba ljudi u arhitektonskom djelu, naselju i gradu. Savremeno društvo ima motiv da poboljša odnos sa okruženjem, kako bi svi akteri osjetili sreću i zadovoljstvo u činu stvaranja i realizacije arhitektonskih zdanja. U praksi su često pomenuti stavovi samo deklarativni. Nedostaje mobilizacija svih aktera na uspješnoj realizaciji pomenutih strateških odluka. U savremenom društvu sve je veće raslojavanje ljudi, koji se dijele na bogate i siromašne. Srednji stalež kao nosioc kontinuiteta razvoja nestaje. Time se destabilizuje društvo, dok egzistencijalni minimum i humanost padaju na ispitu razvoja zapadne civilizacije.

Lični pogled pojašnjava intencije, interese, misli i postupke svih aktera iz procesa i daje prijedlog za simulaciju korišćenja arhitektonskog djela. U procesu koncipiranja i rješavanja graditeljskog zadatka zadovoljstvo arhitekte i klijenta mora biti obostrano. To je osnovni uslov, jer se bez toga ne može osigurati ugodan život i bivstvovanje u arhitektonskoj cjelini. Afirmišući humane principe i ističući iskrenost u komunikaciji, ovo istraživanje ukazuje na značaj međusobnog povjerenja i bliskog odnosa klijent-arhitekta.

Da bi se prevazišla uočena kriza, racionalno je koristiti kreativan potencijal mladih stručnjaka, iskustvo prošlosti i mudrost sjećanja. Savjetuje se oprez, jer sujeta i karijerizam mogu da ugroze profesionalnu, etičku i humanu komponentu u stvaralaštvu. U praksi, graditelji sve češće slijepo udovoljavaju ukusu investitora. Izostanak kritičkog stava i uticaja graditeljske cjeline na život ljudi značajno komplikuje stanje u društvu i oblasti stvaralaštva. Provedena istraživanja slijede logiku i snagu graditeljske misli, te u saradnji sa drugim disciplinama, osiguravaju progres u procesu dizajna i umjetničkoj praksi. Održiv razvoj i povratak prirodi, za koji se svi deklarativno zalažu, zahtijeva aktiviranje ugođajnih i čulnih kvaliteta života. Graditeljstvo je kontinuirano prisutno u razvoju civilizacija, te je njegov uticaj gotovo nemoguće spriječiti. U današnjem dobu do izražaja je došao jedan od polariteta graditeljstva-“popularnost”, sa svim posljedicama. Dok drugi polaritet bilježi izuzetno teško stanje u oblasti, tj. nema sporazumijevanja javnosti ni oko toga, šta uopšte pripada oblasti graditeljstva. Komplesno stanje u stvaralaštvu, za dio teoretičara predstavlja potrebu da se vrate na izvor nastanka i pritisnu tipku reset (ponovo startuju i krenu od početka).

Kritički osvrt na urbanu stvarnost u ovom tekstu je neophodan da se preispita obuhvat i kontekst. Svjesni smo da je za uspješan razvoj arhitektonske cjeline neophodna kontinuirana provjera stanja i iskustvenih spoznaja, jer tu se kriju i vizionarske smjernice za budućnost. Koristeći tijelo, mjesto, vrijeme, istoriju i razum, kao stvaralačku moć, rad stimuliše promišljanje o sretnom, zdravom i ugodnom mjestu za život ljudi. Proučavanje graditeljskog zadataka i konteksta pomaže u traganju za motivom ili reperom ili znakom. Cilj ovih bilješki jeste uočiti nov i prepoznatljiv identitet, u procesu rješavanja mistike arhitektonske strukture (zdanja, cjeline, forme, djela). Logičnost motiva, održivost procesa i vizije, uvijek se potkrepljuje argumentima. Rješavaju se u dijalogu sa multidisciplinarnim timom stručnjaka, a ne skrivanjem iza umjetničkog dojma. Opravdanost primijenjenih tehnologija i materijala preispituje se kroz tehničko-inženjerske karakteristike rješenja. Prije nego što se odluči za rješenje, stvaralac mora da uradi prethodne analize tj. sistematično raščlani i razumije suštinu potreba i zahtjeva investitora.

U procesu traganja za smislom stvaralaštva, posmatra se, sagledava i afirmiše doživljaj konteksta. Ovo su značajni koraci koji pomažu u otkriću nepoznatog u procesu dizajna. Ključni trenutak predstavlja uočavanje spojne niti-ideje, na putu ka mogućem rješenju. Neiscrpno istraživanje, zapažanje, bilježenje, izdvajanje i vrednovanje koraka dobra je priprema za donošenje odluke o realizaciji ideje koncepta. Nabrojane aktivnosti mogu biti od pomoći u raščlanjivanju i boljem sagledavanju programskog zadatka. Slijedi proces sistematizacije i smislenog uobličavanja. Teorija i iskustvo, ne smiju se shvatiti kao zamjena jednog za drugo, već uzajamna pomoć u procesu stvaranja novog zdanja. Graditelj mora da sarađuje sa brojnim stručnjacima i naučnicima iz različitih oblasti tokom cijelog procesa, a posebno u fazi idejnog rješenja. Materijalizacija skupa fenomena, kroz uspješan dijalog profiliše razumnu filozofiju života. Neizbježno je pitanje: Šta ako..? U ovom kompleksnom procesu dobro je čuti savjet, drugo mišljenje, suprotstavljen stav, premostiti razlike i ovladati spoznajama u timskom radu na umjetničkoj radionici. Podsticanje znanja, neumorno traganje, promišljanje, eksperimentisanje, modelovanje i partnerstvo neminovnost su u procesu dizajna. Naučno-stručnu i širu javnosti kod nas nije u dovoljnoj meri prezentovana stanje u graditeljstvu. Ova materija može poslužiti budućim graditeljima i nadležnim institucijama da generalno bolje i funkcionalno analitičnije sagledaju razvoj ove značajne oblasti za društvo u cjelini.

Vizija progresa graditelja počiva na činjenici da brojni stručnjaci iz drugih oblasti svoj dignitet dokazuju diplomama, poveljama i pečatima. Ipak, neki se i vješto skrivaju iza njih. Obaveza je graditelja da se dokazuje moralnim vrijednostima, identitetom, potpisom i humanim djelima koja moraju da svakodnevni život savremenog čovjeka učine zdravim i podsticajnim. Poslužiću se riječima Frank Lloyd Wright, izgovorenih 1954:  “Ono što je danas najviše potrebno arhitekturi isto je ono što trebamo u životu. To je integritet. Pored čovjeka, integritet je najveća kvaliteta arhitekture.” Od arhitekte se očekuje da istovremeno posjeduje neograničenu ljubav za ljude, kao podsticaj za unapređenje društva. Poštujući pravila i logiku graditelja, stvaralac stečeno znanje o prirodi, umjetnosti, društvenim i tehničkim naukama usmjerava ka rješavanju postavljenog graditeljskog zadatka. Savjesno i odgovorno mora da povezuje činjenice, aktivira osjetila i smisleno komponuje doživljaje. Imperativ je istražiti potrebe, uvažiti principe održivosti, identitet i integritet u procesu oblikovanja mjesta za zdrav i podsticajan život ljudi. Uticaj globalizacije pojačava kulturni interes za očuvanje identiteta i zaštitu čovjekove sredine. Ove smjernice i preporuke jesu put u razrješavanju identiteta i tradicije, kao ciljano poboljšanje životnih uslova u izgrađenoj sredini

Graditelj današnjeg doba mora da kontinuirano obogaćuje znanje i ovladava brojnim vještinama. Njegova je uloga višestruka, i kreće se od svestranog menandžera, koordinatora, organizatora do vođe tima, koji prati cio životni vijek objekta, sa akcentom na tri stanja: plan, projekat-izvodljivost, realizacija-održavanje, projekcija kraja životnog vijeka-troškovi uklanjanja. O tome se na teritoriji BiH, ali i u širem okruženju još uvijek i ne razmišlja. Programski sadržaji arhitektonskih zgrada sve su kompleksniji. Od graditelja se zahtijevaju promišljeni, inteligentni, efikasni i sveobuhvatni odgovori na projektni sadržaj, prilagođen aktuelnom trenutku u društvu. Kao svestran menadžer u procesu izbora lokacije, graditelj mora da posjeduje organizacione sposobnosti za izbor planskih i projektnih rješenja. Dok promišlja o investicionim troškovima i procjeni projekta graditelj se aktivno uključuje u koordinaciju i konsultantske usluge (proces finansiranja, upravljanja i održavanja arhitektonskog djela). Sve su brojniji zahtjevi za procjenu troškova investicije, koji potvrđuju činjenice o kompleksnijoj ulozi graditelja-konsultanta u budućnosti.

Održiv, energetski efikasan dizajn, koji je dostupan za sve, pozitivan je iskorak u naučno-stručnoj javnosti. Ovi principi ne smiju biti deklarativni ili inženjerski dominantni, već promišljeni, praktični i pokazni-nov model za zdrav i sretan život, na što prirodniji način. Odnos graditeljstva, prirode i ljudi je kompleksan. Protkan je emocijama, od mržnje do ljubavi. Ekološki prihvatljivo graditeljstvo nije uvijek skupo, već mora biti promišljeno i prilagođeno klimi i kulturi podneblja, ali održivo za investiranje. Održivo i humano graditeljstvo je izazov trenutka koji podržava fleksibilnost, transparentnost, svjetlo, vazduh, zvuk, domaćinski odnos prema okruženju i uvažavanje zakona prirode. To je način da se njegove stvarne vrijednosti osnažuju, aktiviraju osjetila i osigura užitak komfora. Težnja ka savršenstvu tehnika i tehnologija u arhitektonskoj cjelini zahtijeva oprez, jer takvi prostori mogu da postanu sterilni i nepodnošljivi za ljude. Graditelj mora da argumentima brani sopstveni koncept, svaku liniju i detalj, kao i projektovani užitak komfora u arhitektonskom djelu, ali i da ga prilagodi korisniku.

Vječiti sam optimista i humanista koji živi u ubjeđenju da će prevladati razum i želja za afirmacijom suštinskih vrijednosti života-ne kriti se da nema dovoljno zapažanja. Zato i ove bilješke ne sugerišu formiranje tima uspješnih ljudi, već tima genijalaca, koji uključuje odlučne i odgovorne ljude spremne da kroz proces dizajna riješe brojne izazove društva i kontinuirano podstiču unapređenje komfora života. Partnerski rad svih aktera u društvu je neminovan da bi se nove i neprolazne vrijednosti primijenile u graditeljstvu i životu. Umjetničke radionice i dijalog, moguća su rješenja, koja koriste savjete i preporuke specijalista. Od posebnog značaja u kreativnom činu je humanost i sposobnost stvaraoca da organizuje, rukovodi i koordinira sa svim akterima i institucijama. Ubrzan razvoj civilizacije neminovno utiče na ljude, koji se mijenjaju da bi se prilagodili savremenom društvu. Za gradtilje je od posebnog značaja da ovlada znanjem i unaprijedi lični i kreativni izraz, ako želi istinski napredak za sebe i planetu Zemlju. Osim obaveze da se bave funkcijom i estetikom, projektant mora da raspolaže širokim spektrom znanja iz drugih nauka, da razumije tehnike i tehnologije, principe održivosti, uslove bioklimatske optimalizacije, energetske efikasnosti, filozofiju, psihologiju i brojne druge discipline i politike.

Savjet je: budite tolerantni, zračite oprimizmom, vodite se razumom, živite, radite, stvarajete i postupajte po ljudskoj mjeri. Afirmišite ljudske vrijednosti i vrline, povećajte sopstvenu odgovornost, izbjegnite stid za (ne) učinjeno. Razumite humanu poruku Partrijarha Pavla  „čovjek ne može da bira vreme u kojem će se roditi i živeti; od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će on postupati u datom vremenu; da li kao čovek ili nečovek, bez obzira na to u kom narodu i od kojih roditelja”. Smisao profesije graditelja zahtijeva da se pruži aktivan doprinos bivstvovanju ljudi i razvoju društva u cjelini. Ljudska je vrlina ne odustati pred uočenom preprekom, već tragati za rješenjem, premostiti zapreku, na način vrijedan pažnje, koji plijeni duh stvaraoca, gradi nove mostove i prijateljstva. Rješavajte potrebe ljudi na obostrano prihvatljiv i human način, u nadi da se sreća i inspiracija uvijek nalaze na onoj drugoj strani.

Poštovani profesore, zahvaljujem se na izdvojenom vremenu i iscrpnom izlaganju.

Draga kolegice, bilo mi je zadovoljstvo da zajednički razgovaramo o Graditeljstvu i ponudimo moguće načine kako da se ono unapredi, te zajednički oplemeni svakodnevni životni prostor na obostrano zadovoljstvo građana i cijele društvene zajednice. Očekujem da se u narednom broju bavimo gradograditeljskim pravilima i procesima građenjem u prirodno vrijednim prostorima, pa pozivam sve kolege iz nauke, struke, organe vlasti i cijelu društvenu zajednicu da se aktivno uključe i daju svoj aktivan doprinos. Kao pojedinac uvijek sam inicijator promjena, ali samo zajednički mi možemo sve – unaprijediti kvalitet svakodnevnog života kako danas tako i u budućnosti. Završiću izlaganje riječima Nikola Tesla [1856-1943] koje oslikavaju stanje u graditeljstvu: “Nedovoljno zapažanje samo je oblik neznanja i uzrok mnogim nastranim ispadima i trijumfu ludih ideja”.

Slika 1. New York City Central Park može poslužiti kao primjer dobre prakse. Fotografiju je napravio Sergey Semanov, ruski fotograf za 2012 Epson International Photographic Pano Award. Osvojio je prvo mjesto u amaterskoj kategoriji za najbolju fotografiju New York City-a iz vazduha.

Lociran je u središtu brzog gradskog života. Kompaktne zelene strukture sa vodenim površinama podsticaj su za zdrav boravak ljudi i prilika da se park doživi kao prostor za opuštanje tijela, uma i duše. Socijalne interakcije urbanih zelenih struktura su imperativi koji mogu da se uključe u obnovu gradova.

Slika 2. Izvor: Naturbad Riehen, http://www.naturbadriehen.ch/

Ovaj bazen nudi prirodno filtriranje vode (bez hlora) za 2.000 kupača dnevno. Posjeduje dijelove za ronjenje, rekreacijsko kupalište, dječji bazen, travnate površine za izlete, prateće objekte – garderobe i kupaonice. Voda se prvo filtrira kroz sito koje odvaja masnoću, velike čestice i kosu, te se potom šalje na regeneraciju gdje biljke poput lopoča i perunika u vodenim sedimentima filtriraju i apsorbiraju bakterije i druge spojeve. Čista voda se pumpa natrag u kupalište. U potpunosti je sigurna za životnu sredinu i čovjeka koji stiče osjećaj kupanja u jezeru unutar prirode – grada.

 

Slika 3. Projekat MI – Pospremanje Grada, Podrška gradonačelnika Banjaluke zajedničkoj akciji, sa profesorima univerziteta – uklanjaju žvake.

Vidi više, Milenko Stanković i drugi, Strategija razvoja Republike Srpske 2011-2015, Sektor nefinansijskih preduzeća-Građevinarstvo, Ekonomski institut, Banjaluka 2010, str. 1-48

Vidi više, Milenko Stanković, Arhitektura i čula, Arhitektonski elementi i strukture objedinjeni promišljanjem o unapređenju stvaralačkog procesa, Univerzitet u Banjoj Luci, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Grafid, Banjaluka, 2012.

Vidi više, Milenko Stanković, edicija Iskustva graditelja, Harmonija i konflikti u prostoru, Arhitektonsko-građevinski fakultet, GrafoMark, Banjaluka, 2007.

Vidi više, Milenko Stanković, Prostornoteritorijalno održiv razvoj i LEAP, Književna zadruga Republike Srpske, GrafoMark, Banjaluka, 2004.

Vidi Projekat “Male intervencije u prostoru” kao dio puno šire i sistemske vizije urbane transformacije grada Banje Luke, i dio je Strategije razvoja grada Banja Luka 2018. – 2027 . Tim je razvio MI metodologiju koja je fokusirana na transformaciju prostora malih razmjere i u sklopu malih finansijskih okvira, gdje ova transformacija, s druge strane, može proizvesti postepene i značajne pozitivne efekte na urbanu cjelinu grada. U skladu s tim, Male intervencije se posmatraju kao mreža događaja, prije nego kao skup sporadičnih dizajn rješenja. Rezultat projekta “Male intervencije u prostoru” je publikacija pod nazivom Studija za aktiviranje potencijala javnih prostora Banja Luke – metodologija.  Vidi više na sajtu: http://aggf.unibl.org/sr/djelatnost/izdavastvo/naucne-publikacije

Uvođenje gradograditeljskih pravila u građenje naselja predstavlja prihvatanje gradograditeljske prakse evropskih zemalja, ali i vraćanje sopstvenim izvorima (Građevinski zakon iz 1931.) Treba znati da Pravila ne utvrđuju samo prava samo graditelja, vlasnika i investitora, nego svih u naselju koji žive i rade. Pravila o izgradnji gradova, sadržana su u statutu Korčule 1254, Dubrovnika 1272, (cijela knjiga V) Splita 1312, Kotora 1332, Budve u XIV vijeku.  To dokazuje da gradnje naselja bez pravila nikad nije bilo. Kako su se ona i zašto izgubila. Pojavio se prvo ʺdogovorniʺ a danas ʺinvestitorskiʺ urbanizam koji brisanjem pravila upravlja gradom na osnovu političke vlasti mimo volje građana.

Mila Pucar, Milan Pajević, Milica Jovanović-Popović, Bioklimatsko planiranje i projektovanje – Urbanistički parametri, IP “ZAVET,” Beograd, 1994.

Čarls Dženks, Nova paradigma u arhitekturi, Orion Art, Beograd 2007, str. 264.

Vidi više, Milan Vujaklija, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 2006, str. 990. “Holizam (grčka reč hölos čitav, potpun) psihičkih načela znači da se pojedinosti psihičkog života uvek moraju razmatrati u sklopu psihičke celine (strukture)”

Čovjek i okruženje u procesu stvaranja arhitektonske cjeline stupaju u složen međusobni odnos. Tu se raspoznaju tri stanja: prirodno (doline, rijeke, jezera, šume, planine i sl.), izgrađeno-fizičko (koje čini arhitektura) i socijalno (društvo i čovjek sa svim kompleksnim odnosima). Od rođenja do smrti ljudi stupaju u aktivnu interakciju sa kontekstom-prostorom. Izlaskom u realno okruženje kontinuirano se provjerava moć ljudi, kroz: potrebe, ponašanje i istraživanje, u namjeri da se razumije koncept i potencijali konteksta. Ljudi nastoje arhitektonski definisan-struktrurisan i organizovan prostor prilagoditi sebi. Čovjek koncept željenog prostora gradi kao aktivan korisnik. Na taj način se i sam izgrađuje. Kroz ovaj istraživački poduhvat nastoje se uočiti greške i propusti od procesa planiranja, projektovanja, izgradnje, održavanja do potrebe za uklanjanjem arhitektonskog djela. Postavljen je i cilj, te se traga za načinom kako ih svesti na minimum, tj. razumnu mjeru, uz korišćenje iskustvenih spoznaja i neprolaznih vrijednosti iz prošlosti.

Vidi više, Milana Đuza, Kancelarija kao radni prostor u procesu tranzicije; Mogućnost implementacije novih oblika rada sa ciljem stvaranja produktivnih rješenja, Master rad, mentor: prof. dr Milenko Stanković, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Banjaluka, 2012.

Vodeći se čuvenom izrekom: “ako želiš nešto novo naučiti, pogledaj to na drugačiji način”. Osnovni tekst rukopisa koncipiran je za naučnike i iskusne inženjere, dok su fus-end note dopuna spoznaja za one koji još nisu dovoljno iskusni, ali i izvrsno pojašnjenje za studente. Na taj način čitalac se motiviše da pažljivo čita sav tekst, jer lični stav autora je tu da saopšti i komentariše uočen problem, dȃ prijedlog rješenja ili dodatno pojasni temu izlaganja.

Christian Norberg-Schulc, Intencije u arhitekturi, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2009. (napisana 1961, a objavljena 1963). Predgovor urednika XIX, “Doživljaj (iskustva) arhitekture treba općenito zasnivati na vježbi.” Pledira da “učenje posmatranja arhitekture”, “vježba korišćenja arhitekture”, “ocjenjivanje arhitekture” treba se podržati znanjem.

Originalno i inovativno, dobro i humano, duhovno proživljeno i uspješno izloženo sa osmijehom, teško je odbiti. Prisjetimo se da je Pitagora duhovno proživio brojeve, povezao matematiku i muziku, tj. smisleno uskladio pojmove: broj i ton. Harmonija brojeva jeste harmonija tonova, ljepota i čar muzike, (…) put je to ka ispunjenju strukture…, zakon harmonijskih odnosa uspostavlja osnovna načela muzičke umjetnosti, ali se ta logika dȃ primijeniti i na stvaralaštvo cijelog svijeta.

Milenko Stanković i Srđan Stanković, prevod knjige Matthew Frederick, 101 stvar koju sam naučio u školi arhitekture, Banjaluka, 2011, Misao 52. Mnogi smatraju da razumijevanje asimetrične ravnoteže predstavlja sposobnost razmišljanja na višem nivou. Kod kreiranja statične ili dinamične kompozicije, umjetnik obično traži da postigne balans. Balans je svojstven simetričnoj kompoziciji, dok asimetrična kompozicija može biti izbalansirana ili nebalansirana. Zbog toga, asimetrija zahtijeva mnogo kompleksnije i sofisticiranije razumijevanje cjeline.

“Riječ fenomen” označava “nešto” što se može iskusiti, što se pojavljuje kao sjećanje, zapis doživljenog. Njegova suprotnost bi bila “ništa nije doživljeno”, nema sjećanja i memorije, pa samim tim ni zapisa.

Vidi više, Darko Reba, Ulica-elemenat strukture i identiteta, Orion Art, Beograd, 2010.

Izgradnja arhitektonskog djela zahtijeva dosta vremena, uslova i spleta okolnosti. Identitet i uspješno razumijevanje spoznaja iz prošlosti često su presudni. Uočena vijednost mjesta, okruženja, ulice i komšiluka, moralna su i profesionalna obaveza koje se poštuje. Izostanak pomenutih vrijednosti, uz agresivan odnos prema ljudima, rezultirao je problematičnim odnosom arhitektonskih zdanja u naselju. U većini slučajeva, ona nisu u prijateljskoj komunikaciji. Manje je bitno ko je za to kriv, jer su posljedice već nastale i izgubio se human karakter arhitektonske profesije, koja mora da služi ljudima i ponudi nadu za zdrav i podsticajan život.

Vidi više, Srđan Stanković, Identitet centra grada Banjaluke – urbana obnova, održiv i inkluzivan dizajn, na putu ka arhitekturi čula, Master rad, mentor: prof. dr Vladimir Mako, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Banjaluka, 2011.

Vidi više, Milenko Stanković i dr. Promišljen koncept škole-Doprinos sistemu obrazovanja, Zbornik međunarodnog naučno-stručnog skupa Arhitektura i urbanizam, Građevinarstvo, Geodezija-Juče, Danas, Sutra, Univerzitet u Banjoj Luci, Arhitektonsko-građevinski fakultet, Banjaluka, 2011, str.145-152

 

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE