Redefinisanje programa i prostorne tipologije

S promjenom potreba i težnji društva, prostorne tipologije i arhitektonski programi neprestano se propituju, a ova ponovna procjena stvara pretpostavke za inovacije. Slijedi istraživanje kako arhitektura metabolizira temeljne promjene društva kroz nekoliko aspekata svakodnevnog života, osporavajući postojeće pretpostavke u vezi s programom i prostorom.

Posljednjih mjeseci većina arhitektonskih tipologija se propitkuje, pri čemu je struka analizirala ne samo kako se ti aspekti mogu prilagoditi pandemiji u neposrednoj budućnosti, već i kako mogu utjeloviti buduću tehnološku evoluciju i promjene u načinu života. Gledajući dalje kroz ovu zdravstvenu krizu, u nastavku obrađujemo trendove i projekte koji nagovještavaju budućnost stanovanja, maloprodaje, obrazovanja i uredskih prostora, ističući značajne nadolazeće promjene ovih programa.

Posljednjih su godina brojni kolektivni stambeni projekti prihvatili uključivanje zajedničkih pogodnosti, preusmjeravajući se na modele usmjerene na zajednicu. Održivost  i pomak prema suradničkoj ekonomiji aspekti su informisanja o novim prostornim tipologijama kolektivnog stanovanja.

Zasnovan na modularnosti, fleksibilnosti i zajedničkim uslugama, Space 10 i EFFEKT-ov dizajn – „Projekat urbanog sela“, odgovor je na sve veću socijalnu izolaciju i nedostatak pristupačnog smještaja. Ono što je zapanjujuće u vezi s ovim projektom jest da uzima uslužni etos savremenog društva i prepisuje ga u dugoročni model stanovanja, s pogodnostima temeljenim na pretplati i (u teoriji) reverzibilnim građevinskim sistemom.

Čak i prije zdravstvene krize, stambeni razvoj sve je više postajao sistem mješovite namjene, stvarajući autonomne dijelove unutar urbanog tkiva, s jakim fokusom na vanjski prostor. Čini se da je trenutna situacija pogoršala ove ideje, što pokazuje prijedlog Vicentea Guallarta za samoodrživu zajednicu u Kini. Dizajn definiše novu urbanu tipologiju, utemeljenu na iskustvu pandemije, s vrlo raznolikim programom, kao i sistemima proizvodnje energije i hrane, koji razvoj pretvaraju u gotovo samoodrživo okruženje.

Uredi

Uredski se prostor već mijenjao i prije nego što je nastupila zdravstvena kriza, iz zatvorenih kabina u velike otvorene prostore, a studije su pokazale da ovo drugo ima negativne učinke na mentalno zdravlje i produktivnost.

Saradnja predstavlja odmak od uobičajene uredske tipologije, pružajući sve pogodnosti tradicionalnog ureda, kao i plodno tlo za socijalnu interakciju i umrežavanje. Selgascanov dizajn za „Drugi dom, Hollywood uredi“ ističe se kao jedinstveni prostorni model u kojem se isprepliću uredski prostori i priroda. Prozirne kapsule manjeg obima koje sadrže prirodno svjetlo i unakrsnu ventilaciju, rasute su unutar vrta, što ih čini inovativnom uredskom tipologijom koja je dovoljno prostrana da može funkcionisati u granicama pandemije.

O budućnosti ureda već se dugo nagađalo i opće je prihvaćeno uvjerenje da bi fleksibilnost rada mogla ostati takva da pretvori urede u suradničko središte, a da se glavni zadaci izvršavaju radom na daljinu. Redefinisanje ureda moglo bi značiti uključivanje u tipologije kombinovane upotrebe, što bi omogućilo da više kompanija dijeli isti prostor, uz rotaciju i stvaranje lako prilagodljivih prostora. Dobar primjer je fleksibilni koncept Stephan Hürlemann-a, nazvan Dancing Office. Radi se o sistemu particija koji omogućuje brze promjene rasporeda u uredskim prostorima otvorenog plana.

Maloprodaja

Kako se maloprodaja sve više kreće putem interneta (još više tokom pandemije), maloprodajni prostori u fizičkim objektima postaju sve više pitanje iskustva, prisutnosti i povezanosti potrošača s brendom. Uz naglasak na angažmanu, umjesto na transakcijama, iskustvene trgovine, poput „Kuće VANS-a“ u Londonu, koju je dizajnirao Tim Greatrex, mogle bi postati sveprisutne. Novi maloprodajni prostori moraju uzeti u obzir faktor zabave, dajući kupcima razlog da pristupe fizičkoj trgovini. Na primjer, Harman Experience Store u Minhenu, koji je dizajnirao Gensler, pruža društveno iskustvo, kroz mogućnost održavanja predavanja, koncerata,…

Veliki tržni centri također bi se trebali integrisati unutar zabavnog krajolika, preusmjeravajući se prema tipologiji mješovite namjene, kao što je slučaj OMA-inog centra Wollert. Projekat okuplja maloprodajne i društvene prostore kao što su javno pozorište na otvorenom, dječije vrtiće i obrazovne ustanove, stvarajući ono što se u praksi naziva “socijalnim kondenzatorom”.

Obrazovanje

U posljednje dvije decenije obrazovna su se okruženja preusmjerila s mjesta za širenje znanja na prostore saradnje. Komunikacija, fleksibilnost i povezanost s otvorenim prostorom postali su bitni aspekti u dizajniranju novih prostornih tipologija za škole i zgrade visokog obrazovanja.

Izvanredan primjer za to je dječji vrtić Fuji arhitektonske kompanije Tezuka. S unutrašnjim prostorom koji se većinu godine može otvoriti prema van i pristupačnim krovom kao glavnim prostorom za razonodu, projekat potiče socijalizaciju i neovisnost. Na istim crtama, ali u kontekstu visokog obrazovanja, projekat Dillera Scofidia + Renfroa za Zgradu umjetnosti i historije umjetnosti Stanford ima sve glavne funkcije koje se otvaraju prema vanjskom prostoru, a istovremeno omogućuje i podučavanje na otvorenom.

Zajednica je ključna prilikom dizajniranja za učenje, a dok se virtualni pristup znanju nastavlja razvijati, iskustvo lokacije ostaje kritično. Dakle, mogućnost pristupa visokom obrazovanju „na mreži“ najvjerojatnije neće zamijeniti tradicionalno učenje, a postpandemijsko obrazovanje moglo bi postati hibrid između ovo dvoje.

Primjeri navedenu u tekstu iznad ilustriraju neke trendove informisanja o arhitektonskim tipologijama koje su prilagođene većini našeg svakodnevnog života, s hotelima, muzejima, bolnicama i mnogim drugima koje treba razmotriti. Izazov za preispitivanje načina na koji živimo, radimo, učimo, kupujemo i konzumiramo kulturu uvijek je prisutan, ali trenutna kriza može biti katalizator za inovacije u tipologiji.

print