Neke supstance u agregatima mogu reagovati s alkalnim hidroksidima u betonu.

Tek kad ova reaktivnost uzrokuje veću ekspanziju u betonu, smatra se opasnom. Dva su tipa reakcije alkalnih agregata:

1. Reakcija alkalnog-silicija
2. Reakcija alkalnog-karbonata 

S obzirom da su agregati koji sadrže reaktivne silicijske minerale češći u betonu, alkalno-silicijska reakcija veća je briga od alkalno-karbonatne reakcije. Alkalno-reaktivni karbonat agregati imaju unikatan sastav kojeg nema u mnogim drugim materijalima. 

Alkalno-silicijska reakcija 

Mreža pukotina, ispucani spojevi, relativno pomjeranje različitih komponenata građevine ili ispupčivanje na betonskoj površini česti su simptomi alkalno-silicijske reakcije u betonu. Rizik katastrofalnih stanja je nizak zato što je propadanje zbog reakcije sporo. S druge strane, mogu se pojaviti problemi kod stanja upotrebljivosti i propadati drugi mehanizmi, poput onih koji su uzrokovani mrazom ili izlaganjem sulfatima. 

Alkalno-silicijska reakcija proizvodi gel koji se širi kad upija vodu iz cementne paste kojim je okružen. Proizvodi reakcije imaju jak afinitet za vlažnost. Ovi gelovi mogu uzrokovati pritisak, širenje i pucanje agregata i paste upijanjem vode. Reakcija se može podijeliti na 2 koraka:

1. Alkalni hidroksid + reaktivni silicijski gel = reakcijski proizvod (alkalno-silicijski gel)
2. Gel + vlažnost = širenje 

Količina gela koji se proizvede u betonu određuje se količinom i vrstom korištenog silicija, kao i koncentracijom alkalnih hidroksida. Prisustvo gela ne mora uvijek ukazivati na problem u betonu, zbog čega njegovo prisustvo nije nužno oštećenje zbog reakcije. 

Faktori koji utječu na alkalno-silicijsku reakciju

Slijedeća tri uslova moraju se ispuniti da bi se desila alkalno-silicijska reakcija:

1. Reaktivni oblici silicija u agregatu
2. Visokoalkalni (pH) rastvor u porama
3. Dovoljno vlage

Reakcija se neće desiti ako jedna od tri stavke nije ispunjena.